Nitko nije očekivao velebni koncert Pestilence. Nije to više onaj stari bend, nema Thesselinga, samo sirove energije i štancanja jednih te istih pjesama u sitnim varijacijama. Ali zato su predgrupe bile prave poslastice!
Organizator je imao dobar njuh: Pestilence bez obzira na svoju slavniju prošlost s konca 80-ih i početka 90-ih ne mogu napuniti Veliki pogon Tvornice, pa je koncert sasvim opravdano preselio u Mali prostor. Nije niti trebalo očekivati neko razočarenje po pitanju posjete. Kad je startao prvi bend, britanski death metalci
ANCIENT ASCENDANT jedva da je bilo 20-tak ljudi i vidno se primijetilo da su više bili razočarani muzičari nego li posjetitelji.
Ancient Ascendant © horvi
Tjeskoban je osjećaj kada ovakav bend sa stažom od skoro 10 godina (osnovani su 2003. kao Heretic, a od 2005. rade pod sadašnjim imenom) dođe u jednu europsku metropolu i onda ga dočeka šačica promatrača. Ah, šta će te, vjerojatno i sami osjećaju recesijske probleme u svojoj kraljevini, a valjda su i svijesni da nisu došli u neku škotsku ili sjevernoirsku pripizdinu, već na jedan od nekoliko najvećih centara Balkana o kome znaju ponešto iz povijesnog obrazovanja da su to sve neke mutne i nejasne civilizacije s kojima se ne treba petljati... No, zato barem Mali pogon u ovakvim situacijama jako dobro funkcionira. Razglas i zvuk su bili perfektni, ritam sekcija Dave Moudling (bubnjevi) i Alan Webb (bas) su tromo razvijali tempove na tehnički dobro potkovane gitare vokalista Alex Butlera i ćelavog bradatog Nariman Poushina, te nema ama baš nikakvog prigovora, ako je netko sumnjao u tonske performanse. Odsvirali su 5-6 pjesama, između ostalih i odličnu "Blood calls" s EP-ija "Into The Dark" (2012) i vidno nezadovoljni pokupili se sa stejđa. Skoro da je na kraju koncerta Butler poviknuo 'jebite se i vi vaša Kroacija'. Ali nije. A i da jeste, ne bi bio daleko od istine. Ovdje se više ne ide na koncerte da se nešto novog i zanimljivog čuje, a oni jesu zaista interesantan bend.
Ancient Ascendant © horvi
U međuvremenu se okupilo nešto više ljudi, ali niti fantastični francuski peterac
SETH nisu bili ništa manje očarani. Basist Helldryk s kratkom irokezicom je skoro čitav nastup imao kiseli izraz lica, čube je spustio skoro do poda da mu se točno s prirodne grimase moglo pročitati da iste scene polupraznih dvorana i klubova redaju iz večeri u večer tokom ove turneje. Nešto kao, sviramo kurcu za 3-4 tuceta ljudi od kojih možda nitko nije niti skinuo free-download našeg zadnjeg albuma. Težak je to teret...
Seth © horvi
Ali kako god, nisam zapazio da je itko bio ravnodušan na njihovu svirku koja je puno žešća i energičnija od Ancient Ascendant. Premda se deklariraju kao black metal imaju i puno deatha, te uz obavezne blastbeatove bubnjara Alsvida gotovo sve kompozicije su nošene kompleksnim aranžmanima. Tamno našminkani istetovirani frontmen Black Messiah je odličnom komunikacijom razbio dobru dozu snuždene, a pomalo i otužne atmosfere u kojoj se osjećalo da i sama publika pomalo pati od stida što je nas ponosnih Hrvata došlo u tako malom broju. Otprašili su znatno dulji set, predstavili nam miš-maš pjesme s povratničkih albuma nakon što su se 2011. ponovno okupili (postoje od 1996., a prvi puta su se razišli 2004.) i onako rutinski, ali vrlo kvalitetno pokazali stvarno vrhunsko umijeće. Palac gore!
Seth © horvi
Eh, a što se tiče
PESTILENCE, tih nizozemskih legendi koje svi pamte po prva 3-4 albuma "Malleus Maleficarum" (1988), "Consuming Impulse" (1989), "Testimony Of The Ancients" (1991) i daleko najavangardnijeg "Spheres" (1993) na kome je fretless bas svirao Jeroen Paul Thesseling koji od prije dvije godine više nije s njima, danas se pretvorio u bend koji više niti malo ne uživa ugled starih fanova. Sve zbog tri jako loša povratnička albuma na kome je vođa, vokalist i gitarist Patrick Mameli stalno radio neke rošade i izmjene članova u očitoj želji potenciranoj samo s ambicioznim paradoksom na slavne dane. Koliko sam primijetio, ajde-de, uspjelo se skupiti nekih stotinjak ljudi, no malo tko je bio stariji od mene, iz one generacije ranih 90-tih kada smo presnimavali njihove ploče i kasete, te se divili Thesselingovim nevjerojatnim jazz-fusion bravurama u death metalu. Evo, ma više od polovice prisutnih su bili mlađi skoro dvaput od mene, što znači da su bili djeca kad su oni prašili i vjerojatno su ih prokljuvili tek kasnije kad su se razišli 1994. godine.
Pestilence (George Maier) © horvi
Druga stvar jest da zamjenski basist George Maier premda svira bas sa 7 žica (!) nije niti do koljena Thesselingu, a treća stvar da su im sve pjesme na repertoaru slične kao jaje jajetu, bez obzira bile one nove ili stare. Sve su začinjene tehnikalijama, vještim brzinama, energijom i standardnim riffovima, te ponekim zgodnim melodijama, ali su šablonski izrežirane tako predvidljivo da postaju dosadne nakon pola sata. Sve je isto, isto, isto, isto...
Pestilence (George Maierov bas) © horvi
Svidjelo mi se prvih pola sata, ajde-de, ali brate mili, neke stare stvari koje su funkcionirale posve drugačije prije dvije decenije i kusur ukalupljene su samo u jedan te isti obrazac, tako da mi je uistinu postalo zamorno i zbilja se ne sjećam kada sam zadnji put isključivo od zijevanja i monotonije sadržaja otišao kući prije kraja koncerta. A drugi dan se trebalo i raditi. Ne kažem da su Pestilence i s ovom najnovijom postavom loš ili pozerski bend (od stare je ostao samo drugi gitarist Patrick Uterwijk, a novi bubnjar je Dave Haley), već da su vođeni ovako lošom kreativnom koncepcijom vođe Mamelija otišli u posve nezanimljivom smjeru koji ih po ničemu ne odvaja od branše klasičnih death imena koja se svim silama trude samo peglati standarde. Bilo bi i to dobro da imaju kvalitetne nove pjesme, drugačije, koje bi se barem po nečemu razlikovale, ali takvih nemaju.
Pestilence © horvi
Onoliko koliko su prva dva benda bila razočarana s posjetom, toliko sam ostao razočaran s Pestilence. Potpuno su nezanimljivi i u pravu su bili svi oni koji nisu došli na koncert. Mameli mora mijenjati formu i sadržaj pjesama, oblike i konfiguracije, mora osim energije i poneke virtuozne bravure, svaka čast, neki đavo pokazati da umije raditi i kompleksnije, te daleko zahtjevnije aranžmane jer je još uvijek vrlo vitalan i po svemu sudeći namjerava bend održati na dulje staze. A na staroj slavi, očito jest, ne može opstati. Jedino ako nekom čudnom strategijom ne namjerava okupljati samo one mlađe od 25 godina.
horvi // 02/05/2014
> vidi sve fotke // see all photos