Promocija novog i hvaljenog Šumskog albuma "Kolobari" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31750 protekla je u punoj pripremljenosti, onome osnovnom segmentu dokaza da sve što su u pandemijskom razdoblju pripremali i studijski uobličili nimalo nije slučajnost. A to je, što se mene barem tiče bila i glavna začkoljica, nikako enigma s obzirom da bend znam u mnogim varijacijama ravno 3 decenije od njihovih samih početaka.

Napraviti tehnički sračunat rad, na momente s medikamentima math-rocka, puno minimalizma, dinamičkih aranžmana i brojnih gradacija studijski je zahtjevan pothvat kojim se ekipa definitivno potvrdila u najsnažnijoj zrelosti kalemljenoj u posljednjih pet godina otkako se postava s bazičnog trojca proširila prvo na peterac, a onda i na šesterac-sedmerac s još ponekim gostom. A u takvoj mnogoljudnoj branši se može mnogo toga i izgubiti, udaviti zvuk i pretrpati ga, na sreću njihovu i ogromnom iskustvu, album je primjer svojevrsnog perfekcionizma da ništa nije suvišno već pomno izabrano i dekorirano od gitarskih staccata, elektronskih/ synth linija i harmonija, brojnih udaraljkaških privjesaka, te duhačke sekcije koja je dodala poseban šmek u sve te pore, a bome i na generalni groove i šus.



E, sad, nije pitanje bilo kako to sve realizirati uživo, nego pokušati izbjeći zvučnu kompresiju. Prije pola godine sam ih gledao u Dva Osam s Marinadom www.terapija.net/koncert.asp?ID=31247 kada su nastupili kao šesterac, no skučen prostor nije najidealnije relevantan za ovako široku ekipu, ali o tom-potom. Skupila se fina trocifrena brojka posjetitelja što su prvo popratili nastup predgupe, simpatičnog čakovečkog dvojca REVIRGIN što je nedavno realizirao album "Simulations" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31785. Uz taj, vođa, pjevač i gitarist Karlo Križnik ima ranije nekoliko objavljenih d.i.y. radova, danas nedostupnih prije nego li mu se pridružila Paula Gavez na klavijaturama, synthu i elektronici.



Budući da ih ranije nisam gledao, a zaredali su bome nastupa kojekuda u zadnjih godinu dana, pretpostavljao sam da će bez bubnjara uz pratnju osnovne programirane matrice sve teći po onom jednostavnom principu - stisneš program i šajbaš đitru, pjevaš, te dodaješ synth melodije i harmonije. I krenulo je to tako s prve dvije-tri pjesme, no onda se u najbržoj "The trial" dogodilo nešto nepredviđeno, opsa, puče žica na gitari, pa ništa neuobičajeno. Odmah je tu priskočio veliki gentleman Franjo Glušac iz Šumskih i ponudio mu svoju gitaru koja je stajala na stalku, pa se pokušalo nastaviti sa svirkom, uh-oh, remen je bio prekratak jer je Karlo poviši momak košarkaške visine, malo se prtljalo oko remena, ponovno je otpočela ista pjesma i to je, uf... spetljalo nastup do te mjere da je dečko evidentno dobio veliku tremu, sav se zbunio da mi ga je naprosto blio žao koliko ga je taj sitan kuršlus potpuno izbacio iz takta da se narednih 5-6 pjesama gotovo pogubio.



Eh, tja, što ćeš... Sve to ima svoje s obzirom da neodoljivo vokalno podsjeća na David Byrnea, a mjuza na Talking Heads gdje se mogu pronaći i elementi The B-52's od "Rock lobster" faze do "Mesopotamia" i "Whammmy!", a kako je i sam Byrne nekoć bio prilično anksiozan i zbunjen, tu svoju izgubljenost je vješto maskirao štreberskim gegovima, te nadasve moćnom pratnjom proširenog benda na turnejama da kad se i nešto nepredviđeno desilo, uvijek je netko uskočio i u isti čas rješio problem odvukavši pažnju u drugom smjeru. Kako je, tako je, no zato je Paula tu bila vedra, nasmijana i rasplesana, te su nam isporučili i dva, nazovimo hita "Coldest city" i "Luggage" kao solidan, ali potpuno neoriginalan uvod u Šumske.





Šumski gotovo nikad, koliko god da sam ih gledao nisu imali sličnih problema, ma oni bi to fučnuli u tili čas, nije bitno. Odvalili su kompletan novi, a skoro pa i prethodni album "Ostrvo ledenog kita" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=28427 s rečemo miš-maš repertoarom jerbo su stilski i zvučno sukladna djela rasporedivši pjesme po onome svome 'up & down' sistemu u kome je teško predvidjeti kulminacije erupcije i smirivanje katarze. Otvorilo se instrumentalom "Kolobari", pa odmah šus u glavu direktnom himnom "Povratak u budućnost" svima koji su u ovoj zemlji zatočeni i prevareni, a kako Marin i Kornel, dva stupa nositelja benda od samih početaka nikad nisu bili best of i te spike od benda, mada su znali imati poneki hitoidan pogodak, dakako kako-gdje i u kojoj prilici, tako su u repertoar osim pjesama sa spomenuta zadnja dva albuma odvalili i "Ubićemo", staru stvarčinu odprije 22 godine u kojoj se zarolao vraški krešendo.



