home > koncert > BICIKLIĆ @ Caffe Bar "PURGATORY", 19.01.2015.

kontakt | search |

BICIKLIĆ @ Caffe Bar "PURGATORY", 19.01.2015.

BICIKLIĆ u epizodi: "akustični pank rusvaj u metal-birtiji"

(Piše: Ognjen Bašić)

Ako ni u najsramotnijim maštarijama niste pomišljali da se "pederski" rekviziti poput barske stolice, akustične gitare, defa i afričkog bubnja mogu povezati s krljavim pankom kao što je Biciklić i to još u metal birtiji, mogli ste prošlog tjedna u Purgatory-ju prisustvovati uprizorenju vaše najgore noćne more. Pošto se radilo o nedjeljnoj kafanskoj svirci, a ne klupskom gigu u špici vikenda, nismo mogli svjedočiti predkoncertnim ritualima zagrijavanja kakve bismo od pankera očekivali. Tako da su izostale sportske aktivnosti s jeftinim bambusima iz dućana ispred mjesta događanja ili u obližnjem parku "Stara Trešnjevka", koji bi dušu dao za ponudit smještaj pankerima. Umjesto toga, već oko 21h novootvorena kafana se (ne)ugodno popunila sa 40-ak pankera, među kojima je nekoliko metalaca (koji su zasigurno dio tamošnjeg stalnog inventara) djelovalo poput padobranaca, da ne kažem uljeza. Za nedjelju, dan kada panker uzima bolovanje radi mamurluka i postalkoholne depresije, to je više nego solidan odaziv, koji pokazuje da Biciklić ni u nekonvencionalnim inkarnacijama ne ostaje uskraćen za sljedbenike.

Bio je to prvi pank koncert u povijesti ove metal birtije, ali Biciklić ipak nije prvi pank bend, koji je na razini ovih prostora napravio akustični koncert, kako su neki članovi benda sami sebi laskali nagovarajući me da povodom te "činjenice" napišem "povijesnu" recenziju. Na recenziju su me, eto, uspjeli nagovoriti, ali na njihovu žalost, povijest je na strani Dekubitusa, koji je pank-akustiku isfurao još prije 6 godina, što je dokazivo npr. ovim linkom s Kejos TV-a...



Ipak, stvari od Dekubitusa su još koliko-toliko prilagodljive akustičnom aranžmanu, jer imaju barem rudimentarnu melodičnost. Druga stvar je što ona ne dođe do izražaja, jer frontmen Sven uživo upropasti pjesme svojim karakterističnim alko-ekscesima. Ali, Biciklić se odlučio za akustični koncert iako nemelodični vokal njihovog frontmena u startu nije prijatelj akustične gitare i usprkos činjenici da Rančić (bubnjar) maltene nikad u životu nije taknuo djembe. I još su se "pohvalili" da su prije koncerta imali, kako kažu, jednu ipo probu. Istina, u slučaju Biciklića nije bog-zna-kakva hrabrost s tako skromnim predispozicijama održati nastup, pa čak ni akustični. Zna se da je Biciklić bend koji se uživo ima običaj nonšalantno raspadati powered by Kapetan Alkohol. Čak im se i na kardinalne pogreške gleda kroz prste ponosno ih pripisujući njihovom boli-me-kurac stavu i alkoholnom šarmu. I zaista, glavni problem ove svirke nisu bile pogreške, čak ni unatoč tome što ih je akustični zvuk ogolio do kostiju, pa su se tako mnogo jasnije raspoznavale nego pod zavjesom buke i distorzije. Najveća nevolja ovog koncerta bilo je loše ozvučenje. Bauk kakofonije se doslovno nadvio nad Biciklić i nije im dao mira tijekom gotovo cijele svirke. Nastup su obilježile neprekidna mikrofonija, nervozno mijenjanje pozicija članova benda radi izbjegavanja iste i bjesomučno frkanje po potenciometrima pojačala u svakoj pauzi između pjesama.
[ Biciklić ]

