Zadnji dan VRE bio je stilski i žanrovski najšareniji davši cijelom festivalu raskošnu punoću. Prethodnih večeri imali smo prilike slušati i gledati punk, hardcore, progressive, funk, stoner/ hard-rock, r'n'r, pub-rock, alternativne i ine izvođače od kojih su neki pokazali veliki iskorak u osebujan i specifičan autorski pristup. Primjerice Čudnoređe, Svemir i Cock Porn.
Klasične akustike gotovo da i nije bilo u nekom kantautorskom izdanju izuzev zabavnog folk-rocka Sebastian Doe nafilanog obilatim improvizacijama duhača i bisernice, te nekoliko pjesama spomenutih Čudnoređa i Svemira koji su ipak u globalu gledajući bendovi skloniji električnim gitarama. Zato je nastup IVANE PICEK sve to nadoknadio profinjenim artističkim minimalizmom akustične gitare, ukulelea i harmonike Marka Kutena, te ksilofona i kongi na kojima je bio novi član Ivanine posade Goran Brkić iz afro bendova Iroko i K'erd.
Ivanin visoki sopran u nekim trenucima ciktavo prodoran gotovo do lucidnih vriskutavih registara, kao i cjelokupni zvučno-lirski koncept natopljen mrakovima, čudnovatim emotivnim stanjima, kompromisima, ironijom i autorskom legitimnom senzualnošću podsjetio je na spoj dvije najznačajnije dame njujorške suvremene avangarde - Meredith Monk i Laurie Anderson. Praznina kao sastavni dio glazbene infrastrukture najupečatljivije je odjeknula u uvodu jezovite "Ubila sam ga", pjesme u kojoj vodeću ulogu igra njen vokal uz minorno - minimalističku pratnju instrumentalista. "Previše je toga" i "Na rubu neke šume (posadi svoje agrume) donijela je karakterističan i prepoznatljiv Ivanin stil, dok je znatne inovacije u pogledu elektro-akustike pokazala u novoj skladbi "Krećem na put" s delay i loop efektima frule i elektronske spravice thumb piano iliti mbira, ručno izrađenom varijantom elektronskog klavira koji se svira na palce. Ovu minimalističku seansu okončala je još jednom novom skladbom "Budi sretan" u posve ogoljenom minimalizmu koji je po svim parametrima povezuje sa otkačenim art-freak gardom M. Monk. Ivanin spoj hladnog atrizma, eteričnih eksperimenata, vokalnih egzibicija i emotivne topline idealno je 'sjeo' kao umjetnički kec na desetku ovogodišnje VRE. U dogledno vrijeme kada posve sazrije u kompozitorskom pogledu, ova mlada dama bi uz pomoć sretnih okolnosti mogla isplivati na površinu do neslućenih dimenzija avangarde i autorskog originalnog izraza.
Sisački četverac PIŠTOLJ NA GUMENE METKE ispoštovao je standard koji se od njih i očekivao sa žestokim r'n'r-om punim riffova i odličnih melodija koje se jednostavno lijepe za uho svojom primamljivošću. Mirkov visoki vokal i zabavljačka karizma (osobito u stihovima 'Mirko ti si pička'), te bend pun energije na dobro znanim relacijama od Partibrejkersa i Majki do Sheitansa i sukladnih domaćih bendova, svim silama je u do tada prilično mrtvu atmosferu KSET-a ubrigzala injekciju nonšalantnosti snažne rokačine. Trud im se isplatio prijatnim feedbackom inače nekako podosta rezervirane publike koja je izgleda strasno čekala glavnu poslasticu večeri. Revolveraši, Gunsi, Pistolsi, odnosno PNGM unatoč svim moćnim rock kreacijama još uvijek nemaju barem jedan pristojno isfuran medijski hit da zdrmaju i onog nagluhog konzumenta koji se probudi na prve taktove himni "Kreni prema meni" ili "Budi ponosan".
