home > koncert > 11 dana buke: PORUKA U PRAZNO, BRAIN PRODUCTION, DOSH LEE @ Grey Room, Zagreb, 13/11/2015

kontakt | search |

11 dana buke: PORUKA U PRAZNO, BRAIN PRODUCTION, DOSH LEE @ Grey Room, Zagreb, 13/11/2015

Odsvirati jedanaest koncerata u jedanaest dana i nije neki grandiozan pothvat, svaki drugi bend na nekoj većoj turneji odvira toliko i više. Jedanaest dana zaredom u istom gradu, e to je već raritetno, iako bi se vrlo vjerojatno mogli pronaći neki gažeri koji su to odradili ljetos u beach baru u Tisnom ili Makarskoj. Međutim, jedanaest koncerata u jedanaest dana u jednom gradu ali u jedanaest različitih klubova, e to je nešto za što bismo trebali posegnuti duboko u svjetske glazbene arhive da vidimo je li itko ikad učinio. Koliko god to patetično možda zvučalo, Dosh Lee tim pothvatom zbilja piše povijest. Ispisivanje treće stranice odvilo se u Grey Roomu (koji se, na veliku sreću sviju koji vole malo dementnog kaosa, nakon poduže pauze opet vratio organizaciji gigova) a u pomoć su priskočili krčki Brain Production i "stara rock grupa" Poruka u prazno iz Zagreba. Nitko od sudionika te večeri nije bio svjestan da se samo tisuću kilometara dalje također održava koncert koji će isto tako ući u povijest, ali nažalost iz najgorih mogućih razloga. Bio je petak, 13.10.

Prije svega, moram iznijeti malenu zamjerku organizaciji "Dobro Dosh Lee u Zagreb!" projekta. Naime, Biciklić je pozvan da gostuje u Routeu 66 u kojem su svirali prije svega koji tjedan, umjesto da ih se zvalo u Grey Room u kojem postoji tradicija njihovih koncerata za Martinje (već zadnje tri godine ako se ne varam, a ako se varam onda barem dvije) koji počesto prerastu u epohalne raspašoje, a ne sumnjam da bi tako bilo i ovaj put. Nisam nikakav okorjeli čuvar tradicionalnih vrijednosti, ali ovo je ipak tradicija za koju sam siguran da bi mnogima bilo drago da se nastavila. Jebiga, ne može se na sve misliti. Kad već nije bilo Biciklića, na ovoj Fešti u Dionizovu čast (tako je barem bila najavljivana, na kraju ipak i nije ispala bogznakakva fešta) je bilo vrhunskog besplatnog graha a bogme i pića dobrodošlice u vidu jednog decilitra vina u čašama od pola litre što je, složit ćete se, malo smiješno, ali poklonjenom vinu se ne gleda u čaše. Nigdje nije bilo najavljeno kad će točno gig početi što je u prijevodu značilo da, po dobrom starom Grey Room običaju, to jednostavno nitko ne zna. To je daleko od neke profesionalnosti, ali je vrlo šarmantno ako mene pitate. Oni kojima je stalo da nastup počne u pristojno vrijeme neka idu u Tvornicu, ovdje to nikome ne igra ulogu.

No, jednom je moralo krenuti. Bilo je to oko 11 i 20. Dosh Lee su zasvirali prvi, kako i priliči domaćinima. Bend je to koji je u zadnje vrijeme prolazio kroz kadrovske promjene (na poziciji vokala i bubnjara konkretno) što je za sobom bilo povuklo kreativnu stagnaciju i rijetka koncertiranja. Usfalili su malo na sceni, pravo je zato osvježenje neko vrijeme ih imati priliku čuti kad god mi/vam se sprdne. Set lista je, kakvog li iznenađenja, bila sastavljena od jedanaest stvari među kojima su se našle najveće uspješnice s prva dva albuma (više prvog nego drugog, izgleda da i bend sam kuži da im je taj slabiji) kao i noviji singl Bijeli zeko. Iako je prije koncerta vreva u predvorju davala nagovijestiti da bi unutra moglo biti dosta ljudi, to se nije obistinilo. Na Dosh Lee nas je isprva bilo trideset, da bi to do kraja nastupa spalo na svega petnaestak odabranih. Od čega nas je troje pokazivalo znakove života, a ostali su valjda došli zbog besplatnog graha. U takvoj bezveznoj atmosferi, ni bend nije bio nešto naročito inspiriran. Naravno da su Kralj i Bašić opet bili rastrčani i raskakani do ibera, ali to ovoga puta nije bilo dovoljno da se stvori kemija koja bi pokrenula stvari s mrtve točke. Svirački i pjevački gledano tu nije bilo zamjerke, a pjesme su im odreda sve toliko žestoke dizalice da sam osobno cijelo vrijeme sam sa sobom mlatarao šakama po zraku i imao osmijeh na licu. Naročito za vrijeme Dana za pamćenje koji u njihovom funk-punk repertoaru jedini strši kao više-manje ska pjesma. Iako je meni sve ska. Ali ovo je zbilja ska. Eto, još je najviše feedbacka bilo na kraju kad su nas pet-šest puta natjerali da pomislimo kako je koncert gotov samo da bi ponovno odvalili neku kratku tupa-tupa dionicu, i to dok su i pjevač i basist bezbrižno ležali na podu, kotrljali se i tako to.

