Loš dan, loše vrijeme popraćeno prvim ovosezonskim snijegom koji se kasnije pretvorio u mećavu i prekrcana večer sa još 4 domaća koncerta (Cojones, Majke, Denis & Denis i Kraljevski Apartman) u Purgeraj su uspjeli dovući tek dvije-tri šake ljubitelja psihodelije i rock šamanizma.

Oni koji su krknuli odgovarajući stimulans vjerojatno su imali luuuuudeeee tripove, a oni koji su, poput mene, bili čistunci, ostali su nakon koncerta podijeljenih mišljenja. Od najboljih do najgorih. Kao prvo, Igra Staklenih Perli nije bila niti blijeda preslika onog moćnog benda i zvuka iz Močvare 28.III 2012.. Kao drugo, opet imaju novu postavu sa Spomenkom Milić (klavijature, vokal) i Vladom Funtekom (bubnjevi) uz 'Wolffa' na djembama, gitaristu Ivana Stankovića i vođu Draka (bas i vokal). I kao treće, uz njihovo ime dolazi nastavak - The Next Generation. Dvorana Park se te večeri pretvorila u spiritualističku seansu. Nekolicina ljudi je zauzela mjesta pored pozornice razvalivši se po podu. Sjedilo se i ležalo kao u psycho LSD hippy vremenima. Ostali su stajali, neki zaplesali, a neki sjedili na klupicama uz zidove. Vjerojatno je svakog od njih prao neki individualni film koji je najbolji bio u spregi izuzetno dubokih psihodeličnih video projekcija čije ilustracije potpisuje Wolff.

Ali bend je bio pretih kao da imaju uobičajenu probu. Drakov bas nije bio moćan isto kao i njegov glas koji je ponekad bio piskutav, a katkad i udaljen od mikrofona. U nekim trenucima se činilo da mu mikrofon niti ne treba sve dok Ivan nije zarolao žešći riff, a Vlada opičio jači tempo. Spomenka u nekoliko pjesama nije svirala klavijature, već se tu i tamo prošetala po bini. Ok, to su čisto 'tehničke' karakteristike.

E, sad, za mene koji sam očekivao onaj snažan zvuk iz Močvare, ostao sam debelo razočaran. Ovo što sam čuo nije mi se dopalo. Neke pjesme su bile za neprepoznati, primjerice "Scorpio moon", "Moon over Bosnia" ili "2012" koje na najnovijem, trećem albumu "Apokaliptus" zvuče poput Ultravox, Joy Division i The Fall, te stoner "Nothing" i eksperimentalni post-punk "Run run run" s istog albuma jedino su bile prepoznatljive po tekstu. Elem, ISP u tim plesnim i jačim pjesmama nisu mogli približiti niti polovinu snage zvuka s albuma. Onima koji ga još nisu poslušali to vjerojatno nije smetalo. Meni jeste. Čemu onda napraviti tako dobre pjesme s ponajboljom produkcijom benda u karijeri ako se ne mogu adekvatno izvesti uživo? Obično naši bendovi imaju preglasan input na koncertima koji im izobliči zvuk, no Perle su spram jako dobrog albuma zvučale kao demo bend za program 'Novog zvuka' u Saxu gdje im tonac, da izbjegne kakofoniju, skine distorzije i groove jerbo bubnjar svojim lupanjem uguši sav zvuk. Ah, nitko od ove ekipe nije bio niti žestok, niti moćan, niti glasan, niti je bubnjar lupao mahnito, niti su imali problem s kakofonijom, ništa od toga. Jednostavno nisu imali produkcijski poštelan zvuk i fućkaj onda trud svirača kad je žamor publike ponekad bio glasniji od svirke. Okey, tu su bile još i 3 ambijentalne spiritualne kompozicije ("Segment A", "Putovanje u plavo" i "Blissfully insane") s kojima su kompletno predstavili materijal s novog albuma izvevši singl "Wake up!" čak dva puta. Od starih stvari izveli su "Lizard square", "Aum space", "Mushroom" (dva puta), "Reflections", "Magic carpet" i potpuno nepotrebnu "You doo right" bez koje se moglo. Nije imala nikakav efekt kad je bas gitara imala mlohav i mekan zvuk kakvog koriste bendovi na svadbama. Sa albuma "Vrt svetlosti" nije bilo niti jedne pjesme.

Tko je uživao, bilo mu je vjerojatno jaaaaako dobro. Ja nisam i ne mogu seruckati kako su se legende vratile u punoj snazi sa dobrom svirkom kad nisu. Psihodelične priče, šamanizma i trip-putovanja je bilo, ali to me nije nosilo. Ne treba mi nikakav stimulans osim glazbe, a ona me večeras nije stimulirala. Nimalo.

Perle su daleko bolje na albumu.

horvi // 09/12/2012

> vidi sve fotke // see all photos