Dalmatinski osmerac MJESNI ODBOR sa čak 4 duhača u postavi nafilali su nevjerojatnu set listu od nekih dvadesetak, pa i više pjesama. Njihov veseli složenac ska/ reggae/ funk/ punk/ tex-mex groov-ačine rasplesao je KSET zabavnim ugođajem novijih i starijih pjesama sa dva službena albuma "Disco Cuba" (2012) i friško realiziranog "Divje sime" (2013, oba za Sponu). Sve je to nalikovalo na štalu Gustafa s miomirisom starih ska vedeta poput Bad Manners, The Specials i ranih Madness pri čemu je ideološka sprega bez adekvatnog pokrića na uštrb čiste zabave. O jubavima, emotivnim jadima, ribarskim i težačkim poslovima, bevandi, balotama, ekstra djevičanskom maslinovom ulju i općenitim zavičajnim leksikom otoka i jadranske obale.
Kako god da se uzme, taj akcent zabavljačkih tema im je najjače oružje, no sve ono što bi se očekivalo od ovako široke postave u kojoj su osnovno jezgro klavijaturist, gitarist, basist i bubnjar, bile su vrlo tanane i šture glazbene ideje. Svi duhači sviraju unisono, nema znatnijih pomaka u oktavama, a ni improvizacija, a također niti jezgro benda ne koristi nikakve instrumentalističke solo izlete. Svi doslovce prate jednu osnovnu melodiju stvarajući samo moćan šus u pravilnom nizanju taktova i ritmova koji su u strogo odmjerenim zakonima zvučne metrike. Od ovakvog, praktički orkestra, trebalo bi se dobiti puno više individualnih igara korištenjem različitih glazbenih elemenata hrabrijim, slobodnijim i eksperimentalnijim tretmanima. Bogatstvo izraza bi bilo daleko više od onog 'imam bubanj, gitaru i bas', te jednu melodiju za duhače. Kad bi ovdje bilo više pojedinačnih kreacija, njihov party ugođaj dobio bi sasvim drugačije konotacije. Za sada su samo zabavni i relevanti pratioci feedbacka publike koja možda i ne očekuje nešto više u glazbenim sferama.
I na kraju, riječ-dvije o samoj organizaciji ovogodišnje Velike rock eksplozije. Trebalo je ovih 5 večeri odraditi i proživjeti, hrvati se sa velikim stvarima, a i sitnicama, te sačuvati pribranost i živce. Kad se sve zbroji i sabere da nije bilo ama baš niti jednog propusta, da su svi funkcionirali onako kako i priliči domenama u kojima su bili zaduženi (od roadija, tehničara, osoba zaduženih za press službu, redara koji su praktički bili nevidljivi do DJ-a koji su tematski i stilski ugađali atmosferu uoči svakog izvođača), zaključak se nameće sam po sebi. Sve je štimalo kao dobro uhodan mehanizam - izvođači su startali na vrijeme, neki čak i prije, nije bilo nikakvog odugovlačenja i natezanja, zvuk je bio razmjerno optimalan, akteri na pozornici su se pridržavali organizacijskih normativa koji su bili sukladni sa zahtjevima publike kada je bila riječ o pozivu na bis, te koliko sam uspio primijetiti, nije zabilježen niti jedan eksces. Pa niti najmanji.

A ono najbitnije jest da smo vidjeli i slušali 15 izuzetnih hrvatskih izvođača u širokom spektru rock žanrova i stilova idealno odvaganim da budu i dovoljno atraktivni, komercijalni i alternativni, te da je odaziv publike bio vrlo dobar, a katkad i iznenađujući. Neki bendovi su doveli masu publike pokazavši da i demo/d.i.y. scena ima ogromnu audijenciju, dok su neki nažalost ostali kratkih rukava, ali to je ipak bila stvar tamo nekog 'nesretnog nogometnog dana'. Kako VRE nema takmičarski karakter, konačni sud o cijeloj produkciji kroz izvjesno vrijeme pokazati će živa snimka festivala. Mada nigdje nije procurila ta informacija, svih ovih 15 nastupa je snimljeno u audio formatu, pa tko zna... Možda se ovdje nalazi neki novi Film u Kulušiću ili nešto sasvim drugačije, a takvog raznolikog materijala je bilo i na pretek.

Očekuje se kompilacijski live cd. Vidimo se na godinu u novom izdanju Eksplozije s gomilom onih koji čekaju na vlastite detonacije.

horvi // 22/10/2013