Zamislite nešto ekstremno blizu i ekstremno glasno. Bili što, ali to mora imati istu žestoku distorziju i silinu ritmova kao novi album ove zagrebačke četveročlane postave. Ah da, i vokal koji pjeva tako užareno i zdušno da vam se utroba okreće kao u centrifugi. Killed A Fox, ovi rockeri s pehom se u svom novom, drugom po redu albumu po svemu sudeći ravnaju po onoj staroj američkoj - go big or go home. Tako je. Bolje je izgorjeti u jednom jedinom trenutku eksplozije već lagano sagorijevati u nedogled. Nakon debi albuma iz 2009. koji, ruku na srce, nije dao naslutiti da će nakon njega uslijediti ovako nešto, te dugogodišnjeg zatišja, činilo bi se nekako logičnim jednostavno otpisati ovaj bend. Finish, the end.

I zaista, činilo se da im bogovi rocka nisu nikako bili naklonjeni. Nije da im se u početku prije nekih sedam godina nije smiješila sreća - objavili zapaženi prvijenac ("Fluorescence"), nastupali s imenima poput britanskih Orange Goblin i američkih Karma To Burn. Onda je počelo; u prostoru za probe im je buktao požar, otkazivanje nastupa poradi ozljeđivanja članova, prilikom snimanja novog materijala lomili im se instrumenti, da bi na kraju taj isti već snimljeni materijal izgubili jer im je poslušnost otkazao hard disk na kome su bili pohranjeni. Sve što je moglo poći po zlu, pošlo je. No, ipak je na koncu sve uspješno završilo i album naslovljen "Spring Of Sloth And Haze" je objavio naš Geenger Records. I to kakav album. U rasutom stanju kao i cjelini njihov je rock alternativno progresivni s jakim uplivima grungea i stonera. Tako bučan, divlji i ekscesivan da naprosto ne može ostaviti ravnodušnim. U "Wide Awake", jednom od najjačih komada, Chris pjeva da je napokon sasvim budan, što se može prevesti i na cijeli bend. Tko zna, možda su upravo sve te nedaće koje su ih pratile prilikom snimanja albuma izoštrile i njihovu kreativnost dovele do vrhunca?

Cijela stvar traje ukupno malo više od pedeset minuta, jedanaest pjesama iz produkcije Leonarda Klaića i već etabliranog Marka Mrakovčića, vrlo kompleksnih aranžmana i virtuozno odsvirano. Sho-ovi ambivalentni gitarski obrasci i raznovrsna ritam sekcija basiste Mioča i bubnjara Lea nemaju ništa od one često spominjane degeneracije rocka - da danas sve zvuči blijedo i kao kopija od kopije. Doduše, Foxovci su se latili nekoliko klasičnih postulata ovog žanra, ništa posebno, ali od toga istkali nešto kao luđačku "The Prowl" s ubitačnim bubnjevima, vrtložnim riffovima i pomahnitalim vokalom. U isti se red može uvrstiti i uvodna "Hive" u kojoj se gitara i bas valjaju poput velikog kotača u petoj brzini. Njihov rock sigurno nije za lijepe i bogate, a Chrisovo manično vrištanje isto je uvjerljivo kao i predjeli gdje se pokazuje kao izvrsni rock-vokalist. Kao što je recimo u spomenutoj "Wide Awake" ili "Humble", koju su iznenađujuće začinili s eho efektima (?!). Troma, masivna i nisko uštimana gitara se vuče s teškim riffovima kroz močvarnu "J.A.S.O.N.". U "Nails" se, međutim, nazire i nešto mirnija, blues dionicama te gustom i napetom psihodelijom prožeta strana ovih Zagrepčana, koja ni po čemu ne zaostaje za bržim komadima. Do izražaja to ponajviše dolazi u zamagljenoj "Moonchaser" s hipnotičnim bas linijama. Kao i u atmosferičnoj "Unknown" s finom, repetitivnom melodijom gitare i mašinskim ritmovima. Album završava najduža, psihodelična i zadimljena "Holos Yuta" s debelim i blago nepopustljivim doom-basom. "Spring Of Sloth And Haze" nije jedan od onih albuma za kojeg se pravite da je dobar zato što tako svi drugi govore - i kojeg ravnodušno zaboravite (i izbrišete s kompjutera), već je zaista jedan od najboljih albuma hrvatskog rocka. Pa kako hoćete.

ocjena albuma [1-10]: 10

z. marković // 16/01/2014