Bilo je skoro teško za očekivati da će nakon desetljeća i pol, te nekoliko hiatusa Šumski uopće bilo što realizirati, pogotovo ne album. Zadnji je bio "Ronioci" daleke 2003. i od tada se bend vrlo rijetko okupljao održavajući tek povremene nastupe. Ali, ipak, bili su marljivi, te su tijekom protekle dvije godine snimali ovaj novi materijal u vrlo šarenoj postavi. Kamen-temeljci benda Marin Juraga (gitara, vokal) i Kornel Šeper (bas) su se proširili s Viktor Krasnićem (bubnjevi), Franjom Glušcem (gitara), te od pjesme do pjesme za potrebu obogaćivanja aranžmana još sa Svenom Pavlovićem (prateći vokal, zvukovi, theremin, akustična i električna gitara, synth, usna harmonika, melodika, šuštalice, kalež, bas gitara...), Stanislavom Kovačićem (violončelo), Miro Manojlovićem (balafon) i različitim duhačima (Nikola Santro, Igor Pavlica, Ted Milton, Damir Horvat), tako da je spektar boja obiman, bogat i vrlo privlačan. Ono što je Šumski oduvijek krasilo bila je zvrkava temperamentnost s blago iščašenim ekscentrizmom u kome se provlačio krautrock kao osnovna baza, a ovaj put se prišlo još širem vidiku u kome su i pop i etno, world-music, te standardni rock usko povezani u spregi cjelovite infrastrukture dajući joj i ambijent i atmosferičnost, ponegdje i natruhe psihodeličnosti, te neizbježnog eksperimenta kao redovitog elementa kojeg umiju idealno ukomponirati a da se ne dobije beznadežno ekspresionistički i egzibicijski sklop baziran na improvizacijama. Lepršavo i poletno s mnoštvo gitarskih staccata koji put u svojstvu laid-back zaleđa, te apsolutno kompaktne i čiste svirke u kojoj je distorzija gotovo potisnuta (izuzev noiserske završnice "Prijatelji se sele na selo"), dobio se unikatan materijal za ovo naše podneblje, a opet, ne bi se moglo tumačiti transžanrovskim ili crossover poentiranjem jer su Šumski u svojoj osnovi još od ranih demo dana s početka 90-ih prštali upravo tom kreativnom vještinom spajajući mnogobrojne rock fuzije u svoj prepoznatljivi idiom. Ovo sve što je, pak, izoštreno osjetilo ovih mnogobrojnih gostiju upriličilo samo je nadogradnja čitave fasade koja bendu, ruku na srce manjka kada nastupaju kao bazični trojac s basom, bubnjevima i gitarom.



Po običaju, Marin koji je najglavniji autor glazbe i stihova nema niti najmanje pretenzije na poriv komercijalnog ili potentno naglašenog hita. Njegova ugodna vokalna pristupačnost s redovitom dozom samozatajnosti okrenuta je na široki lirski front od impresije s prirodom, ekologijom, vlastitim preokupacijama o neminovnom starenju ("Djedica"), sjećanjima na neka daleko bolja vremena, ali i na rat (tema "Zidovi"), te se ponekad prepušta i angažiranijem stavu u kome se osjeća sofisticirani pristup ka socio-političkim, društvenim, ekonomskim i egzistencijalnim frustracijama, no u niti jednom momentu taj njegov karizmatično satkan svjetonazor ne pokazuje nikakav iskorak u prgavost ili neku blisku degutantnu opstrukciju.



Deset pjesama s uvodnim instrumentalom "Javor" nalik na Haustor iz faze albuma "Bolero" i "Tajni grad" održavaju znakovito prepoznatljive reference s izmjenama plesnih i onih laganijih tempova šibajući primjerice world-music/afro-beat najizrazitije kroz "Jednoga dana" i "Tajno znanje", te indie-rock s pop konotacijama (završna "Duh mladih na verandi"). U nešto umjerenije spadaju pop-istična "Melankolija" i "Pravi izlaz", a u one najlaganije naslovna psihodelija "Ostrvo ledenog kita" koja je i svirački jedna od najrazvijenijih po dinamici gradnje instrumentalističke strukture, a ujedno i najdulja (7 i pol minuta).

Fini sklop mnoštva instrumentalnog tkanja uz primamljivo ugođene ritmove u relativno jednostavnim aranžmanskim potezima plijene već na prvo slušanje ne aludirajući da se svakim novim preslušavanjem otkrivaju novi detalji upravo zbog bogatog i šarolikog društva koje je unijelo cijeli niz egzotičnih sitnica kakvih je vrlo teško pronaći u nekoj stereotipnoj ili programiranoj indie glazbi. Čisti analogni zvuk bez ikakvih sintetičkih dodataka, aditiva ili pomagala kojima bi se pospješila aromatičnost kakvu često rabe današnji izvođači osigurava "Ostrvu ledenog kita" dugotrajni protok i korištenje s prirodnim konzervansom što će reći da se možda Marin i Kornel unaprijed opravdavaju za dugačku vremensku stanku do narednog dugosvirajućeg izdanja. Samo valjda neće opet čekati 15 godina.

Naslovi: 1.Javor, 2.Jednoga dana, 3.Melankolija, 4.Tajno znanje, 5.Djedica, 6.Prijatelji se sele na selo, 7.Ostrvo ledenog kita, 8.Zidovi, 9.Pravi izlaz, 10.Duh mladih na verandi

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 24/09/2018