Kao prvo, treba zahvaliti svim onim ljudima koji su se uopće odlučili te srijede zaputiti u Močvaru po onoj groznoj kišurini koja je totalno sjebala stvar što se tiče posjete. Meni osobno je u tom nećkanju 'oću-neću' otišlo dobrih sat vremena, a naposljetku kad sam shvatio da mi je ovo jedinstvena prilika da vidim i čujem novo švedsko čudo garažnog r'n'r-a, te kad sam odlučio da ipak krenem, nakisao sam ko' mišonja.

I naposljetku sam taman stigao kad su zagrebački
KEVLAR BIKINI rasturali pozornicom pred 50-tak sretnika koji su manje-više pokisli ili su uhvatili ranije kraće razdoblje večeri kada pljusak nije bio tako intenzivan. Ili su bili te sreće da se dokoturaju u onih par parkiranih automobila. Eh, kasnije, kako sam primijetio u intervalima, kiša je prestala, pa je seruckala, ali je vjerojatno bilo prekasno za one koji su se kod kuće našli u kompromisu odlaska na koncert... Enivej, Kevlar Bikini je strašan bend. Zabavan, energičan i otkačen. Njihova svirka r'n'r-a na metalcore naštelani instrumentarij je nešto uistinu najoriginalnije što Hrvatska momentalno ima za ponuditi što se tiče novog žestokog zvuka. Nisu metal, ali instrumenti im tako zvuče. Imaju doduše nekih bliskih riffova, no sve je to sjajno spojeno u miksu punka, rockabillyija, metalcorea, r'n'r-a, garaže i hardcorea, te sami kažu za sebe da su rockabillycore bend. Frontmen je pun kondicije, skače, pleše, u nekoliko navrata se zajedno s gitaristom Mariom (ex-Mental Harakiri) spustio u razrijeđeni auditorij gdje su izvodili neku spontano improviziranu koreografiju. Vokal mu je praskav, vrištav, opičen adrenalinom, te u sklopu sa sjajnom mjuzom koja jednostavno zove da se drma i pleše noseći bežićni mikrofon na prozirnom stalku sa zelenim svjetlom, on je najatraktivniji dio benda. Uostalom, teško je zamisliti ovako energičan bend sa statičnim frontmenom. Bila bi neoprostiva šteta. A i ostatak ekipe (gitara, bas, bubanj) ima dio imagea kojeg nose zeleno-crne boje logotipa benda. Sve su oni to skockali u tančine od izgleda do koncizne svirke i delikatno izglancanog stila. Koliko sam uspio uhvatiti, odsvirali su dobar dio repertoara s debija "Explodisiac" plus nekoliko novijih stvari koje polako pripremaju za naredni album. Sve su one žestoke, otpjevane na engleskom jeziku i zvuče svjetski. Moderno. Strašno moderno u duhu 21. stoljeća.

EROTIC BILJAN AND HIS HERETICS su isporučili 40-tak minuta svojeg klasičnog žestokog garažnog r'n'r-a. Svaki put kad ih gledam, čini mi se da su bolji nego prije. Ili stagniraju, ali još nisam primijetio da bi pokazivali nekakve znakove oscilacije ili pada energije. Kod njih sve štima tika-taka ko' urica. Među njima vlada jaka kemija, imaju pjesme nabijene moćnom energijom i zaista je šteta što se bend nakon sjajnog drugog albuma "H Is For Heretics" još uvijek nije uspio nametnuti širem krugu publike. A sve je tako lijepo izgledalo da će to ostvariti kada su nastupali u prepunom Boogaloo kao predgrupa Juliette & The Licks prije 4 godine i nanizali mnoštvo odličnih koncerata. Ovaj puta su uz predviđenu set listu odvalili i jedan pošten bis, a da su odsvirali još ponešto, nitko ne bi imao ništa protiv.

E, sad... To švedsko čudo DYING FOR SOME ACTION očito nije bend željan dokazivanja. Ili im se nije dalo trošiti previše energije za onih preostalih 20-tak ljudi, pa su odsvirali 5-6 pjesama ne popivši niti pive koje su donijeli sa sobom na pozornicu. Jesu abnormalno žestok r'n'r bend (2 gitare, bas, bubnjevi) sa Emelie Shamless, malom kreštavicom na vokalu s imageom rock-indijanke, vrckala se i bacala na koljena, no kako sam saznao, imali su nekih gadnih problema na našoj granici sa carinicima, tako da su ovaj nastup odradili rutinski u stilu 'završimo čim prije'. Pjesme o seksu, provodima i hedonizmu prožete su jednom od najenergičnijih rokačina koje se može zamisliti - otprilike The Stooges u 5. brzini; ja bih to nazvao speed-r'n'r. Da su im gitare brutalno distorzirane, bili bi thrash/death metal, ovako su punk'n'rock garaža u furioznim tempovima sa Emelienim grubo-hrapavim vokalom kojem mogu zavidjeti i mnogi muški kolege iz oblasti metala. Koliko znam, imaju samo jedan EP "Die Harder" (2011), novi još nije realiziran i nije valjda đavo da nemaju više skladbi na repertoaru? Zadnju su otprašili obradu "Search and destroy" od The Stooges i to je bilo to. Jedva ako je bilo pola sata svirke. Eh, da ne zaboravim spomenuti, imaju još jednu koku - gitaristicu Ellinor Pussygrinder Andersson...

Šta jest da jest, bili su odlični, ali im očito neke okolnosti nisu išle na ruku. Meni je to bilo prekratko.

horvi // 30/11/2012