Prije odlaska na jadranski dio turneje i predstavljanja albuma "Domesticus Vulgaris" na festivalima na Lastovu i Visu, Cinkuši su odlučili još jednom provjeriti stanje svoje forme jednim dosta neobičnim koncertom. U komornom ozračju Scene Amadeo smještene u atrij muzeja preko puta HNK, Cinkuši su pred dobrim dijelom kazališne publike izveli svoj splet laganih, brzih i najbržih kompozicija koje su rasporedili u dva jednosatna čina.

Uz obilje standarda poput "Grad se beli", "Nega sonca nit' meseca", "Ciganjska", "Pet je kumi", "U divljaka luk i strijela", "Bizarna"… u prvom dijelu nastupa izveli su i nešto rjeđe interpretirane "Primem pero", "Kaderaški drmeš" i "Stari Pjer" od kojih je ova posljednja vrlo dobro primljena zbog svoje šansonjersko-starogradske prirode. Pod izuzetno produciranom zvučnom kulisom za koju je zadužen postariji, meni nepoznati gospodin (koji je vjerojatno tehničar u HNK), Cinkuši su odsvirali sjajan nastup na kome se doslovce čulo sve uključujući i njihovo disanje i sitne komentare prilikom kraćih dogovora na pozornici.

Drugi dio koncerta uslijedio je nakon dvadesetominutne pauze, te je pretežito bio namijenjen promociji albuma "Domesticus Vulgaris". Uz naslovnu skladbu, ovdje su se pronašle "Recept" (sa neizbježnim komičnim Mirkovim performansom recitacije i uvrnutim sviranjem limenog basa), zatim "Jankič", "Raca" i "Babilonska", dok su iznenađenja uslijedila izvedbom dvije nove kompozicije - "Medveđi ples" i obrade "Dolinom se šetala". Naravno, za završnicu koncerta ponovno je izabrana "Oj krapinske vuske staze" koja je pokupila sasvim solidne ovacije i salvu pljeska koji im je donio jedan bis u kojem su izveli samo jednu skladbu - "Meknite se si gore" o legendarnom Vinku Pintariću.

Tijekom cijelog koncerta bubnjar Marko se prilagodio "komornijem" zvuku tako je vrlo često koristio djembe i udaranje rukama i dlanovima, dok je svoj klasični, rockerski ritam doboša i bas pedale reducirao samo na najbitnije taktove. Zbog ovog netipičnog zvučnog oblika za njih, Cinkuši su djelovali kao vrlo agilan i prilagodljiv, fleksibilan i pomalo "unplugged" sastav koji se ovom prilikom predstavio kao skupina glazbenih intelektualaca koji su svoje skladbe začinili brojnim sitnim efektima (višeglasja, različite improvizacije i nekoliko novijih aranžmana), te su u pauzama između pjesama nerijetko prokomentirali na šaljiv i intelektualan način vlastite skladbe. Cijelim svojim večerašnjim nastupom Cinkuši su samo potvrdili svoju postojanost i konstantni kontinuitet, a poslije koncerta su šaljivo prokomentirali da su ovako dobro zvučali "valjda zato kaj su održali dvije probe".

horvi // 02/08/2006