VIP club je bio tog četvrtka skoro pa dupke krcat i to je odmah sugeriralo da se ovdje dešava nešto značajno. Mladih i lijepih djevojaka je bilo skoro pa više nego onih klasičnih alternativnih i hardcore momčina, a ja sam se u ovome društvu mogao skoro pa osjećati kao pred-penzionerski starac koji je nehotice zalutao da se druži s upola mlađom ekipom. Ali, naravno, ha-ha-ha, ja tu snagu i dalje osjećam, te me ta vibra moćnog zvuka održava mladim i koliko-toliko vitalnim. Nema veze. Kad nešto voliš, godine nisu u pitanju. Zakasnio sam na promociju prvog zvaničnog video-spota zagrebačkih SUBSCALE, no kasnije sam ga pogledao na youtube. Odličan je. Emitirao se prije same svirke, a mene je osobno zanimalo kako će uskladiti one programirane ritmove sa živom svirkom misleći da su bend koji koristi elektronske matrice i PC pogodnosti koje su sjajno realizirali na fantastičnom, nedavno objavljenom debiju "The Last Submission" (Geenger Records, 2013).



Taman sam stigao kad su kretali s prvim komadom, mračnim elektronskim instrumentalom "The verdict" i mom iznenađenju nije bilo kraja - pa oni imaju bubnjara!!! Naravno i samozatajnog DJ-a koji je tokom cijelog koncerta bio skroz u sjeni prativši svaki mig benda emitiravši matrice i još koješta što se moglo uočiti u nekim određenim intervalima. Podmazano, ma bolje od, da ne kažem Linkin Park s kojim nemaju veze. Elem, na pozornici ih je bilo ukupno sedmorica - čak tri gitarista, bubnjar, basist, frontmen i spomenuti DJ, a svi su bili toliko sretni, nasmiješenih lica (osobito gitarist s kratkom irokezicom, bradom i probušenim ušima). I puni optimizma. S lica im se moglo očitati ono iskonsko oduševljenje - 'čovječe, uspjeli smo u tome što radimo'. Ne pamtim da sam ikad vidio tako napaljen bend koji je praktički do jučer bio apsolutna nepoznanica. Atmosfera u klubu, krcata posjeta i vjerojatno velika podrška prijatelja, a i njima sasvim nepoznatih osoba ulila su im ogroman adrenalin, pa su odmah zaprašili prvu konkretnu, naslovnu pjesmu albuma "The last submission". O majko mila, kako ti momci sviraju koncizno strahovito zahtjevan tehnički metal prošaran prog formatima!!! Mislio sam da je to nafurano i da neće moći izdržati sve te kombinacije, ali potpuno su me razuvjerili kako je koncert odmicao. Oni ne samo da su najusviraniji bend kojeg Hrvatska u fahu metala ima, već se komotno mogu suprotstaviti najvećim kurentnim svjetskim zvijezdama - Meshuggah, Gojiri i sličnoj ekipi, da ih ne nabrajam. Izveli su gotovo kompletan opus debi albuma redajući "Fictional constructs", "Antecedent", "Method and manner" (ove dvije kao gotovo jednu pjesmu u trajanju od 10 minuta), "Pull the threads (extraction)", paklenu pržionu "Outreach" i najavljenu kao 'onu sa spota' - "Interception". Tu su se malo neki, vjerojatno njihovi frendovi u publici zafrkavali kako frontmen nije smogao reći nešto smislenije, ali baš me briga. Zna se na šta je mislio i pametnom čovjeku je to dovoljno.

Kroz tijek koncerta osim strašne ritmičke sekcije i basiste koji nosi naočale i headbangira, a nikako da mu cvikse ne padnu na pod, posebno se istaknuo ćelavi gitarist svojim ambijentalno-atmosferičnim sekvencama koje doprinose strahovito psihodeličnom i nadasve posebnom dekoru. Kasnije sam malo bolje pogledao - momak svira gitaru sa 7 žica! Ima tu Fredrik Thorendalovih caka (iz Meshuggah), ali momak je genije zanata. Ma točno, u tančine taktova zna kada gdje treba što odsvirati, te premda nije eksponiran i čak se stiče dojam da je vrlo povučen i da ga se, nazovimo to, trenutna erupcija oduševljene publike ne tiče, itekako je važan faktor benda. Stekao sam dojam da bez njega Subscale ne bi bili to. Tako ubjedljivi i posebni. Mlad, svi prsti mu rade ko' urica, zdrav, te općenito nisam primijetio niti jedan trenutak dekoncentracije. Niti na njemu, a kompletno niti na bendu, a takvi koncerti na kojima je postava totalno usredotočena na izvedbu uz veoma oduševljeni auditorij, u ovakvom vrlo konciznom i žestokom fahu metala što se tiče hrvatske scene, barem po meni spadaju u najbolje koncertne performanse kojima sam prisustvovao.