Brain Production je bio sljedeći. To je jedan od onih bendova za koje sam znao da postoje odavna ali se nikad nisam pozabavio detaljnijim preslušavanjem. Čak sam i, priznat ću vam, iz nekog potpuno nedefiniranog razloga osjećao blagu skepsu prema njima. Kao "ma to sto posto ne valja...". A ta mi se glupa predrasuda dodatno pojačala kad sam im vidio frizurice i cjelokupan imidž na početku ovog koncerta. Tad sam već pomislio kako jamačno sviraju neki kvazi-alternativni MTV rock ili pop punk. No, već u roku deset minuta sam okrenuo ploču. Valjaju. Definitivno. I praše za ozbiljno. Sviraju od 2007. što mi je zanimljiva informacija prije svega zbog činjenice da im nikako ne bi dao više od 25 godina, što znači da su rano počeli. I kuži se da duže već sviraju zajedno, jer su usvirani do mjere da umiju raditi sve i svašta zanimljivoga a da i dalje ostanu u granicama pitkog i "konvencionalnog". Zaista nebrojeno puno različitih utjecaja se može iščitati u tom njihovom rocku, ali niti jedan dovoljno snažan da bi prevagnuo, tako da im uspijeva ostati svojima. Imaju žestinu punk rocka koja se povremeno spušta u stoner i grunge doline, pa onda biva prošarana progresivnim i metaliziranim solažama koje potom eskaliraju u obliku malo čistog noisea i tako ukrug. I sve to u dovoljno kratkim i efektnim pjesmama da uspijevaju u svakom trenutku zadržati pozornost slušatelja i ne odlutati u dosadu. Svirali su nešto više od pola sata, a ja sam iskreno htio čuti još samo što u čemeru od atmosfere kakva je tamo vladala takvo što nije bilo moguće očekivati. Vrlo zanimljiv bend, sad mi je jasno kako i zašto su uspjeli osvojiti Čuješ? natjecanje u konkurenciji izvrsnih bendova Humanofon i Udriground. Ovo je prava pravcata rokačina, šteta da to više ljudi ne prepoznaje. Svirka im je jebeno čvrsta i čista, pružili su možda i najbolji nastup večeri.

Postojale su nade da će, jednom kad Poruka u prazno počne sa svirkom, odjednom ući još neka količina ljudi koja bi spasila večer. Ma ništa, Grey Room je te večeri zbilja ostao poprilično siv i to do samog kraja.Vjerojatno je tome pripomoglo to što su svi koji su htjeli vidjeti PUP-ovce to uradili samo koji tjedan prije na deset metara zračne linije od Sive sobe, u Attacku. Bend je to koji tim nastupima obilježava dvadeset godina postojanja. Dobro da ih obilježavaju jer u suprotnom ne bismo ni znali da postoje. Jer nisu ništa objavili stoljećima a i koncerti zadnjih godina se mogu brojati na prste jedne noge. No, dvadeset godina je unatoč tome jedna respektabilna cifrica i ja im na tome čestitam. Što se tiče njihovog nastupa, riječ kojom bi ga bilo najlakše opisati je definitivno "simpatičan". Radi se o četiri momka koja da vidim na ulici nikad ne bih rekao da sviraju u punk bendu, prije da su obiteljski ljudi i uredski činovnici. Možda i jesu, ne znam. Za potrebe ovog teksta, recimo da jesu. I da im onda ovo dođe kao neki ispušni ventil svako toliko (kad im žene dopuste, vjerojatno), da se prisjete dobrih starih dana i popiju pet pivi te pobjegnu od učmale svakodnevice. Eto, tako je meni to izgledalo. Sasvim opušteni, ne shvaćaju sebe ni najmanje ozbiljno. Frontmen zajebantski raspoložen, i to mu je prilično dobro išlo, a bend usviran ništa manje od npr. FNC Diverzanata. Ne spominjem njih slučajno, kretanja karijera tih dvaju bendova imaju dosta sličnosti, a bogme im ni izričaji nisu puno različiti (melodični punk rock, jel'). Ključna razlika je u tome što Diverzanti ipak imaju pregršt pravih pravcatih hitova, dok su momci iz Poruke u Prazno uspjeli proizvesti tek jedan - himnu Ne idem van koju su tog petka mudro sačuvali za pred kraj jednosatnog nastupa nakon kojeg su na red došle omiljene punKARAOKE.

To jest, iskreno nisam siguran kako su se stvari razvijale nakon koncerata budući da sam pohitao kući gledati NBA. Ali ovo čemu jesam svjedočio je, da se ne lažemo, unatoč sasvim solidnim prezentacijama bendova, bilo daleko od poznatih uzavrelih tuluma u Greyu. Hvala bogu da je jedan takav uslijedio već sutradan, o čemu možete čitati u izvještaju kolege Joksa. Dosh Lee dakako nastavlja svoju odiseju po gradskim klubovima, ne sumnjam da će već na nekoj od sljedećih postaja biti puno bolje sreće. A ja ću vam i to sa zadovoljstvom prenijeti u nekom novom izvještaju, budući da ih planiram pratiti u stopu. Zasad, toliko.

ujak stanley // 16/11/2015

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije


> chek us aut!
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*