Pročitajte kako smo rasporedili najbolje i najgore koncerte na ovogodišnjoj Primaveri...

Grupni TOP 5 najboljih nastupa

1. Operators (Backstage)
2. Against Me! (adidas Originals)
3. Arap Strap (Ray-Ban)
4. Afghan Whigs (Ray-Ban)
5. The Magnetic Fields (Auditori Delux)
5. Radio Dept. (Heineken Hidden)

Pojedinačno to ovako izgleda....

Bir

1. Against Me! (adidas Originals)
2. Arap Strap (Ray-Ban)
3. Bon Iver (Heineken)
4. Mogwai (Bacardi live)
5. Operators (Backstage)
6. The Wedding Present (Backstage)
7. Hamilton Leithauser (Pitchfork)
8. Death Grips (Primavera)
9. Kevin Morby (Heineken)
10. The Magnetic Fields (Auditori Delux)

Lovel

Top 10 najboljih nastupa

1. Afghan Whigs
Ožeži i raspali, ali elegantno, fino, gentlemanski. Ovaj bend je već dugo bio na mojoj to-do listi, kao jedna od rijetkih preostalih neispunjenih koncertnih želja. Na Primaveri se ta želja konačno ostvarila, i vrijedilo je čekati. Kako su tih sat vremena svirke odradili Greg Dulli i ekipa, to će se pamtiti. Nakon dva odlična povratnička albuma bend je u punoj formi odsvirao presjek svojih klasika uz podosta novih stvari. Kako Dulli zvuči uživo, malo je takvih frontmana koji tako dominiraju scenom, od nekih izvedbi vas prođe i jeza, kao u pjesmi "Gentleman". Sve je završilo ugodnim "Fade in" i ostalo mi samo zavidjeti onima koji su mogli u solo nastupu gledati u Zagrebu. Imao sam sreću susresti članove benda tijeko nastupa veterana The Damned, i čestitati im na odličnoj svirci.

2. Hamilton Leithauser
Kao vatreni fan Walkmena, bilo je logično da ću imati ponešto subjektivan stav prema prvom solo nastupu njihova nekadašnjeg frontmana Hamiltona Leithausera, koji se sa svoja prva dva samostalna albuma postavio kao logični baštinik njihova kasnog zvuka na albumima "Lisbon" i "Heaven". Malo me zbunila njegova suradnja sa Rostamom Batmanglijem iz Vampire Weekend, ali je album ispao odličan. Na ovom nastupu nije bilo Rostama, pa je aranžman pjesama sa njihovog zajedničkog albuma zvučao žešće i više rockerski. Ali upravo fascinira što sve Leithauser može otpjevati, u maniru jednog od najboljih vokala današnjice. Kada je otpjevao "1959" koju inače na albumu izvodi sa Angel Derradorian, i kada je otpjevao i njenu dionicu, mislio sam: Wow, što je sad ovo bilo? Kakav glas! Kakav nastup!

3. The Magnetic Fields
Dvorana prirodoslovnog muzeja i scena pod nazivom "Auditori Rockdelux" posebno je mjesto u geografiji festivala Primavera Sound jer se tamo možete jedino pošteno odmoriti od stalnog stajanja i beskrajnog hodanja između pozornica. Tako sam iskoristio priliku da se malo odmorim tijekom nastupa Kepa Junkera & Los Hermanos Cubero, zanimljivih izvođača tradicionalne katalonske i baskijske glazbe. Inače, na prošlim Primaverama ovdje su viđeni neki sjajni nastupi, poput povratnika Dexy's (ex Dexy's Midnight Runners) na Primaveri 2013. Ove sezone gledali smo sjajan nastup Magnetic Fieldsa. Stephen Merrit je nevjerojatan lik, štogod mu se događalo u životu, ovaj cinični veteran njujorške gay scene pretvoriti će u pjesmu. I tako je složio pedeset ljubavnih (i vrlo ciničnih) pjesama koje je u dvije runde po 25 izveo u Auditoriu. I nije to bio samo koncert, bio je to vodviljski performance uz scenografiju i brojne Merritove priče iz života u pauzama pjesama. I to potraje dva sata, i ne postane dosadno, a i svjestan da te nakon ta dva sata sjedenja čeka deset sati stajanja i hodanja. Palo mi je na pamet kako bi se Magnetic Fields trebali možda udružiti sa Pet Shop Boysima, cinični njujorčanin i rezignirani britanci mogli bi napraviti ultimativnu gay operu.

4. The Operators
Operatorse smo vidjeli tek na poluzatvorenom (jer je trebalo pokupiti ulaznicu) partyu u tzv. backstageu duboko u noći posljednjeg dana festivala, kad se skupljaju posljednji atomi snage za odgledati još poneku svirku. Nisam znao puno o Operatorsima do tada, čak niti da se radi o Danu Boeckneru iz Wolf Parade i Handsome Fursa i lijepoj makedonskoj Djici imenom Devojka. Njihova svirka ne samo da je izvukla iz nas zadnje atome snaga nego je pokrenula i skrivene pričuve i na samom kraju festivala događao se jedan od boljih tuluma. Bubnjar Sam Brown razvalio je bas pedalu od bubnjanja žešćeg od bilo koje ritam mašine. Energija na kraju festivala i najbolje moguće zatvaranje jednog veličanstvenog događaja.

