home > mjuzik > Darkly, Darkly Venus Aversa

kontakt | search |

CRADLE OF FILTH: Darkly, Darkly Venus Aversa (Peaceville Records, 2010)

Čuo si jedan album - čuo si sve albume.

Deveti studijski album najpopularnijih britanskih ekstremnih metalaca najkraće rečeno ne donosi ama baš ništa novo. Mada su od zadnjeg albuma "Godspeed On The Devil's Thunder" (2008) promijenili klavijaturista (umjesto Mark Newby-Robsona došao je Ashley Ellyllon) i ponovno se vratio gitarist James Mcilroy, te su iz Roadrunnera prešli u Peaceville Records, njihova zaštitna formula zvuka i kompozicija je ostala potpuno ista.

Ono što baca u prosječnost ovaj album je pomanjkanje velebnih simfonijskih uvoda, različitih monumentalnih interludija, zatim potpuni nedostatak sporijih pjesama i pomalo praznjikav okus nakon što se odsluša čitav album, da jednostavno nema niti jedne nekakve nezaboravne, da ne kažem savršene pjesme kakve su primjerice bile "Tearing the veil from grace" ili "Queen of winter, throned". Sve je ovdje prisutno u odmjerenim količinama onako kako odgovara frontmenu Dani Filthu i gitaristu Paul Allenderu; malo orkestriranja, zborskih gothic vokala, nešto više progressive aranžmana i najviše speed tempova na koje su nafilane različite priče inspirirane starogrčkom mitologijom, templarima, perverznim seksom, ludilom, horrorima i ponovno sa demonom Lilith i prvom biblijskom Adamovom ženom.

Poznati speed-extreme brzanac počinje odmah od uvodne skladbe "The cult of Venus Aversa" i zvanično završava s jedanaestom pjesmom "Beyond eleventh hour", a maleni odmak od klasičnog galopirajućeg uragana usporen je u "The persecution song" i "Forgive me father (I have sinned)". Slušati Danijeve priče doima se kao tandrkanje iz šupljeg u prazno poput neinventivne adaptacije tko zna koje metaforizirane verzije Tolkenovih "Gospodara prstenova" u koju je obavezno uključen seks, morbidnjaštvo, paklene strahote i suradnje sa sotonom za dobrobit cilja ka samozadovoljavajućem hedonizmu, odnosno, točnije rečeno egocentrizmu. Svih tih devet pjesama je previše zaokupljeno repeticijama prokušanih formula i niti jedna od njih ne izdvaja se kao nešto uistinu posebno. Čak niti fabula nije previše zaokupirana sa promjenama raspoloženja mada se u nekoliko pjesama pojavljuje Lucy Atkins sa svojim nježnim spoken-word vokalom, te prateći mješoviti zbor od 6 pjevača. A opet s druge strane, album nema niti jednu iole slabiju tehničku karakteristiku. Produkcija je vrhunska, kristalno čista s potpuno razdvojenim zvučnim elementima (bubnjar Martin Škaroupka je fantastičan), gitare su klasično šarene s različitim sintagmama, orkestracija je posve u skladu sa simfonijskim načelima (klavirski dijelovi, imitacija gudača, klavičembala, harfe, atmosferičnost), melodije su povezane slojevitim aranžmanima, a na koncu tu je i onaj neizostavni dio koji pokazuje studioznu pripremu za izlazak na tržište - omot, ilustracije, tekstovi, slike, raskošno pakiranje... No, najžalosnije je to da je u cijeloj ovoj mašineriji glazba nekako najmanje značajan faktor i ponaša se kao monolitni element koji je neophodan da bi potkrijepio sav uloženi trud ekipe koja se brine za vizualni dizajn banda.

Ako ćemo pravo, ovo je klasično peglanje koje je tipično za bandove poput AC/DC, Ramones ili Motorhead, a u novije vrijeme i Disturbed. Čuo si jedan album - čuo si sve albume bez obzira o kojem stilu se radi. Kao bonus, objavljeno je i nekoliko različitih verzija izdanja sa čak trostrukim cd-om; na drugom se nalazi pet zasebnih pjesama i tri demo verzije skladbi s albuma, a na trećem DVD varijanta video spota "Forgive me father (I have sinned)" i dokumentarac o tome kako je isti napravljen. Luksuzno i raskošno, a ustvari bez ijedne imalo interesantne pjesme.

Još najinteresantniji dio priče odigrao se izvan same fabule albuma; nedugo nakon objavljivanja, pokrajina Suffolk odakle je i sam band, objavila je natječaj za turističko populariziranje tog kraja. Organizator natječaja tražio je od mještana da šalju prijedloge, slike krajolika i znamenitosti po kojima se Suffolk može pohvaliti, a na ogromno zaprepaštenje u tom natječaju najviše glasova je dobio upravo frontman Cradle Of Filth, Dani Filth koji je ubjedljivo pobjedio sa gotovo 12.000 glasova prednosti ispred drugoplasiranog prijedloga. To se nije svidjelo organizatorima koji su bezdušno i drsko poništili natječaj smatrajući da ovakav ekstreman glazbenik nikako ne može biti zaštitnim znakom njihove pokrajine. I sada neka netko nešto kaže pozitivno britanskoj demokraciji...

Naslovi: 1.The cult of Venus Aversa, 2.One foul step from the abyss, 3.The nun with the astral habit, 4.Retread of the sacred heart, 5.The persecution song, 6.Deceiving eyes, 7.Lilith immaculate, 8.The spawn of love and war, 9.Harlot on a pedestal, 10.Forgive me father (I have sinned), 11.Beyond eleventh hour, 12.Beast of extermination, 13.Truth & agony, 14.Mistress from the sucking pit, 15.behind the jagged mountains

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 15/01/2011

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: The Long Road North

CULT OF LUNA: The Long Road North (2022)

| 21/01/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Momenti X

SUBOTEX: Momenti X (2021)

| 20/01/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Shadows and Flames

RIVERWOOD: Shadows and Flames (2022)

| 19/01/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Dosihmalščina

MATEJ KRAJNC: Dosihmalščina (2021)

| 18/01/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Dominance and Submission a Tribute to Blue Oyster Cult

VARIOUS ARTISTS: Dominance and Submission a Tribute to Blue Oyster Cult (2022)

| 17/01/2022 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*