Biciklić   © rizla esteban plus

Snalaženje u tom kaosu otežavalo je i spoticanje preko zapetljanih kablova. Uspjeli su uznemiriti čak i Veljka (basista), koji je inače najmirniji član, ali jedino na što popizdi je kad mu stišavaju bas. Gitarsko pojačalo je ponekad gubilo zvuk, pa su ga udarali šakama da proradi kao što su naši očevi nekada udarali stare CRT-televizore da ih "urazume" kad bi gubili sliku. Navedene okolnosti nisu dopuštale članovima benda da se opuste i usredotoče na svirku, zbog čega je i komunikacija s publikom patila. Publika je to osjetila i nisu se u takvu svirku mogli pošteno uživiti, iako ih je većina pripadala tvrdoj jezgri fanova koja zna sve tekstove napamet. Iz lica mnogih posjetioca moglo se iščitati da im je (unatoč pank-stavu) bilo pomalo neugodno što im se voljeni bend borio s tehničkim smetnjama, a nisu bili dovoljno pijani da na to oguglaju. Povrh toga, bili su u birtiji koja je ipak domaći teren metalaca. U takvoj prigodi nije bilo lako trpiti ukočenu atmosferu, jer se možebitno podsvjesno stvarao dodatni pritisak da treba braniti obraz panka na gostujućem terenu. Dobar dio publike kao da je prvih pola sata doslovno samo držao palčeve bendu da uspije odsvirati stvar do kraja. A snašle su ih i pankerske tragedije: "Uvijek sam pogao na Biciklić, a kako ću sada kad sviraju akustično!?" i "Da sam se prije svirke napio u parkiću, do sad bih se već opustio!". Tračak nade za bolju atmosferu ukazao se na "Hrpi" kada se nakon četiri ponavljanja pjesme ipak formirala solidna hrpa, koja je ovog puta, na sreću, više išla u širinu nego visinu, tako da nije bilo ranjenih i prignječenih kao inače. Nakon nekih 45 minuta nastupa, murija je tražila da se koncert stiša za pola, što je gazda poslušno proveo u djelo. Time je situacija već postala stani-pani i publika se osjetila ugroženom, pa je počela singalongati i pokazivati znakove mobilnosti, jer bila bi šteta do koncert neslavno propadne. A i bendu je prisilno stišavanje umanjilo buku i pomoglo da prihvate činjenicu kako neće popraviti zvuk i da je napokon vrijeme da se opuste i posvete boljoj interakciji s publikom. Na pjesmama "Konj" i "Sve je pijano" je tako mikrofon počeo kružiti kafanom, a ljudi su se spontano počeli posluživati instrumentima, jer su ih neki članovi polako napuštali ne bi li se pridružili publici ili uzeli neki drugi instrument. Tako je Rančić koji se do tada hineći opuštenost jedva snalazio kromanjonski lupajući djembe u kombinaciji s udaranjem defa po pojačalu i zidu, u nekom trenutku uzeo gitaru te izveo "Mihaelu Žagar", pjesmu za koju se ne zna hoće li ući u Biciklićev repertoar, ali se godinama vrti po tulumima i ljetnim kampiranjima. Uslijedilo je urlanje i lupanje na sve strane. U kafani više nije bilo jasno tko je publika, a tko izvođač. Mirisalo je da će se priredba pretvoriti u urnebesni antikoncert. I taman kad se atmosfera počela zagrijavati uz osjećaj da je fešta tek počela, koncert je prekinut navodno zbog buke. Nakon toga, pola ljudi se razišlo. Za nedjeljnu večer kad ekipa žuri na zadnje tramvaje da se stigne naspavat prije radnog dana, to je posve normalan slijed događaja, ali teško se oteti dojmu da je početna brojka okupljenih ljudi obećavala više od dođoh-vidjeh-odoh. Birtija je nakon par minuta izgledala kao da koncerta nije ni bilo, a pojačala u kutu kao da ih je netko jučer zaboravio pospremiti. Pouka Bicikliću za idući akustični koncert je da moraju nabaviti čovjeka koji zna složiti kakvo-takvo ozvučenje, jer očito im ni samima, ni uz pomoć nas par tonskih diletanata iz publike to ne polazi za rukom.