I imaju sjajnog frontmena Karla koji daje dušu i srce na pozornici, te odlično pjeva. Kompletan bend je po energiji, sviračkoj uigranosti i suvremenom stilu ubjedljivi predvodnik nove generacije metala na ovim podnebljima. Neopisivo mi je drago što me na prvom susretu nisu ama baš u ničemu razočarali. Dodao bih samo - fantastični su. I rado ću doći na svaki njihov idući koncert. Ako u Hrvatskoj ima bolji i suvremeniji metal bend, onda mu svaka čast. Ja ga nisam čuo. Ovi momci su najbolje, najmodernije i najoriginalnije što se u tom žanru može naći.

Drugi bend KILLED A FOX sam, moram priznati večeras gledao i slušao po prvi puta. O njihovoj reputaciji ne znam mnogo, a vidim da sam kao i mnoge dobre underground bendove u zadnjih par godina propuštao zbog čiste neinformiranosti. Četverac su koji praši grunge s primjesama stonera i žestokog alternativnog rocka, dosta klasični u svirci bubanj-bas-gitara, te imaju fenomenalnog frontmena koji je očito zarobljen u nekoj priči alternativnog benda. Momak je vitak, energičan, skače, ima sjajan scenski nastup, jako dobro pjeva (sve na engleskom), ali frizura mu je kao u brit-pop štrebera koja se ne uklapa u koncept benda. Možda je to samo prelazna faza i pušta kosu koja bi mu puno bolje stajala, a kad se naskakao i ovlaš 'zalizao' čelo, vidjelo se da ima jako puno šmeka kojeg je sustavno ignorirao. Mislim da bi mu dulja kosa puno bolje stajala. I malo sređeniji image. Ostali članovi benda su evidentno momci sa gardom, osobito dugokosi basist koji je nevjerojatno dobro 'rašpao' prstima. Mogu si zamisliti šta bi bilo da dečko svira fretless bas, uhuhu... Mick Karn hardcore.

Sve u svemu jako dobar bend bez obzira na ove moje opaske. Impresioniraju snagom, žestinom, stilskom kombinacijom, energijom, melodijama i odličnim pjesmama. Sirova su snaga i jako dobra kombinacija žestokog alternativnog rocka na svjetskoj razini.

Treći, odnosno zadnji bend te večeri bili su MUSCLE TRIBE OF DANGER AND EXCELLENCE. Zagrebačka publika jako dobro ih poznaje jer bend je sastavljen od članova koji su aktivni u 5, ili čak i više bendova. Početkom godine izbacili su odličan debi album i s njime podigli dosta prašine. Par mjeseci kasnije, tu je još i jedan EP a sve zajedno dovoljno je bilo da publika tu večer otpusti sve kočnice i doslovce eksplodira. Tekstove su već naučili i pjevali ih zajedno s bendom. Pred mjesec i nešto dana jedna prijateljica spomenula mi ih je kao totalni hipe, i zbilja, ova ekipa je u godinu i pola dogurala do toga da su im nastupi redovito krcati a atmosferu na njima uopće ne treba spominjati. Razlog vjerojatno leži u tome što je posljednjih godina domaća metal scena, a pogotovo ova zagrebačka, napravila veliki korak i zvukom, kvalitetom, i očito velikom voljom, preskočila nekoliko stepenica pa trenutno imamo bendove kojih se ne bi posramio niti main stagevi diljem Europe... a i šire. Mtde su upravo takav bend. Dovoljno žestok a istovremeno izrazito melodičan. Svi tekstovi na engleskom veoma su dobro otpjevani a distorzirane gitare iscjedile su zadnje kapi znoja iz publike.

Muscle Tribe of Danger and Excellence   © horvi

Zbog ovog kako je Horvi opisao Subscale, žao mi je da nisam stigao na početak zadnjeg ovosezonskog Good Vibrationsa, no ovaj kompletan serijal koncerata između ostalog dovukao je kremu domaćih žestokih bendova i nadam se samo da će nakon ljeta nastaviti raditi s istim žarom i kvalitetnim gostovanjima.

mario m. &

horvi // 20/06/2013