O Caveovoj misi, blještavom cirkusu Killersa, "Mrletu" iz Idlesa, pa čak i preproduciranim Fontainesima, vjerojatno ste već sve pročitali. Pa je red i da saznate da "festival" po defaultu nije koncert benda s predgrupom, nego koncerti više bendova u više dana. E sad, to što mi još uvijek i nakon 15. INmusica i inih festivala po HR nismo došli do tog stupnja razvoja, kulturološko je pitanje koje ostavljamo za kasnije.

Srećom, sve je više stranaca iz godine u godinu, a oni znaju tu definiciju, pa main stage u 17 više ne zjapi tolko prazan. Vjerujem da bi se kroz 10ak godina moglo doći mix pulta. No, o tom isto nekom drugom prilikom.

E sad, trebao bih reći da nas nije bilo na Jarunu dvije godine... no i to ste već svugdje pročitali pa idemo na odmah na neke činjenice. Ovogodišnji je festival razvučen na četiri dana, a svaki dan je vidio 12-13 izvođača + nešto DJeva, karaoka i silent partyja. Ja sam uspio odraditi nekih dvaipol dana, što bi prevedeno u sate bilo nešto preko 21 sat festivala ili 21 sat muzike, što je preko 60% ponuđenog programa. S obzirom da se bendovi rijetko isprepliću, moglo bi se reći da sam u tih 21 sat vidio i čuo sve što se moglo vidjeti i čuti.
Pa krenimo redom. Prvo najbolji.

NAJ TOP 5

1. DRY CLEANING - od ovih londončana sam očekivao da budu ono što su bili Fontaines D.C. na prošlom festu. Jedno ugodno iznenađenje, a oni su to u potpunosti opravdali. Njihov album "New Long Leg" iz prošle godine bio mi je otkriće zbog post-punk podloge na koju su nadovezani spoken word textovi koje zanimljivo izgovara "pjevačica" Florence Shaw. U live verziji njihove pjesme dobivaju potpuno novu dimenziju. Florence Shaw, sva u bijelom sa spooky pogledom i držanjem njene duge kose rukom ispod vrata; gitarista koji izgleda ko preobraćeni skins iz nekog londonskog predgrađa, u najkicama, adidas dresu i đeketu bez rukava, i basista koji liči na Silent Boba, uz pitanje kaj onaj normalni bubnjar radi s njima. Pružili su odličan nastup, a vjerujem da su i sami bili iznenađeni ispunjenošću šatora u 1 nakon ponoći. Veselim se njihovom povratku na fest ili u Močvaru. 2. FONTAINES D.C. - "pobjednici" prošlog izdanja festivala vratili su se kao veliki bend s velikom produkcijom, balonima umjesto šutke, što je nekima i zasmetalo. Bend je to koji se ustabilio, pjevač očito ima dobru terapiju, jer se skoro u potpunosti smirio, za razliku od 2019, kad smo mu prognozirali još par mjeseci. Jednosatni set prošarali su pjesmama sa sva tri albuma, a najbolje su bile prihvaćene Too Real na kojoj smo se loptali velikim balonima i, naravno, završna I Love You. Tih sat vremena mi je prošlo prebrzo. 3. REBEL STAR - Milan Glavaški s novookupljenom posadom i novim albumom, šestim po redu, dogurao je do odličnog slota na Hidden stage-u. Amerikana u balkanskom stilu okupila je sve "kužere" koji su šetali tih dana otokom, a Rebel Star su im zauzvrat dali jedan odličan i nadahnut set, pretežno novih stvari sa ponekim starim hajlajtom, kao što su Staklo, Ptice ili Radio. 4. KOIKOI - beogradski noviji "Hali Gali" bend, koji je privukao pažnju svojim debi albumom "Pozivi sa strane" iz 2021, te hitom Misisipi. Materijal s tog albuma uživo zvuči puno moćnije i kompaktnije, pa umjesto na klasičan indie gitaristički rock više vuku na plesnu stranu Darkwood Duba. 5. TIDAL PULL - jedan od bendova koji je imao nezahvalnu ulogu otvaranja na Main stageu pred nešto turista iz kampa, koji nisu imali drugog posla, pa su došetali do glavnog, i nešto njihovih frendova koji znaju sve tekstove. Nedavno su objavili debi album prepun indie himni i prštećih gitara. Iako bi se kod njih moglo reći da im je vokal glavni problem, ako se uspiju održati, taj će problem prerasti u njihov glavni i prepoznatljiv dio imiđa, pa im stoga želim dug život i još puno ovakvih albuma, a onda uskoro i bolji termin na festivalu.
+
6. THE COMET IS COMING - kakav bi to bio TOP 5, da nema još jednog, koji se tu potajno primakao i skoro se ubacio. Ne očekujući ništa od ovog benda, jer definitivno nije moja šalica, s obzirom da je "Bir ostao kod Čeha", morao sam mu malo masti izvaditi s ponekom fotkom i kratkim videom, a to me toliko obuzelo da sam ih odgledao skoro u cijelosti. Da nije bilo "supervalovaca" u tom slotu, vjerojatno i bi. Zapravo su oni bili jedan od pogrešno postavljenih bendova, jer su oni definitivno morali ići u kasnijem terminu od 18:30 i to na World pozornici, a ne na glavnoj. U svojim najboljim trenucima oni su moćna mašina koja ubija ritmovima i tjera na ples, a u najlošijim solaža izdrkavanjima na saxu ili bubnjevima tjera na povlačenje. To je i jedan od razloga zašto nisu u 5, a morali su biti spomenuti.