5. Radio Dept
Za nastup Radio Departmenta trebalo je čekati na ulaz na samom početku drugog dana festivala, i trčati protiv bržih ljudi da bi se pokupilo ulaznicu kojih je broj bio ograničen. Primavera Hidden stage nalazio se u jednoj garaži Parc de Foruma i zrak unutra bio je prilično težak za disanje. To nije smetalo Radio Departmentu da odsviraju vrlo impresivnu svirku, od koje je nama poseban dojam ostavila "Death to fascism" uz sempl poznatog nam gesla "Smrt fašizmu, sloboda narodu". Odličan nastup želio sam nagraditi kupovinom majice, ali su već sve bile prodane.

6. Descendents
Primavera Sound je mjesto gdje se može vidjeti brojne legende i veterane. Tako sam na prošlim festivalima imao sreću vidjeti jedan od rijetkih nastupa The Postal Services, vidjeti posljednji uopće nastup Replacementsa ili povratnički nastup The Jesus and Mary Chain. Ove godine veterani su bili The Damned i The Descendants. I dok su Damnedi pomalo postali karikature, za Miloa i Descendantse se uopće ne može reći da su preko trideset godina na sceni. Tek kad im vidite face može vam pasti na pamet da nalikuju na srednjoškolske profesore matematike a ne na HC bend, ali na stageu su kao dvadesetogodišnjaci. Ima li hardcorea nakon pedesete? Ima, itekako!

7. Teenage Fanclub
I ovaj bend već spada u grupu veterana, i bolje bi im pristajalo ime "Middle age Fanclub" ali virtuoznost njihovih nastupa nije upitna, nisam puno očekivao od njih ali su me ipak oduševili. Iako im je novi album sasvim solidan, neke stvari te vrate u Jabuku negdje 1994.

8. Cymbals eat Guitars
Ovi momci su mi bili sasvim nepoznati bend prije Primavere, a odsvirali su čisto ugodnu svirku taman za otvaranje festivala. Šaptavi frontman malo podsjeća na Neila Finna iz Crowded house, ili se meni to samo čini.

9. Japandroids
Nitko osim mene ih neće stavit na svoju setlistu, istina je da su zvučali malo raštimano, ali ipak energija je bila u zraku. Nisam bio na onom kultnom nastupu u Ribnjaku prije pet šest godina, pa ne mogu uspoređivati s time.

10. Arcade Fire- koncert iznenađenja
I odjednom nastade negdje pozornica, i pojave se Arcade Fire na iznenađenje mnogih, i stadoše svirati, i svijet je stao, bila je to magija Primavere, ona kakva se bilo gdje drugdje teško može naći.

Počasno mjesto: King Gizzard and the Lizzard Wizard
Ono što su na Primaveri 2013. bili Tame Impala, sad su to ovi momci teško izgovorivog imena i vrlo ekstremnog muzičkog izražaja, nešto novo i drugačije. Malo su teški za slušanje, pomalo repetitivni i čudni, ali u ušima i dalje odzvanja "Rattlesnake, Rattlesnake, Rattlesnake, Rattlesnake".

Top 5 promašaja

1. Alexandra Savior
Dosadno.
2. William Tyler
Lik nije loš, ali u nekom klubu ili na ljetnoj terasi, ne na Pitcforkovom stageu.
3. St. Etienne
Ok, mogli su zvati Nouvelle Vague, ili Vaya con Dios (okej, oni više ne postoje), ali za besplatni gig nultog dana staviti loše ostarjeli St. Etienne.
4. Broken Social Scene
Dosadni Arcade Fire, tako mi zvuče Broken Social Scene, kaotično i dosadno. Dao sam im priliku, ali nisu se uhvatili. Šteta, na albumima nisu tako loši.
5. Van Morrison
Van the man je ipak čovjek u godinama, i nije lijepo od organizatora Primavere da ga stave na veliki stage u predvečernji termin dok sunce još piči, a on gudi po saksofonu i pjeva "Have I told you...". Nije on kriv, trebalo ga je staviti u Auditori Rockdelux gdje bi njegovi jazz aranžmani našli puno bolji prostor.