Nakon ovog koncerta još jednom se nameće pitanje: koliko daleko Biciklić može ići u loš zvuk i pogreške, a da to više ne bude duhovito i zabavno? Bojim se da je odgovor dalje isti: dokle god ima pijane bagre koja jedva kuži kako uletit na refren od "Dinamo Hajduk", a kamoli da im je jasno razlikovat dobar zvuk/sviranje od lošeg. A na nedjeljnim kafanskim svirkama je očito takvih jako malo. Usudio bih se reći da je dobar dio ljudi koji prate Biciklić po električnim svirkama tek sada u malo trezvenijem stanju uspio skužiti koliko bogatstvo pogrešaka izvire iz instrumenata ovih pankera-tribankera. Iako ponavljam, glavni problem ove svirke je bio loš zvuk, a ne pogreške, unatoč tome što je dosta njih uvjetovano lošim zvukom.

Uslijedila je slušaona na kojoj muzika nije bila puno tiša od svirke, pa se postavlja pitanje: čemu prekid svirke? No, ljudi kao da nisu marili što je svirka bila prerano gotova. Onima koji su odlučili i u nedjelju zaružiti, koncert je ispao kao zagrijavanje za after bolji od party-ja. I dalje su šankom cirkulirale runde pivi (kojima je cijena prigodno bila snižena na pankerskih 10kn!), pričale se zabavne pizdarije, odigravale se scene pijanih ljubovanja, konobarica je vješto izvela točku seksi plesa po šanku (što sam pregledom fotki s fejsa ustanovio da je u toj birtiji tradicija) i slično. U jednom momentu došlo je do kraćeg pokušaja tučnjave. Bijesni vrtlog započinjanja fizičkog sukoba i sprječavanja istog nastavio se i ispred birtije. Ali nakon par minuta rješavanja nesuglasica, svi su se pomirili te se živi i zdravi složno vratili u kafanu na piće kao da ništa nije bilo. Balkanska posla. Preobrazba iz gadosti u radost u treptaju oka.

I taman kad je izgledalo da će večer (koja je već debelo prerasla u noć) imati happy end, dvije su se frendice u svađi pošamarale. Eto, tek toliko da ne bude bajno, jer tko je vidio ne ostaviti malo napetosti u zraku pred fajrunt. Izgleda da nije bez vraga ili boga da se ova birtija zove Čistilište. Da se kraj izvještaja ne pretvori u rubriku za tračeve, neću u detalje prepričavati sve anegdote iz te noći. Ali, s obzirom na te čudnovate zgode, moto ove kafane se ispostavio proročki točnim, pa ću ga za kraj s uzbudljivom mješavinom zabrinutosti i zadovoljstva ponoviti: "Ako si predobar za pakao, a preloš za raj, dođi u Purgatory".

terapija // 23/01/2015

Share    

> koncert [last wanz]

cover: JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

| 11/03/2024 | terapija |

>> opširnije


cover: REBEL STAR @ Močvara, Zagreb, 07/03/2024

REBEL STAR @ Močvara, Zagreb, 07/03/2024

| 08/03/2024 | pedja |

>> opširnije


cover: Cryptopsy, Atheist, Serpentslain, Almost Dead @ Močvara, Zagreb, 05/03/2024

Cryptopsy, Atheist, Serpentslain, Almost Dead @ Močvara, Zagreb, 05/03/2024

| 08/03/2024 | ognjen bašić |

>> opširnije


cover: Yann Tiersen@Tvornica ZG 05/03/2024

Yann Tiersen@Tvornica ZG 05/03/2024

| 07/03/2024 | mario m. |

>> opširnije


cover: Monsieur Doumani i Dunjaluk @ Močvara, 01/03/2024

Monsieur Doumani i Dunjaluk @ Močvara, 01/03/2024

| 04/03/2024 | dora p |

>> opširnije


> chek us aut!
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*