Zvučat će pomalo čudno, ali priča koja slijedi nije o nekom stranom, već našem, domaćem, zagrebačkom bendu i njegovom debitantskom albumu.

On je bio omiljeni producent bendovima kao što su Entombed, Refused, Katatonia i još ponekim drugim, čija imena nisu nikome strana tko je barem malo zaronio u svijet internacionalnog rocka, punka, metala... Riječ je naravno o švedskom kultnom producentu Tomasu Skogsbergu. Negdje, nekako, slučajno ili planirano, tako je se sve posložilo da upravo on smiksa ovih deset pjesama. A njegov sunarodnjak i također svjetski renomirani Pelle Henricsson, s kojim su surađivali također bendovi zvučnih imena poput In Flames ili Meshuggah, je preuzeo njihov mastering.

Nakon prvog promotivnog materijala nazvanog "Damn rocknrollaz, they shook my booty...again!" iz 2010. godine, četveročlani zagrebački sastav intrigantnog imena Kevlar Bikini je proteklo ljeto ušao u studio i rezultat je album "Explodisiac". Radi se o jednom rock'n'roll punk-optikumu, koji je nastao prema motu 'sviramo točno ono što volimo i slušati'. A sudeći po onome što se u ovih deset pjesama može čuti, ovi dečki su opasno navučeni na sve što je sirovo, divlje i energično. Nebitno je li to bio punk, rock ili metal. Shodno tome je i stil ovoga albuma jedna, pa može se slobodno tako reći, eksplozivna mješavina svih tih pravaca, koja zvuči točno onako kako bi neka na žestoku glazbu nabrijana ekipa istomišljenika htjela čuti: buntovnički, beskompromisno i direktno. Ili citirajući njihovu pjesmu "Jab": 'Not for the money and not for the show...'. Odmah u uvodnoj pjesmi "Devil's Jukebox" se osjeća da su ovi dečki za sebe ponovno otkrili nesveti i divlji rock'n'roll. Taj neki ludi "mojo" drži ih i u idućim pjesmama, i koji na njih djeluje poput polijevanja kerozina na već goreću vatru. Slijede masivno žestoke "Yikes Mama", "Rats and Copycats"... Redaju se u nizu masni i prljavi riffovi i brzi, sumanuti ritmovi bubnjeva, koji će rastjerati ne samo vaše susjede, već i jebene štakore iz podruma. Nisu ovi dečki izmislili nekakav novi pravac, niti uveli nešto što još nikada nije viđeno, ali za hrvatske uvjete možda jesu, i uložili su u to stopostotno sebe. Jer se kroz cijeli album podzvučno čuje poruka 'ovo je naših pet minuta, e sad smo mi na redu'. Kao što sami priznaju u pjesmi "Supersized Buttcake" - 'Kad bih živio dan kao da mi je posljednji, završio bih u zatvoru ili u najboljem slučaju u bolnici'. - O, kako su samo pogodili u "sridu" s tim riječima. Ali su zato otprašili ovaj album kao da ne postoji sutra. Koji je doslovce jedno unakrsno, neselektivno i prekomjerno bombardiranje artiljerijskim riffovima i jebačkim ritmovima, nakon čijeg slušanja još pola sata sve odzvanja u ušima. To su melodije uzidane od bluesa, garage rocka, punka, southern rocka i povezane s povelikom dozom divljeg rock'n'rolla. Tek u kratkoj instrumentalnoj psihodelično-surferskoj "Sweet Ride" i u predzadnjoj pjesmi "Urinea" se nudi mali predah uz zvukove akustične gitare i laganiji tempo bubnjeva. Koja dođe kao ono kad iz uzavrelog striptiz bara izađete na svjež zrak zapaliti na miru cigaretu. Dok su sve ostale pjesme po principu 'mi možda jesmo bučni i žestoki, ali smo zato vrlo dobri u tome'. Manje više je također istinito da je većina pjesama u sličnom prašećem tempu, što bi se im moglo možda i zamjeriti. Gdje ponovno dolazimo do stila ovoga benda, koji radi svoje razuzdane i vrlo energične prirode ne dopušta neka veća odstupanja od zadane matrice. Međutim, skupa sa semantičkim vrtlogom duhovitog uličnog, pa čak i seksističkog slanga, engleskog naravno, koji svoj vrhunac doživljava u pjesmi "Pretzelspine" s riječima 'Every hole in your body is mine', te 'Be used and get used to it', otpjevane s prodornim i čvrstim vokalom, ove pjesme imaju onu kontroverznost, pa i bezobraznost iskonskog rock'n'rolla. Koji nije mario za tabue i nekakve kulturne etikete. Hoću reći, njegov šarm koji govori - uzmi ili ostavi. Čista oprečnost oštrog i otresitog kvartovskog riječnika nabrijanih i divljih mladića prema uglađenom mainstreamsko-televizijskom rocku. Tako je i ovaj album kao kakav kaktus agave; bodljikav, ali od njega ipak dobivate i odličnu tekilu. A to isto bih na kraju poručio svima koji planiraju si nabaviti ovaj album - uzmite ga, prihvatite ga odmah kakav je, ili nemojte ni pokušavati.

ocjena albuma [1-10]: 9

z. marković // 04/03/2012