Atheisti u Tvornici, jednom od rijetkih klubova u našoj metropoli u kojem još nikad nisu nastupili. I nekako sam bio siguran da će ovo biti koncert bez greške. Svi njihovi koncerti definitivno imaju ono nešto, što bend i danas gura naprijed, a nas u publici tjera da hodočastimo na te događaje. Iako je koncert bio najavljivan za Veliki pogon, na sam dan koncerta je došla informacija da će isti biti u Malom pogonu, što mi je odmah natjeralo osmijeh na lice. Mislim da je Mali pogon idealan prostor, uzak i dugačak, i u njemu se može idealno transformirati energija između njih i nas, i greške neće moći biti. A Veliki će nam služiti za garderobu. Tako je i bilo. Bez da puno davim, sve je bilo sjajno. Publika, bend, obavezan krug u prvim redovima i pozorničarsko ronjenje. Zborno pjevanje kroz cijeli koncert nije prestajalo, jer Atheisti definitivno spadaju u onaj najuži krug bendova čije tekstove publika kompletno zna. Štoviše, bilo je bar desetak ekstaznih vrhunaca. To kroz punk glazbu nije nimalo lako postići, i samo najbolji to mogu. Krenulo je sa "Zapadnom Evropom", dok je završilo s ne znam čime, dal' "Pesmom za kraj" ili ne, teško se mogu sjetiti. I to nakon više od dva sata. Pop nas je zafrkavao s vremenom, gledao je nakon svakog seta pjesama na sat informirajući nas o trenutnom vremenu, ocjenjivao stiskavce u ljubavnim pjesmama i hrpu sitnica koje su zaslužne za idealnu atmosferu. Bilo je striptiza na pozornici, zaticanja mikrofonskog stalka na strop, pa čak i pišanja sa stropa (ovo zadnje je samo Pop, i to "možda", osjetio). Ono što Atheiste nosi su pjesme. Pjesme koje su na ovom koncertu bile idealno posložene. Tko god da je slagao top listu, pogodio je sto posto. Tako mislim da smo prvi put u zadnjih par godina mogli čuti sva tri hita o njemačkoj industriji automobila u kompletu, nešto što prethodnih godina nije bio slučaj, a i nove pjesme polako padaju na plodno tlo, najviše one za koje su snimljeni spotovi; "Ha-pu!", "Momci se vraćaju u grad" i "Odoh ja u cvrčke", koje će zasigurno ostati do daljneg zacementirani na koncertnoj listi. I dok sve ovo pišem, non-stop mi se vraća u sjećanje sjajna atmosfera koncerta. Publika je isto bila starija, uglavnom ekipa od 30+ godina, što je u zadnje vrijeme na njihovim koncertima i nekakav prosjek. Ali svi smo se ponašali kao da nam nije ni deset, jer ovaj koncert je jednako bio i njihov i naš. Bili smo oduševljeni kao mala djeca kad slave rođendan. A klinci bi trebali češće otići pogledati ove dede koje nam se konstantno vraćaju u grad. I vraćaju nas u tih dva sata u mladost. Iako se o Atheistima često može čuti da su legende, kultni bend i sve ostalo naj naj, možda će se netko zapitati zašto onda nisu napunili Veliki pogon, pa makar i pregrađeni. Jedan od razloga leži u spajanju praznika povodom sutrašnjeg blagdana Svih Svetih, pa su mnogi odmaglili van grada. Drugi je onaj tipičan odgovor: već sam ih gledao par puta, dovoljno mi je i hrpu sličnih izgovora. A na koncertu je bilo "luđaka" iz Osijeka, koji su u Zagreb potegnuli samo zbog koncerta, bez obzira što ih nerijetko gledaju u gradu na Dravi. I svima vama koji se niste pojavili može biti žao što ste propustili jedan od koncerata, koje ću s guštom upisati na kraju godine u top listu, pod rubriku 'koncerti koji su obilježili 2016. godinu'. Ne smijem zaboraviti spomenuti niti predgrupu, One Step Away. Dečki su pokazali zavidno dobru eksplozivnost, u kojoj je u prvom planu Kizo, basist i glavni vokal. On je nosio cijeli bend, dok je ostatak prednjeg reda (dva gitarista) bio poprilično statičan. Iako je publike na njihovom nastupu bilo u relativno malom broju, Zoki je divljao i skakao, uspješno zagrijavajući prisutne za glavnu atrakciju. Iako ne poznam njihov repertoar, a album im izlazi uskoro, pjesme im imaju pravu dozu eksplozivnosti i brzine kojom bend izbjegava bilo kakav limunadni prizvuk. Još da se gitaristi malo više užive u koncertni nastup i sve će polako sjesti na svoje. Ako je prvi dojam bitan, prolaz kod mene imaju.

jura // 31/10/2016

> vidi sve fotke // see all photos