Produžena nam je ruka kultne Močvare, 'Podrži scenu', donijela prošle nedjelje program od tri vrlo mlada, no vrlo obećavajuća hrvatska benda. U pomalo skučenu prostoriju šanka unutar Močvare postavljeni su kablovi, bubnjevi i pojačala obliveni snovitim, zelenim svijetlom postavljajući scenu za predstavu potencijalne budućnosti bendova ovih prostora. Iako je visoka cijena ulaza od 0kn bila vidljiva u kvaliteti zvuka i veličini prostora, ovo je davalo cijelom doživljaju razinu intime i mogućnosti interakcije s publikom koja je rijetko ostvariva na većim gažama. Tako je oko 21:30 na pozornicu došao prvi bend te je večer uzela maha.

Lover is Dim

Neobičan sastav cajoona, trube, gitare te muškog i ženskog vokala nastupio je prvi svirajući oskudnoj publici svoje jedinstvene mješavine folka, rocka, swinga, jazza i čega već ne te kreirajući svoju specifičnu opuštajuću atmosferu. Lagani ritmovi cajoona isprepleteni uzajamnim miješanjem muško-ženskog vokala s milozvucima toka trube te bojanim zanimljivim ritmovima gitare poput valova su se proširili po prostoriji. Na pjesme poput 'Neck' bilo je apsolutno nemoguće ne biti ponesen ovim valovima te zaustaviti ples što se očitovalo i u publici. Na žalost, za razliku od nekih njihovih prijašnjih nastupa ovo nije bio slučaj sa svim izvedbama ovog puta. Iako ni jedna nije bila loša, samo su određene uspostavile flow i kristalnu ljepotu njihovih uobičajenih nastupa. Nepošteno je za ovo kriviti bend koliko samo ozvučenje. Za sastav koji se toliko igra sa zvukom na kontinuiran način vrlo je bitna čistoća tog zvuka koje ovdje jednostavno nije bilo. Ovo je naravno afektiralo i samu energiju izvođača u obliku manjka prisutnosti na pozornici što je posljedično utjecalo i na energiju publike. Nezaustavljiva mikrofonija i pretihi instrumenti možda su ubili konzistentnu kvalitetu, no ne i cijeli nastup. Kao prije spomenuto na određene se pjesme bilo jako teško ne micati dok su na drugima emocije prenesene unatoč zvučnom zidu statike. Mora se i spomenuti uglazbljena verzija pjesme Senka Karuze u kojoj je trubač zamjenio svoj instrument dubokim glasom. Troglasje koje ovdje gradira prema jednom predivnom zvuku uistinu je nešto posebno, a ktome pozitivna atmosfera koju bend uspostavlja samom svojom pojavom otopila je i najmanju razinu stresa prisutnu u prostoriji. Iako je sam nastup davao dojam javne probe, dijelovi u koje se ovaj sastav uživio bili su više nego dovoljan dokaz da Lover is Dim ostaje kvalitetan i vrijedan spomena čak i u očima nepogodnih koncertnih uvjeta. Mačkodlak

Nakon prvih 40 minuta lebdenja na oblaku nije prošlo ni 5 minuta kad je nastupio najekscentričniji bend večeri. Mačkodlak se sastoji od gitarista i bubnjara koji potječu iz malo poznate rase mačkodlaka. U svojim glamuroznim kostimima ova 2 macana izašla su u zeleno svijetlo s gromoglasnim "mrnjauuu". Mješavina koncerta i performansa, improvizacije i strukture te upitnika i uskličnika definitivno su učinili ovaj nastup pamtljivim na meni osobno izvrstan način. Teško je definirati njihovu glazbu izvan improvizirane, jednostavne i energetične. Brzi riffovi gitare se mahnito mijenjaju dok bubnjar razbija bubnjeve tjerajući publiku na skakanje. Sve ovo prate apsurdistički tekstovi poput 'Dosadne pčele mi zuje oko nosa', pjesme koja se sastoji od ponavljanja ove rečenice na Hrvatskom, Engleskom pa potom Talijanskom jeziku i na kraju ubijanju pčele pantomimom. Nastup je bio pun ovakvih duhovitih dosjetki te je frcao kreativnošću. Bendovi poput Mačkodlaka vrlo često znaju imati jedan trik koji brzo zastari, no ovi avangardni umjetnici držali su svoju predstavu friškom s konstantnom subverzijom naših očekivanja te ironiziranjem današnje muzike. Jedna pjesma je imala svima nam poznato dramatično lupanje gitare na kraju pjesme koje je trajalo 5 minuta. S 'Ipak najdraže mi je kad razmišljam o malim mačkicama' sprdali su se na koncept pjevanja publike s jednostavnim uvođenjem bizarnog teksta, a prepjev Azrinog 'Balkane' na kraju nastupa bila je atonalna skladba dovedena do ekstreme početka 20. stoljeća. Čak ni društvo nije izbjeglo njihovu sveobuhvatnu parodiju vidljivo iz monologa pjevača o zapostavljenosti prava mačkodlaka u današnjem društvu. Ono što je najtužnije u cijeloj priči je da je muzički dio nastupa daleko od lošeg jer bend posjeduje energiju i svojevrsnu eleganciju koju ne mogu svi postići uživo. Primjetna prisutnost na pozornici i pomalo psihodelične pjesme čudnih melodija čak su počele šutku ni manje ni više nego na pjesmu koja se svirala drombuljama i bubnjevima. Uz sve ovo njihova komunikacija s publikom je razoružajuća te je zaradila besplatnu pivu jednom posjetitelju. Bojim se samo da ovako zanimljiv bend ne postane isfuran već na drugom nastupu, ali mi ovo kreativno upoznavanje s njima ulijeva povjerenje da će Mačkodlak nastaviti biti to što je upravo zato što to može biti na najčudniji mogući način. Šavovina

