Pohvaliti ću odmah u startu organizatora, koji se pridržavao satnice navedene na facebook stranici, samo je Lawrence English kasnio desetak minuta, dok su ostali izvođači startali po planu.

Prvi izvođač koji nas je poveo na zanimljiv put kroz vrijeme, Lawrence English, izveo je nastup koristeći laptop kao polazište, zvukom koji nije lako svrstati niti u jednu glazbenu kategoriju. Eksperimentalni zvuk i istraživanje istog s puno distorzije i prizvuka koji je mnoge u dvorani možda malo i ostavio zatečenim, ponajviše one koji su ciljano došli vidjeti jazz majstora Ken Wandermarka sa svojim triom. Jedan od projekata koji je imao isto eksperimentalno polazište je slovenski Cadlag, a nije puno dalje ni novosadski Kaschade. Kroz svoj performans, uspio je promjenama dinamike držati pozornost prisutnih, gdje je nakon distorzirane elektronike, otišao u smirenje laganom psihodelijom, koja je neminovno vukla paralele s istraživanjem zvuka u maniri Pink Floyda. Šteta je što se kroz svoj nastup nije igrao sa svjetlima ili video zidom, koji bi upotpunio njegov glazbeni pristup. Zanimljiva instrumentalno-eksperimentalna simfonija samo za odabrane, kojih je u tom trenutku u dvorani &TD bilo toliko da je dvorana bila ispunjena svojom jednom polovicom. Nakon pauze od desetak minuta na scenu su stupili DKV Trio, koji čine Ken Wandermark (saksofon), Kent Kessler (kontrabas) i Hamid Drake (bubnjevi). Za vrijeme njihovog nastupa dvorana &TD-a je bila kompletno ispunjena. Opuštena atmosfera i interakcija između publike i trojice jazz majstora bila je kao da se radi o rock, a ne jazz koncertu. Svaka solaža pozdravljena je velikim pljeskom, mameći osmijeh na lice svima u dvorani. Improvizatorska snaga ovog tria je toliko snažna, da je upitno tko je od njih veći virtuoz. Free jazz koji nije toliko melodičan, na ovom koncertu je imao svojih opipljivh dionica, koje su se već nakon desetak sekundi izgubile u novim istraživanjima i improviziranju. Ritam sekcija je bila posebno sjajna. Kent je veći dio koncerta proveo plešući zajedno s kontrabasom, kombinirajući prste i gudalo, ovisno o pjesmi. Još veća faca bio je Hamid, koji se poigravao s palicama, a način na koji je svirao, koristeći obje strane palice i lupajući čak i po plaštu bubnja, publika je nagradila najvećim pljeskom. Ken je za vrijeme koncerta, ovisno o pjesmama, svirao tri podvrste saksofona, tenor, bariton i sopran. Nakon svog nastupa, publika je zvala na bis, za koji su odabrali jednu laganiju numeru. Ono što me ponajviše oduševilo na njihovom koncertu je komunikacija s publikom. Kad uspoređujem ovaj s jazz koncertima u Lisinskom, ovdje u &TD-u je sve bilo nekako prirodnije, nije bilo one pomalo ušminkano uštogljene atmosfere, kakva je vrlo često prisutna na koncertima jazza. Ken Vandermarku je ovo već tko zna koji posjet Zagrebu, a nakon ovog nastupa, vjerujem da će se opet susresti sa zagrebačkom publikom. I mi s njim. Za kraj prve večeri ostavljeni su Chui, a publike je za vrijeme njihovog nastupa bilo najmanje te večeri. Jedan od razloga možemo tražiti i u tome što je najveći dio publike tu večer došao pogledati DKV Trio, a i Chui su u zadnih šest mjeseci imali više od nekoliko nastupa u Zagrebu. Neovisno o tome Vojkan Jocić (saksofon, elektronika), Toni Starešinić (klavijature, elektronika) i Janko Novoselić (bubnjevi), priredili su zanimljiv koncert svojim viđenjem jazza. Chui se ne može strogo svrstati u jazz vode, jer u svojoj glazbi rabe i dosta elektronike, kao i elemente standardne rock glazbe. Možda bih ih najlakše strpao u istu ladicu s glazbom kakvu je Herbie Hancock radio na albumu Head Hunters. Naravno, uz današnju elektroniku i loopove ta glazba, koja je itekako plesna, dobiva novi uzlet, kojim Chui hrabro gaze ne mareći što su možda čak i jedini u regiji s takvim pristupom jazzu. Njihovom nastupu je možda falilo malo više interakcije s publikom, ali neovisno o tome imali su dobar nastup za završetak prve večeri Žednouhog.

Tri zanimljiva izvođača, koji svaki na svoj način percipiraju glazbu, a opet imaju neke poveznice. DKV Trio i Chui u jazzu, a Chui i Lawrence English u elektronici. Koliko god da su različiti, to nije smetalo prisutnima, a takvim odabirom izvođača, ovaj mali festival čini velikim. Svi na pozornici ponudili su zanimljiv pristup glazbi, gdje me je najviše svojim free jazz improvizacijama oduševio DKV Trio. Festival je počeo, a ako se po jutru dan poznaje, očekuje nas još jedno odlično Žedno Uho.

jura // 23/05/2014