Tannu Tuwa bi mogli postati rekorderi po koncertima koji počinju u gluho doba noći, tamo daleko iza ponoći, puno bliže jutru. Svoje prve nastupe imali su u relativno pristojno vrijeme od 22h do pola noći, pa su prešli tu granicu svirkama u Funku i lani na ovome istom mjestu u Katranu kada su (22.III) otprilike u isto vrijeme počeli svirku oko 1.30h. A jednom su čak svirali i u skroz neuobičajenom terminu popodne na igralištu Osnovne škole Ivan Cankar na Črnomercu (13.VI 2015.), no ovaj put su možda oborili svoj rekord. Ako se ne varam, svirku su počeli oko 2 izjutra, a možda i kasnije tako da im dobro pristaje epitet 'late night music'. Skoro za vampire i revne noćobdije kojima redoviti dio aktivnosti poćinje nakon ponoći, a okončava pred osvit zore. Istina, ovako dugo čekati na koncert umije pokidati živce ako u klubu čekate od 22h, pa nije bilo druge nego da se dokotrljam do Katrana tek početkom novog dana i još čekam dobra dva sata uz zvukove tromih, lijenih i presporih, meni apsolutno nezabavnih dubova. Kad je svirka konačno počela bila je to sasvim drugačija slika. Plesna i drmusava obavijena funk-jazzom i elektronikom u klasičnom Tannu Tuwa izdanju kao četverac koji je sad potpuno detaljizirao sve elemente i formate u koegzistentne kalupe pri čemu su zadržali svoju vitalnu prepoznatljivost - originalnost sa čvrsto prigrljenim eksperimentalnim pristupom ka psihodeličnosti i mantranjima frontmena Zokija čiji je vokal neprestano podebljan različitim efektima. Kako se bend priprema za konačno pojavljivanje i sa studijskim snimkama, kompozicije su dobile raspojasane, širom otvorene strukture s razrađenim detaljima i figurama što sve manje odstupaju od svih onih silnih egzibicija koje su imali na svojim najranijim nastupima kada su još tražili adekvatan izraz i od nastupa na nastup je bilo uopće teško pohvatati pjesmu od pjesme. Vrlo brzo su zagrijali i digli onu letargičnu atmosferu DJ seta koji nam je satima isporučivao glazbu u ritmu sporog metabolizma, te rasplesali fino ispunjen klub konotacijama trance hipnoze sa zavodljivim minimalističkim nadogradnjama odvalivši dvosatnu svirku s vrlo rijetkim pauzama između pjesama što je nekome moglo djelovati kao jedna dugačka konceptualna kompozicija. Za poklonike ovakvog izraza, te za njihove fanove, na ovo je vrijedilo čekati do takvih sitnih jutarnjih sati, a biti će prilike i za one koji ne mogu čekati toliko dugo i to vrlo brzo jer će nastupiti na skoroj proslavi 15. rođendana Terapije.net u KSET-u 23.IV u jednom ranijem terminu prije ponoći.

horvi // 20/03/2016