Zadnji bend koji nas je počastio svojom vizijom bio je pijani trio bubnja, basa/trube i pjevača/gitarista. Isti ljudi koji su se razbacali na Mačkodlaka netom prije s najžešćim nastupom večeri natjerali su ostatak publike da napravi isto. Kombinirajući razne vrste metala i rocka u prljav, glasan i snažan koktel, koji je ovdje bio poguran do ekstrema zbog očito velike količine alkohola u sistemu svakog člana, stvorili su mračnu, no samosvjesnu ekspresiju. Ekspresiju kojoj na svu sreću alkoholizam nije oduzeo od kvalitete, već je dapače pridonjeo njenoj surovoj stvarnosti. Ova surovost je naglašena u pjesmama s prisutnim basom, dok je u pjesmama s trubom pretvorena u melodične, pomalo Tarantino zvučeće skladbe. Dobra je napraviti usporedbu s Lover is Dim gdje je truba u funkciji milog nošenja publike dok se ovdje publika napada i reže. Posebne pohvale zaslužuje i bubnjar koji je jedva sjedio, a na neki način uspio držati iznimnu brzinu i raznolikost vješto bubnjajući tijekom cijelog nastupa pa čak i u vijeku beskonačne solaže pri kraju koncerta. Naime Šavovina je odsvirala 3 zadnje pjesme u kojoj je svaka imala minimalno petominutni instrumental što je na kraju prve bilo fantastično, štoviše čisto uživanje. Ipak nakon sva 3 koncerta još nekolicina petominutnih pa i dužih instrumentala je cijeli nastup pomalo razvodnila. Iako je zadnja, zadnja pjesma bila čisto jammanje početo na nagovore publike čini mi se da su iskoristili svoj repertoar u originalnom setu te improvizacija nije bila dovoljno raznolika da bi opravdala svoju dužinu što opet ne negira kvalitetu ostatka njihovog polakog, al jakog koncerta. Izuzev te zadnje 3 pjesme koje su pomalo polarizirale publiku ostatak koncerta bio je jednoglasno prihvaćen s dozom humora ispremiješanom prljavom realnošću koja se očekuje od ovakvog benda. Pjesme poput "Ubi oca" i "Ja sam metalac" bile su dah svježeg zraka upravo jer su održavale taj balans tekstualno, dok su ga igra trube i gitare održavale instrumentalno naglašene energijom bubnja. Svaki od članova benda je očito vješt muzičar, ali i zabavljač te vjerujem da su u trjeznijem stanju još bolji. Sve u svemu vrlo raznolika večer s vrlo različitim vizijama napredka muzike, od kojih je svaka sjajila na svoj način. Konstantni tehnički problemi se ne mogu zamjeriti s obzirom na cijenu koncerta, već se dapače treba dati sve pohvale 'Podrži sceni' što daju tako dobru priliku mladim bendovima besplatno. Iako publike nije bilo mnogo, bila je aktivna, a i izvođači su zauzvrat bili pričljivi s nama što je uistinu radilo cijelu večer ugodnom čak i u najčudnijim trenutcima. Sumirano od prelijepe miline Lover is Dima, preko šokantno komičnih stand up muzičara Mačkodlaka pa do surove, no izbalansirane energije Šavovine ova noć je definitivno bila kvalitetna. Ako 'scena' ide u ovoliko kreativnom i originalnom smjeru gdje se konvencije istovremeno ruše i kombiniraju te gdje su umjetnost i humor prijatelji onda možemo biti optimistični za glazbenu budućnost ovih prostora.

jan vržina // 17/01/2018