Nije da nije moglo biti prije. Moglo je, al u principu i nema neke prevelike potrebe za tim jer sljedeći Prvomajski Inkubator će se desiti tamo negdje vikend prije ili poslije 01.05.2013 koji pada drito u sredinu radnog tjedna, srijedu. Ovo je, prema informacijama sa njihovih stranica, bio drugi festival po redu u kojem je organizaciju glazbenog dijela festivala na svoja leđa prebacila Udruga demo bendova grada Krka. Od ''starosjedioca'' doznajem i čujem priče kako je ovo ujedno bio i najposjećeniji Inkubator od njegovih početaka '98-me. No, u tom periodu (ako me nisu lagali) festival nekoliko puta nije bio niti održan, da bi 2006-te godine ponovno oživio, te na koncu završio ovako. Prije spominjanja ikakvih imena bendova, ograđujem se od bilo kakvog konkretnijeg glazbenog kritičkog stajališta jer na kraju ostao mi je samo super sladak okus u ustima, a tome, uz dužno poštovanje bendovima, nije bilo zaslužno samo ono što izlazi iz zvučnika, već sam filing koji su organizatori htjeli postići ovim druženjem i cijelokupno okruženje kojim sam se muvao tih par dana.

Kao voditelja programa imali su neumornog lika kojeg još nisam upoznao u ovakvom izdanju, no ulogu je očito prihvatio veoma ozbiljno pa smo između svakog benda imali još i 15 minuta stand up komedije začinjene sveopće prihvaćenim opijatima.
Prvi dan festivala, kojeg sam na žalost morao propustiti, svirali su Buco i kalašnjikovi, rokerski bend s ''puno svega'' u zvuku, zatim Brain Production, drugačiji rokerski bend s ''puno svega'' u zvuku, i sad već legendarni krčki ska-punk/rock bend Mala Vida. Drugi dan bio je onaj glavni, barem što se tiće glazbenog djela festivala. Tu večer trebali su tek nastupati Delyricum, Milost, Trip Ice, Šoder, Lonely Passengers i Dječaci za kraj.

Kako van turističke sezone javni prijevoz nije u full pogonu, u Krk sam iz Zagreba stigao najranije što sam mogao, a to je bilo nešto sitno prije 20h na večer. Računao sam ipak kako ću, uz vrijeme potrošeno na ostavljanje stvari u stanu i odlazak pješke do plaže Plav na kojoj se festival održavao, ipak stići na početak svirke, no preračunao sam se. U dolasku smo već čuli buku gitara, shvatili da kasnimo i doznali da smo propustili Delyricum a da se bend koji je trenutno svirao solidan R'n'R zove Milost. No ubrzo su i oni bili gotovi. Deset minuta voditeljskog šoua i na binu se penju Trip Ice. Samo bas gitara, bubanj i deračina. Doduše malo popucalog glasa jer je basist Teo ujedno basist i prateći vokal u Brain Production-u (njima su ujedno i slični) i u petak su, kolko sam čuo, pošteno otpržili svoj set i zbog njih mi je možda najviše i žao što sam propustio prvi dan. Zvuče pošteno, čak mi se učinilo kako bi, ako bi set izveli u punoj snazi i bez greške, bez problema mogli preuzeti ulogu predgrupe za recimo Disciplinu Kičme. U međuvremnu do Dječaka, okolnosti su bile takve da sam manje slušao a više brbljao sa kojekakvim veseljacima s kojima se nisam vidio neko vrijeme a u tren oka izredali su se Šoder, Lonely Passengers i Sunshine Madness. Da su bili loši, netko bi nešto rekao, no nitko nije imao primjedbi što je valjda dalo naslutiti da je sve teklo u najboljem redu. Prije početka Dječaka, masa ljudi se iz lokalnih žbunjeva, šumaraka i plaže skupila ispred bine pa je i finalni nastup mogao početi. Album ''Istina'' kojeg su izdali nisam preslušao i sve informacije o njima do tad sam saznao samo iz teksta a uz onu trunku zvuka koju sam pokupio sa radija, nisam stvorio neku predođbu o njima. Kad bolje razmislim, moram priznati da je te večeri također nisam stekao. Bili su mi još i zanimljivi u početku no ponovno me jezik odveo na drugu stranu. Morat ću to ispraviti na nekom od njihovih slijedećih nastupa kojih će sigurno biti. Par sati iza ponoći uspjeli smo nažicati prijevoz do stana pa smo si skratili muke barem na kratko, no ostatak dogodovština nakon ipak ne spada u ovu temu. Na ovom Inkubatoru se kao i prije, moglo glasati za demo bendove koji su nastupali u ''natjecateljskom'' dijelu programa. Tako dan poslije doznajem da su najviše glasova pokupili, Trip Ice, Šoder i Lonely Passengers koji su ujedno završili i kao pobjednici. Fino sam popušio dva od tri, po publici najbolja benda, no za to sam si sam kriv pa se neću buniti previše. Još jedno iznenađenje je slijedilo dva dana poslije fetivala a ako se ne varam, još sam na festivalu načuo nešto o tome. Naime, za 1. Maj, uputili smo se na jednu predivnu i malo zabačeniju plažu, naoružani s full opremom ića i pića kako bi to u ugodnoj atmosferi potamanili kad, eto ti generatora. Eto i razglasa, i još hrpe ljudi. Ispalo je da smo se smjestili taman na mjesto gdje se ekipa dogovorila malo pofeštati ali da im usput netko i zasvira. Bend kojeg su angažirali nosi pomalo tupavo ime ''Tri Kralja'' i do tad nisam imao pojma tko su no pouzdao sam se u izgled cijele ekipe koja se okupila i nisam posumnjao u njihov izbor. A sumnjati se nije imalo zbilja zbog čega jer umalo nakon toga od nekud se pojavio Prosen iz riječke grupe Father i u priči s njim doznajem kako bend čine on i još dvoje njegovih frendova. Karlo, inače vokal u riječkom metal bendu Kryn i odličan gitarista Marko. U akustičnom tonu svirali su sve preko Fightersa, Incubusa, Chainsa, Pepersa, Policea, Manu Chao-a, Plan B i brdo ostalih manje ili više hitoidnih bendova a izvođače koji se stilski ne bi uklopili, odsvirali bi prema svojim vizijama i sjeli su mi kao šečer na kraju. A što se Inkubatora tiće, organizatorima držim fige da im iduće godine festival bude još veći i posječeniji. U principu, u opće ne sumnjam u to da nas iduće godine čeka još bolja fešta. VIVA boduli!

mario m. // 13/05/2012