Kad sam već spomenuo pogrešno raspoređene bendove, vjerujem da se moglo s(p)retnijim rasporedom utjecati i na malo bolju dinamiku festivala, a pogotovo izborom na world stageu. Tamo su se svakako trebali pojaviti i Amadou & Mariam, pa možda i Roisin Murphy, a FDC su se trebali uklopiti na glavni sa Idlesima i Killersima. No, sve to skupa nije ni toliko bitno.

TOP 5 BENDOVA KOJE NITKO NIJE VIDIO NI ČUO

Spomenuo sam gore, da su prvi bendovi kretali sa svirkama u 17 sati, a od tad, pa negdje do 19 na dva stejđa izmjenjivali su se domaći relativno neafirmirani bendovi. Tu ih je bilo svaki dan po četiri + kasnije na Hidenu i worldu po još par i moglo bi se reći da je domaća scena bila jako dobro zastupljena. No, neki su bili i ponavljači od prošli puta (Paul the Walrus, Tus Nua, Billie Joan, The Black Room), pa se postavlja pitanje da li nemamo drugih bendova ili je nešto drugo posrijedi. Kako god bilo, tu su prvi trebali biti Tidal Pull, al su oni preskočili u viši rang, pa ostali onda slijede.

1. Šiza - koprivnički "only bass and drum" duo koji zvuči ko da ih ima barem duplo više otpuhao nas je svojom čvrstom svirkom kojom su potvrdili odličan album iz prošle godine.

2. Neon Iglu - mladi bend s iskusnim sviračima s varaždinske scene, također je nedavno objavio album, a svoju su kombinaciju instrumentalnih i pjesama s pjevanjem u post rock izričaju podijelili s malobrojnom publikom od 17 sati drugog dana festivala. Iako je svirka bila čvrsta, tehnički problemi s opremom, kojih je tog dana pokazat će se kasnije bilo i više, uzeli su danak.

3. Nocktern - "Čast" da otvore festival dobili su bugarski elektro dark emo trojac koji su tu došli preko Europavoxa. Odlično su zvučali na tom velikom razglasu iako bi za njih bila bolja Hidden pozornica u nekom terminu nakon ponoći, a vjerujem da bi privukli i više publike. 4. Panda Rhei - još jedan mladi bend s kombinacijom mladih i iskusnih muzičara, koji je nastao kao solo projekt, pa se kasnije pretvorio u ful bend, predstavio nam je svoj debi album "Save Your Souls You Fucking Monsters". Simpatičan je to indie rock s malo elektronike, pa kad se to sve uštima i još pomalo utvrdi gradivo, biti će ih zgodno pogledati ponovo.

