Časni klube Purgeraju... imali ste u prve četiri godine fantastične korake gdje ste nam priuštili mnogo dobrih, lijepih i nekih ne tako lijepih koncerata, no svoj rođendan još uvijek "bebice" ste proslavili kao najprofesionalniji trkači-sprinteri na 100 metara. Tko zna šta vas tek očekuje u budućnosti?! Držimo vam fige!!! Haaaapy birthdaaaaay!!! Haaaapy birthdaaaaay to yooooou! Iskreno priznajem, ovakvu srdačnu dobrodošlicu na jedan tulum još uvijek "malog" rock kluba u Zagrebu (a i bilo gdje) nisam naišao. (bili su prisutni mnogobrojni sponzori od Zagrebačke pivovare, Badela, do njima znanih Tehno-rona, Natural Croatia, malonogometnog kluba Cvjetno, kumova i brojnih im znanaca...). Purgeraj je klub koji ima šarolik program, ima različitu publiku, ali ima i jednog vrlo važnog čovjeka "posade" - organizatora Luku koji sve umije sklopiti na svoje pripadajuće mjesto. (svaka čast ljudima iz KSET-a, Močvare, Sax-a, HGF-a, Bosanskog Novog, Banjalučkog POP-a, Tuzle, rock kluba Time, koprivničke Kugle, Đurđevca itd...). No, kada jedan momak koji godinama organizira koncerte u klubu dovede na proslavu rođendana kluba 200 ljudi s besplatnim pozivnicama, te usput dodijeli jedno 50 litara najprobranijeg destilatnog pića proizvedenog od prirodnih sastojaka, isto toliko najfinije hrane na švedskom stolu, odličan band uživo, te usput to svima dodjeli besplatno i sa svima uspije porazgovarati 10-15 minuta i odigrati partiju-dvije stolnog nogometa s prijateljima... to je velika stvar. Cijela rođendanska fešta obuhvatila je nekoliko važnih događaja kroz cijeli tjedan od koji vrijedi izdvojiti koncert Psihomodo Pop na kojem na žalost nismo bili. (tu je još u igri bio i koncert Small House Brown & Guests, te Sick Swing Orchestra & Guests dan prije i dan poslije Žan & Mazguna). Od danas se moji pogledi na Purgeraj potpuno mijenjaju. Klub nisam smatrao osobito zanimljivim zbog programa koji mi se "činio" monoton (ne znam zašto, ali vjerojatno jer nisam previše zalazio u njega), no pristupačnost zahvaljujući mr. Luki je potpuno drugačija. Luka mi je rekao najosnovnije stvari kako klub funkcionira i svaka mu čast na uloženom vremenu! Između ostalog, lijepo je znati da ima šanse za mnoge neafirmirane izvođače... Uz nisku glazbe koju je puštala DJ Sanja Pandurić (od starog, prastarog soula, r'n'r-a, rhytm'n'bluesa, reggaea, ska, new wavea do novovjekovne, uglavnom komercijalne rock glazbe), sve je bilo veoma dobro. Čak se zavrtjela i " Nataša" od Poslednje Igre Leptira, a priznajem da to nisam slušao dobrih 23-4 godine. Uostalom, sve je bilo tu - U škripcu, Prljavo kazalište, Azra, Idoli ("Maljčiki", naravno), Denis & Denis, Haustor..., sve do Hladnog piva, Gustafa i Let 3. Niti jedna kompozicija koju je DJ Sanja Pandurić pustila nema "brum" niti bilo kakve oscilacije. Ona je zabava koju su mnogi proživjeli i ponekad je zaista ugodno se iznenaditi na velikane yu-novog vala i stare škole svjetskog rocka koji je danas mnogim klincima osnovna početnica. Uostalom, ništa neobično, ali svaka joj čast. Mene je pogodila u "srce" sa "So lonely" od The Police i "Message to Rudy" od The Specials. Ovu zadnju negdje na javnim skupovima nisam čuo dobrih 25 godina. (Jezuš Kristuš, kaj je već tolk'o preletelo? A sečam se ko' da je bilo fčera!) Na samoj proslavi nastupili su novi sastav Žan & Mazgun. Svima je znano da Šo!Mazgoon više ne postoje. Žan ima novi sastav koji se doduše ne razlikuje previše od prethodnog, ali ga "ždere" kaj je netko od kritičara njegov bivši rad protumačio kao "otočki rock". Sam mi je rekao da je to vjerojatno fraza koju je netko izmislio, jer daleko bolja glazba se radila s otoka poput Jamajke, Kariba ili Kube, pa je nitko nije prozvao "otočki rock" ili nekako drugačije s predznakom "otočko". Nadalje, Žan je vrlo fin i pristupačan gospodin koji mi je u desetak minuta ispripovjedio svoje viđenje sadašnje scene, njegove prošlosti i njegove bliske budućnosti, te je kako sam shvatio vrlo veliki optimist sa željom da i dalje radi radiofonične kompozicije koje mu na koncerte dovode stotine i stotine obožavatelja. Stoga nikako ne treba gledati ovaj izvještaj kao "umjetno" prikrivanje stvarnosti jer je i sam rekao na moj upit o Cinkušima "...o majko mila, baš si pogodio pravu stvar. Imam jednu skladbu koju ću možda i napraviti s njima jer su mi dobri prijatelji". Mišljenja sam da će biti itekako zanimljiva. Sam koncert je bio odličan. Žan & Mazguni slijede dobro poznate tendencije Šo!Mazgoon da od svega naprave vesele i lakopamtljive plesne i brze kompozicije isprepletene sa raznim ritmičko/melodijsko/aranžmanskim utjecajima ska, latino, reggae, rock, pop, soul (pa i jazz obojenim) finesama, te su tako kroz repertoar sastavljen od velike kolekcije "starih" hitova Šo!Mazgoon izveli i podosta novih brojeva koji su otprilike napravljeni po vrlo sličnom sistemu. Publika je plesala, pomalo divljala i naravno pjevala i skandirala. Ekipa sastavljena od čak 7 članova (Žan - gitara i vokal, Igor Pavlica - truba, te osobe koje poimence neznam na saxu, trombonu, bas gitari, bubnjevima uz ženskog pratećeg vokala), davala je doslovce sve od sebe da ovu rođendansku feštu upriliče na vrlo trijezven, ali istovremeno i zabavan način. Duhačka ekipa u nekim sekvencama čak i pjeva, a sam Žan je uoči koncerta neprestano aludirao na guste i voćne sokove koji mu daju najveću moguću dozu dopinga za pravu veselicu u kojoj svirka cijele postave ne može omaknuti niti za tisućinku propuštenog decibela ili neku "krivu" notu. Zvuk sjajan, svirka odlična, atmosfera vesela, fešta na najvećem mogućem nivou, glazba "za dušu"... Šta treba bolje?

Ovom prilikom i Terapija čestita 4. rođendan Purgeraju i da Bog dao da nam odgajate praunučad! Naravno s Lukom i sličnim sljedbenicima na čelu! Viva Purgeraj!

horvi // 23/04/2007

> vidi sve fotke // see all photos