Ne znam šta mi bi da sam zakasnio na prvi bend večeri ACID TRASH, a kad mi je večer prije organizator lijepo rekao da će svirka početi u 21h. Ma znam zašto sam kasnio, ali to nikoga nije briga u svezi privatnih problema, uostalom i trudio sam se tog predvečerja naškrabati raport s prethodne večeri i tako to... Zakasnio sam, nema nikakve isprike, moj grijeh. Bend nisam vidio i nemam pojma kako zvuči.

Stigao sam taman kad su BENDER počeli sa svirkom. Klasičan rock četverac u kome bas gitaru svira Anja iz Punčki ne odskače mnogo od lokalne vinkovačke garažne rock scene. Zna se, Majke, stare Kaotične duše, Kojoti, malo natruha Hereticsa, ponešto Satana i Pogreba X, Electric Žareta (znate li da je on ex-Vinkovčan?)... Standardni klišeji s obrascima riffova, refrena i ponekih solaža u prilično energičnom blues-rock izdanju nastavljaju tradicijski ciklus retroaktivne scene s ovim friškim i mladim bendom za kojeg sam imao još jedan peh - moj digitalac me nije slušao. Opet sam imao falš s flešom. Nikako nije htio proraditi. Okidao sam fotose, svi su mi bez fleša ispali mutni i nikakvi, a lijepo sam rekao svojim suradnicima i kompanjonima da mi treba fotograf. Šta ćeš, nitko se nije odazvao. Da su svirale Punčke, javilo bi se barem 5-6 ljudi za taj zadatak...
Zvjezde večeri GATUZO su bili fantastični. I k tome mi je proradio i fleš, Bogu hvala. Ne znam na koju foru tom digitalcu dolazi inspiracija (možda zahvaljujući početnoj pjesmi "Oslobodi strah"), no ponekad mi dođe da ga razbijem od muke ko' kad je jedan moj kolega s posla skršio mobitel kad mu je javljeno da ga je supruga prijavila policiji zbog obiteljskog nasilja. Cijeli dan je psovao i smišljao što će izjaviti u svoju obranu, a onda je htio nazvati odvjetnika, no kad se sjetio da mu je broj u mobitelu, čistaćice su već sav krš od mobitela pomele i odnesle u kontenjer. Ali čovjek se nije dao - prekopavao je po smeću i našao karticu koju je stavio u moj mobitel kojeg je također skoro htio polupati...
A ne sjećam se više kad sam Gatuzo zadnji put gledao. Pred tko zna koliko godina, možda zadnji put na Kvaternikovom trgu, biti će to negdje još koncem prošle decenije. A možda koji put i ove, zbilja mi klikeri ne rade. Možda negdje na InMusicu ili Rokaj Festu, tako da mi je gomilu pjesama djelovalo nepoznato, no stilski uravnoteženo s prepoznatljivim gitarističkim performansima Šilje i zakuhanih ritmova Gorana Martinjaka. Našibali su pregršt pjesama i starih i novih od "Poseban stav", "Tebe više nemam", preko "Budi glasniji", "Samo čovjek" i "Gotovo je" do ultimativnih klasika "2:1" i završne, dakako najočekivanije "Prljave ruke" iz daleke 2007. godine.

I tako se večer prijatno odužila sa, zna se, kojekakvim šank pričama od kojih mi ama baš ništa nije ostalo u tintari jerbo je bio petak, dan za hujahaj i oslobođenje od raznih stresova s posla i privatnih opsesija. Zadnje večeri, kao što znate nastupaju Vikend Revolucija, Mel Camino i Soul Radio, svi predstavnici HGF-a na kojima su ili odnijeli pobijede ili su bili visoko plasirani po mišljenju žirija i publike. Samo se nadam da ovaj puta neću zakasniti...

horvi // 13/10/2014

> vidi sve fotke // see all photos