Kevlar Bikini bi se u većini stranih medija zbog ovakvog albuma nazvalo spasiteljima rock'n'rolla. Iako sami sebe opisuju kao punk-rock extravaganza, radi se o klasičnom noise albumu koji kao da je ispao iz početka devedesetih. Znači beskompromisni i distorzirani rifovi što na gitari, što na basu, promuknuti vokal što više viče nego što pjeva.

Prve dvije pjesme Pre-Doomsday Orgy i Clerofaschionistas sa netipično tromim ritmom i dosta promjena u melodiji pokazuju kako bend ima smisla i za progresivne elemente, ali opet bez napuštanja početnih načela. Sa Rabies Road se stvari počinju malo miješati pa se ubacuje funky groove, a sama pjesma je gotovo plesnog karaktera, nešto slično kao QOTSA na zadnjem albumu. Nailbiter blues počinje sa black metal ritmom i najbliža je ranijim radovima koji su bili više orijentirani na hardcore. Sljedeća Desk Flip Time ima zanimljiv pulsirajući ritam koji najviše podsjeća na Ganbou-Ki od Borisa i psihodelični break u sredini i najviše duguje krautrocku i ostalim eklsperimentatorima koji su se voljeli zabavljati sa ritmom. Nakon još jedne klasične QOTSA rokerice Not Your Night slijedi showcase bubnjara u Squeezing Diamonds Out Of Slime koja najviše podsjeća na Repetitor i vjerojatno će biti jedna od favorita uživo. One Of Those Bands With More Haters Than Friends ima surf melodiju koja zorno pokazuje kako bi Dead Kennedys zvučali da su kojim slučajem opstali još par godina. Predzadnja Meatbomb sa svojom kvazi-latino breakom predkraj zvuči kao malo opasniji Violent Femmes. Zaključna Homo Rattus poduži je gotovo instrumental pun promjena raspoloženja i ritmilnih zaskočica sa solom na saksofonu Vanje Ilekovića na kraju koji pokazuje kako bend u biti može ići kojim god pravcem želi. Tekstualni dio uobičajeno je ironiziranje svakidašnjih jadikovki, ništa što Jello Biafra nije već sto puta ponovio samo malo prilagođeno ovdašnjem vremenu i prostoru. Produkcija je odlična, Mario Romanić-Marizza i Vedran Kovačić-Beli odlično su emulirali Albinija, bas je distorziran i ima laksativni učinak, gitara skida emajl sa kade, bubanj je empirijski primjer trećeg Newtonovog zakona, a vokal zorno pokazuje kako nešto definitivno nije kako treba. Uglavnom, svi oni koji uživaju u žešćem zvuku biti će oduševljeni. Prava snaga albuma je u živom nastupu tako da se nadam da će ih biti što više.

ocjena albuma [1-10]: 9

tomislav // 23/09/2018

PS: Album je u cijelosti objavljen na YouTube-u