Za sada, koliko se čini po šturim informacijama, ovo je dvojac iz Mostara kojeg je pokrenuo Amar Šantić (gitara, bas, elektronika, vokal, tekstovi, aranžmani) s bubnjarem Toni Leskom, a povodom izlaska ovog neobičnog debija priložen je i podulji press: 'Aye-Aye Complex je pasivna romantičarska pobuna na standardni kodeks kreiranja alternativne muzike u ExYu sceni sa svojim nekonvencionalnim matematičkim produžecima i na izgled neobičnim ritmičkim kalkulacijama uz dodatke nesvakidašnjih/egzotičnih skala i specifične harmonizacije istih uz zanesenjačke romantičarske tekstove.

Aye-Aye Complex se ne obazire na bilo šta oko njega i zauzima svoj prostor poput virusa neovisno nudeći progres iz nepoznatog izvora. Aye-Aye je vrsta lemura sa Madagaskara i najveći je noćni primat na svijetu. Isti način na koji je Madagaskar odvojen od ostatka Afrike i time neovisno ima endemsku faunu i floru bi trebali i eksperimentalni muzičari da uzmu u obzir u smislu da budu neovisni duhovno, emotivno i financijski od bilo kakvog sistema i umjetničke scene kako bi njihov izražaj bio sto čišći, iskreniji i potentniji. Album je nastajao od početka 2020-te do početka 2021. God.

U bliskoj budućnosti se mogu očekivati 2 EP-A i početkom slijedeće godine još jedan album.
Još jedan od ciljeva Aye-Aye Complexa je da dokaže da alternativna muzika može dolaziti u svim oblicima te da se mladi umjetnici ne plaše svojih neravnih i ambivalentnih emotivnih ekstenzija u kreaciji te da to nije sramotno i da se treba razvijati. Ali naravno sve je relativno i sve dok je iz srca, onda je baš onakvo kako treba da bude.

Aye-Aye Complex - Amar Šantić

Tekstovi albuma su bazirani na ličnim iskustvima iz života i subjektivnim mišljenjima o njima.
Aye-Aye Complex je oživio i nikada neće stati sa svojim utopijskim zemljotresima, zauvijek će koračati zemljom u potrazi sa svjetlom sunca što mjesecu daje važnost i pasivno dobro, sve dok ne postane drevan i vječno zaglavi u spirali svoje ljubavi'.

Okey, nadam se da je jasno kako ovdje nije u igri neka nova hipsterijada mada mnogo toga miriše na dobro poznatu furku gdje uglavnom mlađi autori svoju senzibilnost grade na spajanju retra s kojekakvim žanrovima pokušavajući inscenirati samozatajnost, patetiku, razočaranje, emotivne frustracije, životne probleme, vlastite unutarnje demone i kojekakva zla u svojstvu prezentiranja otuđenja.



