Cradle Of Filth su me ugodno iznenadili. Kad sam krenula na koncert pribojavala sam se iz raznih razloga da bi mogao biti sranje. Ali eto, nije bilo. Bilo čisto zabavno, a COF su došli i odradili koncert tako da nitko nije mogao doma otići previše nezadovoljan.

Predgrupe sam preskočila. Noctiferia me nije ni najmanje zanimala, a bome ni Deathstars koje sam nedavno gledala i nisu baš ostavili dojam. U Boogaloo sam stigla taman negdje pred kraj njihovog nastupa. Pjevač je već bio bez majice, šljokice su blještale... Dvorana je bila poprilično nakrcana. Svi u crnom, naravno, čak i oni koji su došli više iz znatiželje, nego što vole takvu muziku. COF su imali neku močvarnu scenografiju - drveće, lijane, trave, bubnjevi u žbunju... Light show na visini. Samo je zvuk bio loš, kako to obično i biva u Boogaloo. Ne znam koji je ovog puta bio razlog tome. Dvoranom se prvo zaorio intro, a onda su COF krenuli su s ''Dirge Inferno''. Dani stvarno može vrištati, i onda u trenu prijeći u zagrobne hropce. Uz to je i skakao po pozornici na sve strane. Osim njega, tu su bili još i našminkani gitaristi, djevojka za klavijaturama, bubnjar i pjevačica koja je stajala toliko sa strane da se skoro nije ni vidjela. Baš šteta, jer imalo se što za vidjeti! Žena pozamašnog poprsja, i svega ostalog, u ogrtaču, korzetu, gaćama, čarapama i halterima. Majko mila! Dobro pjeva. Nije bilo fantomskih back vokala i zborova kao na To/Die/For.

Dani je imao klasične fore - ''ajde svi rogove u zrak'', ''divno je biti u zagrebu'', pa jedna pjesma za prve redove, pa jedna za djevojke, pa jedna za mosh pit... Svi smo dobili pjesmu. Publika se nije žalila i radila je sve što je Dani tražio. Iza COF su se na pozornici vrtile projekcije naopakih pentagrama i sličnih stvari. Bilo mi je zakon kad su počeli svirati svoj novi singl ''Temptation'' koji je obrada pop hita grupe Heaven 17 iz 80-ih, a neka mala nadobudna metalka kraj mene mlati kosom, drži rogove u zraku i s najgnjevnijim mogućim izrazom lica pjeva. Ajme, dijete drago... Većina ljudi je bila poprilično mlađahna, a djevojčice su doslovno poludile kad se odjednom u publici pojavio jedan od gitarista Deathstarsa (koji izgleda kao da je nedavno završio srednju školu). COF su odjednom postali manje bitni, a jadni gitarist se svaki čas uslikavao s novom djevojčicom, dok su se muški oko njega kulirali i pokušavali voditi ozbiljne razgovore s njim. Moram priznati da je i mene malo dekoncentriralo sve to. Bilo ih je jako zabavno promatrati. COF su se nakon nešto više od sat vremena oprostili od nas i otišli. Svi su znali da će se vratiti jer nije baš bilo nekog žestokog zvanja na bis. Opet mali intro i još tri pjesme, za kraj su ostavili ''From The Cradle To Enslave'', i gotovo. Odradili svoje i otišli. Ja sam požurila po jaknu, da se ne ponove užasi s The Exploited, i dobro da jesam, jer sam čula da je opet nastao krkljanac.

Iako sam mislila da će COF napraviti malo veći teatar, nisam ostala razočarana. Bilo je sasvim solidno i zabavno, čak i meni koja nisam poklonik njihove muzike.

ana // 06/12/2006