Nisam baš puno pažnje pridavao ovom bendu, sve dok mi nedavno neki ljudi, koji znaju neke ljude, a kojima vjerujem, (djelomično), nisu ukazali na njih. I još uz to trebalo ih je preslušati da vidim koliku će minutažu njihov "lajv ekt" dobiti na ovogodišnjoj Primaveri.

Faktografija kaže da su osnovani 2010. Da ih je u bendu trenutno sedmorica i da sviraju s tri gitare i dva bubnja. A wikipedija kaže da im je muzika mix svega (surf, garage i psychedelic rock, film music, progressive rock, folk, jazz, soul i heavy metal). Uh! Ja bi to sveo na zajednički nazivnik "zapadnjački vatreni poljubac".

Taj dojam me ulovio već na prvoj Rattlesnake, koja ima ritam čegrtuše s dijelovima post svega.
Kako im je ovo deveti studijski album, lako je zaključiti da objavljuju više od jednog po godini, tako da ako ste zakasnili na jedan, vjerojatno će Vas uskoro dočekati drugim. S time da su za 2017. obećali pet albuma. Ovo im je "tek" prvi.

Melting je mantrična free jazzerska pjesma, Open Water ima istočnjački melos, uz Anoxiu ćete morati nešto konzumirati, dok me naslovni instrumental podsjetio na sličnu iritirajuću podlogu slavnih krankenHausa.

Muzika benda je kao stvorena za žive nastupe, gdje si članovi mogu dati oduška i uletjeti u neki "jam", jer su im pjesme prepune zanimljivih dionica koje samo čekaju dobru razradu. Međutim, ovako kao studijska cjelina, barem ovaj album, i nije baš nešto. Ipak, vjerujem da je uživo doživljaj nešto bolji i da zaslužuju primjerenu minutažu, a o tome ćete biti obaviješteni za nekih 10ak dana.

ocjena albuma [1-10]: 6

pedja // 25/05/2017