Album je dostatno dugačak, nešto više od pola sata, reklo bi se za početak - taman koliko treba da bi se stvorio određeni dojam i feedback,. A da je dulji, eh, pa tko zna kamo bi to odvelo. Možda u dosadu… Amar i Toni su vrlo dobri glazbenici koji znaju koncizno baratati svojim instrumentima, pogotovo kad je riječ, prije svega o math-rocku što iziskuje mnogo više od primjerice standardnih hipster bendova poput Bon Iver ili Fleet Foxes. Gitare (ima i električnih, a i akustičnih) održavaju mnogobrojna pletenja i staccato intervencije, ne dangube s riffovima i solo izletima, a bubnjevi su gotovo jazzerski odlupani tehnicirajući malim, ali sitnim bravurama kojih doduše i nema mnogo budući da je većinski dio glazbe virtuoznog gitarskog poriva. Tu valja napomenuti i ambijentalnost uvodnog instrumentala "Izbjeglice" (rani Don Caballero je očito imao utjecaja), te dobar smisao za neo-folk, world-music i klasičnu gitaru što se tu i tamo protegne u ponekoj temi, posebice završnoj akustari "Oskudni mehanizam". Prvo uzbuđenje dolazi u jednoj od najduljih tema "Majka" iznad 6 minuta s uvodnim atmosferičnim slaganjem egzotičnih detalja poput noći u džungli s kojekakvim zvukovima postepeno gradeći ritam valcera u isprekidanim varijacijama i obrednim tempom uz vrlo nježna melodična višeglasja koja umnogome podsjećaju na riječke Putokaze kada bi imali muški zbor, a u principu, ovo je stanoviti moderni remont post-rocka u ambijentalnom dekoru. Još jedna otprilike slične duljine "Navika" već prelazi u koncizan math-rock dugotrajnim uvodnim pletenjem i naglašenim metalic basovima ponovno uz to senzibilno pjevanje u disonantnim registrima dozvoljavajući aranžmanu i ulazak u kompleksnu progressive sferu s malo jačim, ali ne i potpuno eksplozivnim dijelom rascjepkavajući ga solo staccatima koja opet vode na višlju razinu, odnosno, gradacija je vrlo uspjela i uzbudljiva mirnoća sa čudnim vokalnim zavijucima. A da se baš i razumije točno što libreto nalaže, lagao bih, premda je naizgled ovdje sve kristalno čujno. I nije. Taj vokalni dio je prilično sofisticiran i zakukuljen za senzoriranje, eh, šteta… Završni dio kompozicije malčice zaturi i u noise-rock, ali nema tu nikakvog gromovitog šusa i druka. Premalo ga je, služi tek samo kao kraći insert. Ponovno s ambijentalnim figurama otpočinje upola kraća "Dan" spoken-word šaputanjima o sjećanjima i introspekcijama raspoloženja, a onda zašiba dobra doza umjerene noise kakofonije dovedene skoro do sumanute abrazivnosti Šarlo Akrobate pri čemu se uočava i eksperimentalna sklonost. Jedini riff koji se ovdje može čuti je "Ovim putem" u klasičnom math-rock obrascu s tim isuviše nježnim melodičnim vokalizacijama koje su, kako album odmiče sve simpatičnija i privlačnija jer su posebna i netipična za ovakav žanr. Solidno staccato pletenje se nastavlja u "Nasilje i makadam", najpotentnijem komadu s kojim se niti Don Caballero i Peach Pit ne bi zavaravali kako nisu pogodili pravu vibraciju umjerenog tempa s vragolastim sekvencama i izletima u blaže furioznosti, dok je pretposljednja instrumentalka "Pritisnite LOK" jazzy uz prisustvo melodične frule (možda flaute ili sopila?) pokazujući interes i za spomenuti world-music. Čak je i prekratka, svega 2 minute. Vještina i talent ova dva mladića su neosporni kao i strast za stvaranjem autohtonog i originalnog autorskog legitimiteta već na ovome prvome radu. Izbjegli su mnoštvo klišeja slobodno se upustivši u glazbeni avanturizam koji ima i mnogo eksperimentalnih poteza s brojnim kolažima i ponekim skokovima s percepcije na percepciju izgradivši impozantnu infrastrukturu u kojoj nisu skloni repeticijama i banalnim štosevima. Također su mimoišli ustaljene 'pop' formate ne pucajući ciljano u žanrovsku metu, odnosno ovdje se uočava i nesklonost klasifikacije kod audijencije što za početak i nije neka prevelika sigurnost jer im kompozicije variraju stilizacijama. Rečemo, onaj kome će se dopasti noiserski math-rock "Nasilje i makadam", teško će moći spojiti folk i klasičnu gitaru "Oskudni mehanizam" jer to baš i ne ide samo tako ruku pod ruku. Ljudi su izbirljivi, a bend očito je, ima mnogo talenta, sposobnosti i znanja, a osim toga, vokalizacija je sasvim netipična; više bi pasala u nevino klapsko pjevanje s nekog kantuna pored smokve i masline uperenim pogledom u ponistru voljene drage koju mater i ćaća ne puste ća. Ali to je i jedna od originalnosti benda s duhom mediterana koji nije daleko od Mostara. Umiju koristiti bliske zavičajne resurse u ovakvom kompleksnom izričaju i tko zna što sve valja očekivati od njih.

Naslovi: 1.Izbjeglice, 2.Majka, 3.Navika, 4.Dan, 5.Ovim putem, 6.Nasilje i makadam, 7.Pritisnite LOK, 8.Oskudni mehanizam

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 10/07/2021