Sharleen Spiteri imala je devetnaest godina kada je zajedno s par godina starijim i iskusnijim Johnny McElhoneom oformila Texas. Tri godine kasnije s debi singlom, I don't Want A Lover, ostvarili su svoj prvi (ne i zadnji) Top 10 hit u Velikoj Briitaniji i poharali svjetske top liste.
|Upravo s tom pjesmom, skoro trideset godina kasnije, započeli su svoj prvi koncert pred dupke punim malim Domom sportova. Odličan zvuk i još uvijek fenomenalan vokal skoro su, odmah na početku, ubile Sherleenine klišeizirane dosjetke o "zakašnjenju od trideset godina s prvim nastupom, za kojeg se nada da neće biti zadnji". Bljak! No, vrlo brzo, već nakon Everyday Now, kada je ispred sebe ugledala nosača pive i žestice s čudnim "tanjurom" visoko dignutim u zrak, i kada je ispila neku žesticu iz bombice, njene su dosjetke između pjesama poprimile komičniju i spontaniju notu, pa je koncert otišao u pravom smjeru. Osim nizanja hitova sa većine albuma, te uz samo dvije s prošlogodišnjeg albuma (Tell That Girl, Work it Out) i dvije klasične obrade (Al Grenova Tired of Bring Alone i Mark Jamesova Suspicious Minds), cjelokupni odličan dojam pokvarila je samo akustična verzija pjesme In Demand, koja je uz "jejekanje" publike zvučala baš otužno. Ostalo je zvučalo svježe i moćno, a ni publika koja se kretala većim dijelom u plusminus pet od Sharleeninih godina, nije bila za baciti. I bend je izgledao kao da uživa u svakom trenutku na sceni, a ne kao da im je već pun kufer života i turneja, što je dodatno podiglo ocjenu događaja. Pogotovo se to odnosi na zadnje tri pjesme Black Eyed Boy, Inner Smile i Say What You Want, uz koje je događaj proključao, da bi na već legendarnoj Suspicious Minds dobio svoj završni pečat i epitet "feel good" koncerta za sve uzraste. Ne znam da li od spomenute žestice ili i inače voli pričati među pjesmama, ali čini se da je Sharleen nakon prvih promašaja, bila raspoložena za priču, pa je tako te večeri imala na piku klavijaturistu Michaela, koji "svake večeri sanja da je froontmen benda" i "da mu je želja biti viđen", na što je on bez majice protrčao kraj nje, radio sklekove..., no na njegovu žalost samo četiri skleka, što je opet ona prokomentirala "da je to zato jer je napola Englez, jer da je pravi Škot, da bi ih napravio više", te da "živi u dijelu Škotske gdje ljude nazivaju sheepshaggerima"... Uglavnom baš si ga je zguštala! Također, oni su jedan od rijetkih bendova koji su se zahvalili organaizatorima što su ih doveli, a vjerujem da nitko s tog koncerta nije otišao razočaran, a isto tako vjerujem da će se uskoro obistiniti njena izjava s početka koncerta, da se nada da im ovo nije zadnji koncert u HR, jer su ko stvoreni za hedlajnanje Pozitivca.

pedja // 01/10/2018

> vidi sve fotke // see all photos