Prvi vikend u lipnju Barcelona je ugostila sedamnaesto izdanje Primavera Sound festivala, na kojem je i ove godine nastupila krema svjetske muzičke scene. Bilo je tu za svakog ponešto, a kako i ne bi kad je u tri oficijelna dana plus još dva prije i jedan poslije na desetak pozornica nastupilo preko 200 izvođača. I to ne bilo kakvih. Stvarna krema i tek ona koja će biti. Ove godine okupilo nas se šestoro, što veterana, što primaverinih junfera i mixom iskustva i entuzijazma dali svoj obol festivalu. Najmanje smo se zadržali na dva glavna stejđa i njihovim hedlajnerima, jer kako to obično biva s pravim festivalima, oni osim hedlajnera nude i puno puno drugih bendova. O svemu tome ćete čitati u nekom od nastavaka.

Programi tamo počinju oko podneva i traju sve do jutarnjih sati drugog dana. Ja sam u ta tri oficijelna dana (o onim neoficijelnim drugom zgodom), nakupio nekih 30+ festivalskih sati i za to vrijeme "ovjerio" nekih 50ak izvođača, što u punim setovima, što u dovoljnoj minutaži da se uvjerim da su dobri ili loši. Bilo je tu svega, od ugodnih do neugodnih iznenađenja, standardno dobrih gigova do otkrivanja novih favorita.

Kako ovaj serijal o ovogodišnjoj Primaveri ne bi bio samo suhoparan izvještaj, u ovom javljanju predstavljam moju osobnu festivalsku setlistu. Festival je započet s CYMBALS EAT GUITARS, koji su me oduševili svojim iskrenim 90's indie rockom. Jedna od pjesama koja me posebno digla bila je Have a Heart. Da Broken Social Scene nisu bili toliko loši vjerojatno bih propustio "secret gig" ARCADE FIRE, za koji su mogli znati samo oni koji su imali internet jer su za to iznenađenje javili koji sat prije (kasnije smo skužili kako to funkcionira, pa smo drugi dan na vrijeme saznali da će Mogwai predstaviti svoj cijeli novi album). Za tu potrebu su postavili novi 360°stejđ, kojeg su odmah poslije i rastavili. Naravno između starih hitova odsvirali su i novi singl, abbastičan Everything now, koji će uskoro postati koncertna atrakcija. Jer su upravo tim koncertom AF krenuli na turneju, a Win je na kraju rekao da tko ih želi pogledati još jednom može to učiniti za dvije večeri u najavljenom dijelu.

U te tri večeri, bilo je i dosta metal bendova, koje inače u solo izdanjima ne bih gledao, ovako mi se činilo zgodnim baciti oko na nekog od njih. Odabrao sam GOJIRU i nisam zažalio. Moćni francuzi rasturili su Primavera stage, a masa metalaca se taman fino zagrijala prije Slayera na glavnoj Mango pozornici. Od onih za koje sam očekivao da će biti na visini zadatka, bili su Dulli i njegovi THE AFGHAN WHIGS. Znao sam da ih neću moći pogledati u Zagrebu, pa je ovo bio jedan od must see gigova Primavere. Bilo je to sat vremena moćnih gitara, pitomih orkestracija, te divljeg i emotivnog Dullija. Teško je tu izdvojiti jednu pjesmu, no Debonair mi je jedna od dražih uopće. Na festu se našlo i instrumentalnih izvođača, a kao dva zanimljivija istaknuo bi "čudnostvarne" S U R V I V E i nebeskogitarske TYCHO.

Nekoliko dana prije početka festivala, organizatori su nam odlučili dati još par imena za intimno okruženje (cca 700 ljudi), no za te koncerte trebalo se malo pomučiti, odnosno doći u 16 ili prije (vrata se otvaraju u 16) i dotrčati u red da bi dobio posebno narukvicu za neki od tih koncerata i to samo za taj dan. Kocka je pala na švedske indie elektro šugejzere RADIO DEPT., koji su se "rasprodali" u kratkom roku, ali mogu Vam reći da se isplatilo gužvati pred ulazom, trčati do reda za kartu i onda uživati u intimnoj atmosferi. Jedna od pjesama koju su odsvirali bila je i Commited to the Cause.

Ponovo okupljeni ARAB STRAP uskočili su umjesto otkazanih Grandaddy, i mogu reći da su bili jedni od najboljih. Iako su me sa Stink tek testirali, već s drugom, Fucking Little Bastards su me osvojili. Puno sam očekivao i od SLEAFORD MODS. Army Nights jedan je od njihovih najvećih hitova, a u nekom od sljedećih nastavaka pročitajte zašto sam baš tu pjesmu stavio na ovu listu. THE WEDDING PRESENT na ovogodišnjem festivalu svirali su tri puta, a ni jednom u oficijelnom dijelu. Prvi puta svirali su večer prije otvorenja festrivala u dvorani Apolo u gradu, drugiputa također u gradu u nekom stanu, a treći puta na tzv "Backstage parties", odnosno na koncertima u backstageu, na koje se moglo ući samo s vip ulaznicama i žetonima kojih su se domogli sretnici, koji su bili na pravom mjestu u pravo vrijeme. Osim njih backstage gigove su odradili i Pond, Algiers (koji su samo zbog toga došli) i Operatorsi o kojima malo kasnije. Te večeri, bili smo među sretnicima. Gedge je u jednom trenutku, Rachel najavio kao "najbolju pop pjesmu koju ćete čuti na ovom festivalu". Donekle je imao pravo.

Iako se pojavio na krivom mjestu u krivo vrijeme s očajno tihim zvukom, Have i Told You Lately u jazzy verziji VAN MORRISONa zvučala je fantastično. HAMILTON LEITHAUSER u najboljim i bržim pjesmama zvuči barem kao The Walkmen, dok u onim lošijim, laganijim i pretencioznim zvuči kao Coldplay, no jedno mu priznam. A 1000 Times me oborila s nogu. Umor od trećeg dana me pomalo savladavao, no kraj se polako nazirao. WILD BEASTSe sam odlučio u miru, sjedečki odslušati i skupiti snagu za kraj. Big Cat me ufurala u njihov svijet i odvela na lijepo jednosatno putovanje. I dobro da je bilo tako jer uz AGAINST ME! jednostavno se ne može sjediti. Oni su ispali jedan od bendova koji su me pozitivno iznenadili. Uz Rebeccu, više ništa nije isto.

I što se mene tiče, oni bi zatvorili ovogodišnji festival, negdje oko pola3 u noći, da nije bilo sreće i žetona za backstage (opet :-)), gdje su upravo počinjali svoj završni set OPERATORSi. Njihovu zadnju pjesmu regularnog seta, True, ulovio sam nakon The Wedding Present, večer prije i bilo mi je žao da nisam vidio i čuo ostatak, jer je sve prštalo energijom i dobrim vibrama. Upravo kako i treba na festivalu. Sreća se osmjehnula i dobio sam priliku za ponavljanje, koju nisam mogao ne iskoristiti. A bio je tu i faktor besplatne cuge u backstageu. Enivej, ispostavilo se da su Dan, Sam (koji btw jede bubnjeve i razvalio je bas pedalu) i Devojka (makedonska "špijunka" na synthovima) imali snage razmrdati nas svojim elektro post pop punkom, a i ovajput True je odlično sjela za zatvaranje seta i moje festivalsko zatvaranje. To je bilo sve za ovaj put...

pedja // 07/06/2017