Pedja

1. Arap Strap (Ray-Ban)
Ponovo okupljeni škotski indie heroji upali su na fest s "wild cardom" nakon otkazivanja Grandaddya. Svoju su prliku više nego dobro iskoristili upečatljivim i moćnim nastupom te odličnim izborom pjesama. Posebno je bio raspoložen Moffat čija sama pojava na stejđu ulijeva strahopoštovanje, dok kruži "kao medvjed zarobljen u kavezu", a tek kad zapjeva...
2. Radio Dept. (Heineken Hidden)
Još jedni od onih koji su upali u zadnji čas i osvježili mi listu "must see" izvođača i zadali mi još veće probleme pri slaganju rasporeda. Odličan set za odabrane.
3. The Afghan Whigs (Ray-Ban)
Dulli i ekipa još ni jednom nisu iznevjerili moja očekivanja, pa tako ni ovaj put.
4. Wild Beasts (Ray-Ban)
5. Operators (Backstage)
Vidi pod...
6. Sleaford Mods (Ray-Ban)
Pomalo umorni, sjeli smo na tribinu i u rezimeu festivala zaključili da sve funkcionira kak treba. Svaki koncert počinje i završava na vrijeme. Nema čekanja na cugu i klopu, a ni na Toi-toi. Savršenstvo. I onda izlaze Jason i Andrew. Ekipa urla, samozatajni Andrew stoji kraj laptopa i jedva se pomiče, dok Jason počinje svoj šou. Urla na mikrofon, sline pršte, njegova faca je sva u emocijama... No nema zvuka! A on i dalje repa. Čitamo s usana Army Nights. Publika ne zna o čemu se radi. A on i dalje repa. Pri kraju pjesme skuže da nema zvuka prema van. Jer u monitorima ga je očito bilo. Pokušavaju još jednom, ali s istim rezultatom. Napuštaju stejđ. Vraćaju se nakon par minuta, no opet isto. Zvuci neodibravanja iz napaljene publike... Mr Soundman, you're fucking me off ori se iz mikrofona. Sad je sve dobro. Krećemo opet s Army Nights po četvrti puta. Ovaj put sve štima. I ufuravamo se u Sleafordski svijet. Moptop. TCR. Jolly Fucker. Hell yeah, ovo je odlično!
7. Against Me! (adidas Originals)
Energija kojom pršti nastup ovog benda nemjerljiva je riječima. Zahvalan bend za festivale, jer će bilo kojeg gledatelja, slučajnog ili namjernog, natjerati na gibanje.
8. S U R V I V E (Pitchfork)
Iako bi njima primjereniji nastup bio u nekom zatvorenom prostoru, svoju su mračnu instrumentalnu muziku uspjeli na zasovoljavajući način prenijeti publici, koja je većim dijelom zatvorenih očiju i laganog lijevo-desno gibanja uživala u tih 45 minuta.
9. The Black Angels (Ray-Ban)
Iako je nove psihodelije bilo prilično na festivalu (King Gizzard and the Lizard Wizard, The Growlers, Pond...) jedini su me, kombinacijom muzike i svjetla, uspjeli ubaciti u svoj svijet.
10. Cymbals Eat Guitars (Primavera)
Nakon dva promašena koncerta i bojazni za nastavak, ovo je bilo pravo osvježenje. Neopterećejuće i ugodno. Taman za početak.

Top 5 najgorih nastupa

1. Cigarettes After Sex (Apolo)
2. St Etienne (Primavera)
3. Seu Jorge (Ray-Ban)
4. Broken Social Scene (Ray-Ban)
5. The Growlers (Heineken)

Siniša

Top 10 najboljih nastupa

1. Arcade Fire (Mango) - vrhunac festivala, fino rasplesali rulju i dokazali se kao pravi headlineri
2. King Gizzard & The Lizard Wizard (Primavera) - trenutno najluđi i najkreativniji bend
3. The Black Angels (Ray-Ban) - jedno od najvećih iznenađenja, odlična garažna psihodelija
4. The Afghan Whigs (Ray-Ban) - stari indieneri pokazali koliko još energije imaju u sebi
5. Operators (Backstage) - totalno razuzdan bend i iako noge već poprilično bolile, plesalo se skoro do kraja
6. Arap Strap (Ray-Ban) - slično kao i The Afghan Whigs, klasa za sebe
7. Shellac (adidas Originals) - Albinijeva ekipa ne posustaje niti najmanje
8. The Magnetic Fields (Auditori Delux) - zanimljiv performans
9. Slim Cessna's Auto Club (Primavera) - šteta za prerani termin, ali vrlo intrigantni bend i nastup
10. Against Me! (adidas Originals) - najviše mi žao što sam stigao na samo zadnje dvije pjesme jer ono što sam vidio je bio pravi rock'n'roll

Top 5 najgorih nastupa

1. The Growlers (Heineken) - daleko najdosadniji nastup na samom festivalu, zavlačenja mačka za rep u nedogled
2. Seu Jorge (Ray-Ban) - krivi izvođač u krivo vrijeme na krivom stageu
3. Cigarettes After Sex (Apolo) - gotovo sat vremena jedne te iste minimalističke melodije - pravi smisao dream popa jer sam skoro zaspao stoječki
4. Broken Social Scene (Ray-Ban) - toliko članova na jednom mjestu koji su zajedno zvučali toliko raštimano... i danas mi je to teško povjerovati
5. The xx & Bon Iver (Heineken) - za oba headlinera mnogo bolje leži manji dvoranski/klupski prostor, ovako na velikom stageu su se pogubili (dio leži i u samom Heineken stageu koji je bio skroz pretih)

terapija // 09/06/2017