Kad je Bog stvarao svijet, četvrtak je predodredio za Triggerfinger. Naime, priča iz Laškog se ponovila, samo ovoga puta, u kraćoj verziji jer je probijanje kroz hladan i magloviti Zagreb bilo mnogo uspješnije. Stoga smo nakon nekoliko minuta zakašnjenja zakoračili u Najmanji pogon Tvorničkih partera.

Gatuzo je prvi bend koji se našao pred polupraznim prostorom, pa se činilo kako su fotografi zapravo njihovi najvjerniji fanovi. Možda to i nije daleko od istine budući da je ovaj zagrebački new wave rokerski premazan duo, sastavljen od Damira Trkulje i Gorana Martinjaka, postao miljenik mnogih kritičara. Ali očito ne i publike.

Imajući to na umu, bez mnogo filozofije, u toj minimalističkoj postavi energično su odsvirali svoj polusatni set, a potom bespogovorno predali palicu zvijezdama večeri.
Više paralelnih događaja te večeri u Zagrebu nije utjecalo na prodaju karata, pa su mnogi poljubili vrata na kojima je stajao natpis "SOLD OUT". U pauzi bendova koncertni prostor se dupkom napunio. U mrklom mraku, uz pratnju baterijske lampe, kroz auditorij elegantno su prošetali basist Paul Van Bruystegem, bubnjar Mario Goossens i vokal-gitarist Ruben Block, zajedničkim nazivom Triggerfinger. Publika se poprilično uznemirila od uzbuđenja što ih više ne mora hvatati po okolnim državama, pa je u onim alkoholnim parama pretrpanog partera otpočela borba za zrak.
Naizgled pristojna gospoda poredala su se duž pozornice, a potom primivši pripadajuće instrumente u ruke stonerirali kronološkim redom, od posljednjeg prema prvom albumu pa opet sve ispočetka, pokazujući kako Belgija nije samo Štrumpfovski dom s izobiljem dobrog piva, pommes fritesa i odlične čokolade nego i genijalnih bendova.

Triggerfinger je jedan od onih bendova koje na istoj turneji možete pogledati više puta, a da vam pritom ne dosadi. To je bend koji se može lako prilagoditi svakom prosoru, od ovakvog kakvog smo imali prilike gledati kao domaćini, mračnog i skučenog, pa sve do one reflektirajuće megapozornice na kojoj su izvodili vratolomije kao ravnopravni predbend The Winery Dogsa koji su očito na njih izvršili veliki utjecaj ako uzmemo u obzir "orgijanje" s vlastitim instrumentima. Veći dio repertora posvetili su novom albumu "By Absence of the Sun" ("Black Panic", "And There She Was Lying in Wait" "Perfect Match", "Off The Rack") koji je izašao u travnju ove godine, ali uz naslovne pjesme nisu izostali ni ostali hitovi s "All This Dancin' Around" ("My Baby's Got A Gun", "Let It Ride", "Cherry"), kao ni s "What's Grabs Ya?" ("Halfway Town", "Is It") i "Triggerfinger" ("On My Knees", "Camaro").

Kombinirajući sve što se iskombinirati može od stonera do rockabillytija i ponekom plavom notom u onom Tvorničkom kaosu uspjeli su zadržati mirnoću s ponekom solažom i obradom jednog od mnogobrojnih covera pop diva (pogađate?) Lykke Li "I Follow Rivers". Realno, kakav bi to koncert Triggerfingera inače bio?

Moram priznati da smo se zaista dobro zabavljali, a kad se dobro zabavljaš onda recenzija kasni. Dabog da se ponovilo!

veda // 22/11/2014

> vidi sve fotke // see all photos