Kod Dani Filtha redovito sve štima u imageu i dizajnu. Uzmimo samo omot ovog 13. albuma. Neznalica bi pomislila da je djelo nekog vrsnog umjetnički obrazovanog i udarenog fana kakvih ima na tone što dizajniraju heavy ovitke. Ali ne. Maznuo je dio triptiha "Vrt zemaljskih užitaka" čuvenog Hieronymus Boscha, u ekipu uvrstio Anabelle Iratni na klavijaturama, te je zadužena i za sintetičke orkestracije koje zaista ugodno dekoriraju čitavu atmosferu, a pretjerao je s duljinom i simfoničnom spregom od čak 70 minuta. Produkcija je besprijekorna zajedno s omotom koji jednostavno mami 'kupi me'. Ima tu nešto puno bolje nego li sva ona vrludanja s kojekakvim kerefekama kako bi zadržao bazu publike, zadnjih nekoliko, a i podosta albuma su mu srednja žalost, rečemo čak njih 4-5-6 i čovjek bi se komotno mogao odučiti od ove legende koja nikako da se vrati u ekstremni teror s vrtoglavim referencama. Ranije je bio puno ubjedljiviji križajući black i gothic, a ovdje se može reći da se nekako našepavo vraća u nešto konkretnije okvire kazališno-teatralnog pravoslavlja i konzervativne sociologije.

Znate onu priču da je netko od izvršnih župana s vlasti pred jedno desetak, ako ne i više godina upriličio anketu tko je najznačajnija ličnost u selu i okolici? Više od 70% anketiranih je reklo, pa Dani Filth, a onda je anketa poništena kao nevažeće glupavi eksperiment, ha-ha-ha. Ne može neki heavy metalac biti najznačajnija ličnost Suffolka, pa koji vam je qrc ljudi, jel' ste popizdeli? Ljudi su reagirali da je Cradle Of Filth popularizirao njihov region po čitavom svijetu, te da svatko tko zna za taj bend, mora znati i za njihov mali, seljački dio britanske Engleske u kojoj se i nije baš nešto posebno dešavalo. I vinuo se Dani jako brzo među poluzvijezde blacka, pa gothica, kupovale su mu se ploče i cd-ovi kad je imao priču koju nema već odavno. Otprilike nekih skoro pa 20 godina peglajući ekstremni teror bez ikakve snažnije sprege, da se slobodno izrazim, ko' što Čiča iz Sukoba Interesa reče za Boru Čorbu 'zadnjih 20 albuma su ti za kurac', ali ovdje je to tek njih samo pregršt. Nešto se treba i reći konkretnije, a ajde, ima i toga u 14 pjesama koje su fino porašpane tim sintetičkim orkestracijama, povremenim prekidima što iluzorno zovu na symphonic black sve više zapostavljajući ekstremni šus, a jasno, to je lijepo za slušati novoj audijenciji koja glazbu otkriva preko spotify i sličnih platformi kad im algoritam sugerira poput DJ-a nešto novo. Brand new. Ono što možda niste čuli i vidjeli, a zanimalo bi vas. Obično to recimo kreće od, zna se u ovome slučaju, Nightwish, ko' što mi reče moj kolega s posla koji još nije shvatio da je Tarja otišla iz benda prije no što je on izgubio nevinost, a pomrčine sunca, vidljive iz naših krajeva 1999. se ne sjeća.



Evo, ja sam poprilično sumnjičav u tu Filthovu teatralnost mračnih nordijsko-istočnjačkih blasfemija iz vremena baroka koje su u ovome slučaju oživljene kroz egzistencijalizam i depresiju da život nema smisla baš kao u srednjevjekovno doba kuge, kolere, štakora, masovnih vješanja i nabijanja na kolac. Ovdje je formula ponovno ista bilo da se radi o thrash riffovima u pjesmi "Suffer our dominion", hardcore punk aditivima "The dying of the embers", power metala "Existential terror" i "Necromantic fantasies" ili uobičajenih hiperproducentskih štoseva insinuirajući na spontanu suptilnost koja je ustvari naštimano glumatanje u nekoliko vitalnijih tema poput "Crawling king chaos" i "Black smoke curling from the lips of war" s epskim refrenima kovitlajući na tehničku izvrsnost gdje ne treba smetnuti s uma niti ikonični moment "Necromantic fantasies" kojim se ustvari uvodi špranca nalik filmskom scenariju vrtjevši se između ostalog i oko prenaseljenosti planeta Zemlje i štetnog učinka ljudi na njega narativno vezanog kroz koncept stilskog koktela koji je daleko kompaktniji od zadnjih nekoliko izdanja benda što slijepo prati Filthove ideje kako sve to treba i mora zvučati. Nije da ovdje nedostaje nekakvog svježeg zraka, ali postoji dobar dio pomirenja s kompromisima nezadovoljnih fanova koji su mu kroz posljednje sezone sugerirali što bi se moralo mijenjati ili staviti na kompletan remont. Mršavo jeste, ali puno bolje.

Naslovi: 1.The fate of the world on our shoulders, 2.Existential terror, 3.Necromantic fantasies, 4.Crawling king chaos, 5.Here comes a candle… (infernal lullaby), 6.Black smoke curling from the lips of war, 7.Discourse between a man and his soul, 8.The dying of embers, 9.Ashen mortality, 10.How many tears to nurture a rose, 11.Suffer our dominion, 12.Us, dark, invicible, 13.Sisters of the mist, 14.Unleash the hellion

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 25/10/2021