Svemir baš ima peh s promocijama albuma, pa nekako ispada da se iste, igrom slučaja, događaju nekoliko mjeseci nakon samog izlaska albuma. Tako se dogodilo i s promocijom ovog posljednjeg, koji je izašao još u petom mjesecu.

Prvo što me neugodno iznenadilo pri ulasku u KSET je nedostatak publike. I tu ću odmah okrenuti priču i reći da se prostor malo po malo punio, i do trenutka kad je sve puklo, bio je fino ispunjen. Čast da otvori večer imao je Nebo Roza, iza koje stoji sinjski kantautor Branimir Norac. Iako sam prvih par minuta njihovog nastupa proveo ispred KSET-a, zahvaljujući jednom malom incidentu našao sam se u KSET-u, prepušten tonovima koje stvara Nebo Roza. I shvatio sam da je to što rade itekako dobro. Branimir je na pozornici, uz pjevanje, baratao i akustičnom gitarom, a pozadinu su mu stvarali truba i električna gitara. Iako se vidjela određena doza treme, bend je na pozornici bio itekako opušten. Branimirova interpretacija ima šarma, ali iskrenost na pozornici podiže priču. Glazbeno su me asocirali na Rundekovu školu, bilo kroz Haustor ili Darkove samostalne albume. Za razliku od Rundekove hladnoće, Brane ima toplinu kojom vas vrlo lagano uspije nagnati da ozbiljnije poslušate njegovu glazbu. Koliko sam polovio tekstove, igra se s ljubavnom tematikom, dovoljno dobro spakiranom da izbjegne sladunjavost. A pozitivni dojam potvrdila je i publika, pokušavši iskamčiti bis, ali bezuspješno. U kratkom razgovoru nakon koncerta, Branimir mi je potvrdio sve prethodno izrečeno u tekstu. I rekao da se trudi izbjeći usporedbu s Haustorom, za što mislim da nema potrebe. I ako sam dobro zapamtio, rekao mi je da će svirati 04/12/2016 na Europskom trgu u Zagrebu. Kad je Svemir kročio na pozornicu, sve je nekako dodatno kliknulo. Od uvodne "Zmajev dah", do posljednje, vidjelo se da bend živi za ovu promociju. Doživjeli smo i leteće zamjene basista Sana i bubnjara Matka, pa opet vraćanje u prvotnu poziciju, Sanovu dužnost da priča između pjesama, a sve je imalo popriličnu dozu opuštenosti, vjerojatno više nego ikad prije. A vjerujem da je glavni razlog njihove opuštenosti bila kvaliteta svirke, koja je iz koncerta u koncert je sve moćnija i moćnija. Iako je Zvonka rekla na početku koncerta da joj nije bilo nimalo lako složiti plejlistu, moram priznati da je apsolutno pogodila. Svemir nas je dizao i spuštao u pravilnim intervalima, te nas usisavao u svoju crnu rupu. Gosti su dodali svoj pečat promociji, Žaki iz Erotic Biljana počastio nas je usnom harmonikom na dvije pjesme, Ivana Žapkar na violini već je praktično član kolektiva, a Ivča se igrao električnom gitarom koju je svirao pomoću metalnog noža, stvarajući ekstra kakofoniju. Bend se potrudio i scenski, pa su se na panou iza njih vrtjeli vizuali Ivane Kranželić, inače zaslužna i za dizajn prva dva albuma benda. I taman kad je koncert trebao kompletno ući u svoju električnu fazu, u kojoj bi se svi do kraja opustili, stigla nam racija.

I kraj.

jura // 27/11/2016