Ustvari, njihova minimalistički koncipirana glazba, a u zadnje vrijeme i kontemplirana s prohtjevnim kompleksnim fuzijama i izbojcima večeras je imala posebne naglaske baš na krešendima u kojima je i Franjo, iskusni gitarski noiser (Peach Pit, Brujači) bio zadužen za stiskove distorzije premda je gotovo tokom čitavog koncerta, uostalom, tako i nalaže korespodencija hijerarhije, bio u pozadini što mu je omogućilo da se do mile volje razigrava skakutanjem i plesom, a duhačka sekcija s Igorom Pavlicom i još jednom djevojkom na saksofonu je besprijekorno odrađivala svoje trenutke sukladno s razigravanjima Stanislava Kovačića na električnom violončelu i elektronici Svena Pavlovića koji je tu upadao u nekim intervalima. Nikako ovo nije bio neki revival što postavom djelomice podsjeti na Haustor; istina kada se slušaju ta dva zadnja albuma tu ima bliskosti, međutim ovako uživo je to sasvim drugačiji đir jer Šumski po defoltu ne voli popularnost, ovacije, skandiranje i bježi od takve primisli, čak je u pauzi između dvije pjesme Marin prokomentirao 'nisam navikao da smo ovako dobro prihvaćeni', ha-ha-ha... Ali, teško je za vjerovati da kad nastupe jednog dana pred daleko većim auditorijem neće biti pripremljen za gromoglasnu prihvaćenost.



U publici se moglo vidjeti mnogo poznatih lica, glazbenika, kritičara i novinara dokazavši da okupljaju esencijalni krug provjerenih znalaca, a kad tako funkcioniraju, nimalo se ne plaše da će možda nešto krivo odsvirati premda je Marin prije teme "Stara neman" izjavio 'pokušati ćemo ovo izvesti bez greške' jer, uh, oni koji sviraju znaju koliko su njihove pjesme zajebane za izvedbu s brojnim kontrapunktovima i glazbenim deklinacijama što mi prišapnuše na uho Joja (Eksodus, Phantasmagoria, Memories Can't Wait...), tako da nije istina ono što djeluje jednostavno da je u principu takvo i za konkretnu reprodukciju. Ma, malo brus. Sjetim se stare ekipe benda Boa koji su mi jednom davno rekli da pjesmu "Sela gore" ne mogu baš samo tako odsvirati jer je 'zaguljena'.



Čulo se tog petka vrsnih metamorfoza ponekih pjesama, primjerice jedva sam prepoznao ultimativni novi hit "Posljednji sati" što bješe zadnja stvar u zvaničnom dijelu repertoara, te na bisu fantastičnu "Ostrvo ledenog kita" koju su razvukli na čak 11 minuta pokazavši svu raskoš krautrock sinteze u njihovom čarobnom psihodeličnom pop dezenu, a to je ona izvrsnost koja ih krasi u fantastično besprijekornoj ritmici Viktora Krasnića što je, he-he, gotovo bio zvijezda večeri, zanimljivo, stavljen skroz na desnu čeonu stranu pozornice.



Uz onaj stih 'zaudara na fašizam' koji još nije dovoljno prepoznat i mnoge lirske igre ugodnog Marinovog, ničime opterećenog vokala, slobodno mogu reći da sam prisustvovao najboljem Šumskom koncertu otkako ih znam. A gledao sam ih posvuda i nisu uvijek bili prihvaćeni, međutim ove večeri je fluidna atmosfera bila fenomenalna u neprijepornom autorskom iskazu velikog albuma, ustvari dva zadnja velika albuma s kojima su nadaleko odmakli od ranijih radova i postavili visoke standarde domaćoj rock produkciji poput Haustora, a bome i Idola s "Odbrane i poslednjih dana". Zna se, to su nedostižni vrhunci, umjetnički inteligentno karikirani bez bahatosti s jasnim percepcijskim sklopom za sofisticiranost, a Šumski su svoj kreativan fokus dosegli upravo ovih godina i nalaze se u sjajnoj kreativnoj i sviračkoj kondiciji bez ekspresija i naglih eksperimentalnih fuzija premda je jezgro njihovog temelja upravo bazirano na toj staroj školi neočekivanog momenta.





Shvatili ste, ovo je bio najbolji koncert nekog našeg domaćeg izvođača u 2022. godini kome sam prisustvovao. Imate priloženih 8 video zapisa (a imam ih još nekoliko) koji dovoljno pokazuju izvrsnost Šumskih magičara psihodelije, krautrocka, popa, etna, world-musica, noisea, progressive, fusiona, ma i new-wavea i indie-koječega što se sakupljalo u taboru nekadašnjih 'sakupljača bilja' i 'lovaca na vile'. Te večeri je eksplodiralo u nezaboravnu vibraciju.

horvi // 25/10/2022