Kada su bukirali Noela Gallaghera, organizatori koncerta, agencija LAA, vjerojatno nisu ni slutili scenarij koji će im se dogoditi nekoliko mjeseci kasnije. Šalata se činila kao odličan prostor za ljetni koncert, iako je datum bio diskutabilan od samih početaka. No, vrijedilo se nadati. Ipak je to Noel. stariji brat Liamov. Oasis nikad nisu bili kod nas. Samo je bilo pitanje koliko ljudi koji su slušali Oasis, još uvijek ide na koncerte. Kako se datum prbližavao, vidjeli su da Šalata ipak nije dobar odabir, pa je, na sreću, koncert premješten u Tvornicu. Očito je da se Noelu sviralo u Hrvatskoj, jer već godinama nije svirao klupski koncert. Od objavljivanja albuma "Chasing Yesterday" svira samo velike festivale i dvorane, a to je značilo da ćemo imati priliku vidjeti i čuti nešto neuobičajeno. Vjerujem da nakon odsviranog koncerta ni bend, ni organizatori nisu zažalili. Publika sigurno nije.

Pretpostavljam da sam među manjinom koja je imala priliku vidjeti Noela i bend, dvije večeri za redom u potpuno drugim prilikama. Prve večeri pred 60.000 "islandera" na Sziget festivalu, a druge pred 58.500 manje u užarenoj Tvornici. I doživljaj je potpuno različit. Samo je setlista, skoro pa ista. I košulja. Barem na početku...

No dobro, što se tiče setliste, već neko vrijeme bend svira dvadesetak istih pjesama, pa nije bilo za očekivati da će nama ponuditi nešto novo. Ono što me veseli je da je u odnosu na prošlogodišnji dio turneje u listu uvrstili The Ballad of Mighty I, zbog koje sam i počeo ponovno slušati Noela.

Krenuli su očekivano sa Shoot a Hole in the Sun, koju također redovito koriste kao najavu dolaska na stejdž, da bi uz gromoglasnu podršku, publika odmah s njima zapjevala Everybody's on the Run. I sad me prolaze trnci dok razmišljam o tom uvodu u koncert, a bome mislim da ni bend nije tako nešto očekivao. Uslijedio je red novih pjesama, red Oasis pjesama, a bome pjevanje publike nije jenjavalo. Vidjelo se da je Noel puno bolje raspoložen nego večer prije. Pričao je, dobacivao, a to je ono što smo svi priželjkivali.

Talk Tonight posvetio je svim damama, D'Yer Wanna be a Spacemen svim muškarcima, a The Mexican svim meksikancima. I If I had a Gun bila je posvećena, vjerojatno nekoj curi u prvom redu.

Kako je koncert odmicao, Noelova traper košulja (nadam se da mu Levi's plaća dobre pare da ih reklamira) s dugim rukavima mijenjala je boju, a obješena na vješalici i poslikana za Instagram, govori više od riječi. Prebrzo smo došli do Masterplan, što je bio znak da je tu kraj oficijelnog dijela. No, isto tako smo znali da nećemo ostati uskraćeni za bis.

I to kakav. Čak i legendarni Mišo bi mu zavidio na ovome. Wonderwall, AKA...What a Life i Don't Look back in Anger jednostavno su otpjevali baš svi. A s obzirom da je Noelu malo pucao glas, to je bilo dobrodošlo.

Za kraj treba glasno reći - Imamo koncert godine, i teško da će ga netko nadmašiti.

pedja // 17/08/2016