Na samom početku se moram ispričati bendovima koji su nastupali prije King Ubu jer ih nisam pogledao s obzirom da nisam niti gledao najavu da će to biti večer s nekoliko izvođača. Poslušao sam jedan pod imenom Sedam Dana Japana, tak nekak, bio bih preblesav da vam sad kažem njihovo točno ime, nemam pojma, ali su dobro razvalili i baš su mi bili zanimljivi taman da si naručim pivo. Sviraju alternativni rock što nije u indie Pixies, Placebo, Coldplay, Radiohead i takvim gabaritima, već su više u punk-hardcore fazonu, čas dosta žestoki vukući na noise, a čas psihodelični. Standardan su trojac (gitara, bas, bubnjevi), svi su na vokalima ko' Beatlesi i imali su solidnu potporu frendova. A, da ne zaboravim, svirka je bila u onom prostoru pored šanka. Nego, došao sam na koncert KING UBU, meni najboljeg hrvatskog benda koji momentalno ima i najbolji domaći album uz Subscale - "Devolution", naravno, ne morate se složiti s mojom subjektivnom procijenom, ali ja znam zakaj volim oba benda i zakaj su mi srcu draga: drugačiji su od svih stereotipova. A kad si drugačiji, neminovno si i manje vrijedan u očima i ušima auditorija, što je skroz jasno jer ne podliježeš uobičajenim načelima, pa je na njihovoj svirci bilo prisutno tek svega desetak-petnaestak ljudi. Bend nikad prije nisam vidio uživo, slušao sam ih još ranih 90-ih, sad smo se prvi puta susreli, jebate, kaj čovek mora napraviti i pregruntati u životu, zgutati mali milion problema da dođe do ovakvog benda. Njihova mjuza je razarača, spoj Šarlo Akrobate, Minuteman/ Firehose, Fugazi i Nomeansno, eksplozija s kompleksnim aranžmanima, neki bi rekli progressive-punk i još ponešto, s tragovima noise/ post-grunge etike, hardcoreom NY škole, Black Flag obrazaca, ma jebeno, kak' bi rekel Njec iz Abergaz kojeg večeras nije bilo, a trebao je biti da vidi i čuje kako se punk špila na artističkoj bazi. Jer King Ubu jesu punk bend, čudan trojac sa čudnim zvukom koji nije za svakoga. Za mene jest. Da vam sad pojašnjavam performanse njihove glazbe bilo bi uistinu stupidno; nitko ne voli čitati opis glazbe, a mogao bih vam ovdje napisati cijelu disertaciju šta je ovaj trojac napravio i odsvirao: to je kreativnost u rangu Šarlo Akrobate i ako se sjećate onih luđaka s Krka, Mamojebac. To je bio drugačiji pogled u punk od onih stereotipnih šablona Exploited, Dead Kennedys, te pogotovo kalifornijskog punka koji unatoč izlizanosti i suhoparnosti za divno čudo još uvijek jako dobro prolazi u kalupima naših bendova. Ovaj bend je u svojoj originalnosti svrsishodno detaljiziranog pristupa (gitarist i vokalist Saša Špoljar se koristi i stalkom s tekstovima - šalabahterom), izveli su kompletan materijal s albuma u malo drugačijem poretku što je izbacilo iz takta tu njihovu koncepcijsku strategiju počevši sa "Susjedi", pa "Usud" i "Uspavanka", "Strah bolest", "Stanje uma", te završili rasturačama "Polaritet" i "Zakon". Između njih su ubacili samo dvije iz ranijeg opusa - "Crkva/ Porez" i "Bliski susret". Snimljen je i kompletan video materijal, pa ćemo u dogledno vrijeme saznati kako to zvuči na zapisu.

horvi // 25/11/2016