5. "SUPERVAL BENDOVI" - Superval je festival školskih bendova. Ove je godine doživio treće izdanje i u punom Vintage industrial baru, nedavno u dvije večeri okupio 24 benda iz cijele Hrvatske. Četiri od tih su uspjeli doći do INmusic festivala. To su Slow Cured, Freaktion, Dystopia i Gradske Bitange, i oni su svake večeri otvarali Hidden stage. Uspio sam pogledati 3 od 4 i najviše su me se dojmili Freaktion iz Pule. Dvije cure i dva dečka imaju stav, pjevačica ima glas i odlične pjesme. Nije to ništa revolucionarno ili originalno. Gitara, rif, mahanje glavama… no vjerojatno zbog ženskog dijela benda (pjevačica i basistica) su svakako drugačiji od četvorice momaka koji sviraju i zvuče kao da su već četrdeset godina skupa. Svi bendovi stvarno zvuče ko da su godinama skupa i ko da imaju stotine koncerata iza sebe, no kod svih njih mi je nedostajalo ono nešto. Neka muda, neki trik, nešto drugačije. Ne mora sve biti grunge, cepelini, hendrix ili bare! No, respekt i prst gore!

I kad sam već kod ovih bendova koje "nitko nije vidio ni čuo", predlažem organizatorima da tim bendovima omogući još jedan slot u šatoru za vrijeme headlinera, kad se ionako ništa drugo nema za raditi. Možda bi ih tad čulo malo više ljudi, a 100 više ili manje jednom Nicku Caveu ne bi ništa značilo!

TOP 5 RAZOČARANJA

Vjerojatno bi trebao sastaviti i takvu listu, no razočaranja ove godine nije bilo. Barem ne neočekivanih. Recimo White Lies mogli su razočarati samo one koji ih već nisu gledali. Oni koji ih jesu, a ja sam se žrtvovao treći put, znali su šta očekivati. Na žalost, imali su i tehničkih poteškoća, pa se ovaj put mogu izvlačiti na to. Nekima su i Killersi bili razočaranje. Iskreno ne znam što su isti očekivali od benda koji ima jedan dobar album i po jedan hit na svakom drugom albumu. Oni su odsvirali svoj best of, a namješteni bis mogli su izostaviti.
No, ono što me iz godine u godinu razočara, a nije vezano uz samu muziku je dostupnost festivala. S obzirom da je fest na Jarunu, koji je sam po sebi dosta loše povezan javnim prijevozom, a poznavajući zagrebački javni prijevoz ne trebam ni pričati kako je doći tramvajem do festa, očekivao bi da se festival i grad u jednom trenutku dogovore, pa da se tih četiri dana javni prijevoz prilagodi festivalu. Da se pojačaju linije koje voze na tu stranu, pa čak i noćne. Da se od npr okretišta na Savskoj uvedu busevi koji kružno voze do festivala. Da se možda čak i javni bicikli malo prilagode festivalgoerima, a o parkiralištima za bicikle u zoni festivla da ne pričam. Ovako, ne preostaje drugo nego individualni prijevoz, bilo autom, pa traženje što bližeg parkinga izvan Jaruna i pješačenje barem 20 minuta ili privat bicikl, pa se nadaš da baš tvoj ne budu ukrali. Inače, od mene doma do festivala je cca 10,5 km, za to mi treba nekih 40ak minuta lagane vožnje, što uz potrošenih 350 kcal i nije tak loše. Ako tome pridodam i nekih 10ak tisuća koraka po festivalu, da traje par dana dulje, ko zna dal bi me prepoznali sljedeći put kad me vidite.

Za kraj evo jedna malo čudnija lista, koju sam počeo raditi odmah prvi dan šaljući fotke basista/ica mojim prijateljima basistima, koji nisu bili na Jarunu.

TOP 5 BASS PLAYERA…

Van konkurencije

pedja // 24/06/2022

PS: Fotogalerija dan 1.
Fotogalerija dan 2.
Fotogalerija dan 3.
Fotogalerija dan 4.