home > koncert > tUnE-yArDs + MLAT @ Tvornica Kulture, Mali pogon, Zagreb, 07/03/2012

kontakt | search |

tUnE-yArDs + MLAT @ Tvornica Kulture, Mali pogon, Zagreb, 07/03/2012

Dugo se čekalo na ovaj koncert, barem što se mene tiče. Još od prošle godine kad sam negdje na jesen slučajno naletio na objavljen datum na njihovoj stranici, poslušao ih i molio se da dogovoreni datum ne propadne. U međuvremenu sam u jednom periodu toliko puta preslušao njezina dva albuma da su mi se zgadili na skoro dva mjeseca. No svejedno sam željno čekao koncert. Zadnjih par dana nagovaram i neke prijatelje koji vole poslušati dobar bend da, ako misle na koncert neka kupe karte na vrijeme kako ne bi ostali bez njih, a desilo se da sam skoro i bio u pravu. Nakon cjelodnevnog teroriziranja izvršenog nada mnom, od strane kolega kojima je radio 'Antena Zagreeeeeb' vrhunac glazbenog ukusa i izbora, jedva sam čekao da izađem i poslušam nešto što se na svim mogućim poljima kosi s glazbom koja se pušta na dotičnom radiju. Nešto što bi i sam radio prijemnik zdrobilo. Tako smo već nekoliko minuta iza 21h bili ispred ulaza u Tvornicu i makar je tamo stajalo dvoje ljudi bili smo dojma kako nikog nema. No, prevarili smo se i zatekli već gužvasto popunjen Mali pogon. Znali smo da će se do početka t-y biti gotovo nemoguće dočepati neke pozicije ispred same bine pa smo smislili plan koji je na kraju išao mrvicu na štetu predgrupe Mlat. Ostali smo u gužvi prvi dio svirke no premjestili smo se u drugu prostoriju ispred garderobe kako bi u stanci između bendova šmugnuli ispred i iskoristili vrijeme kad traju selidbe za nabavku pive ili migracije prema wc-ima. Takva je bila gužva. Ipak, nije bilo mrzovoljnih gunđala, barem ih ja nisam zamijetio a možda sam već i imun na njih.
[ MLAT ]

MLAT   © Edi

Mlat su u međuvremenu svirali nešto što nisam upijao sa zadovoljstvom. Činilo mi se kako nekako šupljikavo zvuče. Ne znam dal su oni gore to isto čuli ili ne, no na trenutke su zbilja zvučali šuplje i uglavnom bez basa. Ne bih ulazio u dublje analize zbog čega je bilo tako i reći ću samo šteta. Šteta jer su mi se taman tad, kad sam se udubio u problem zvuka, počeli činiti veoma zanimljivima. Mlat su sačinjeni od miksa glazbenika koji su svirali ili sviraju u Letu3, Jinxima, Leutima, Pasima i Avoqu i zvuče u najmanju ruku zanimljivo. I stvarno, u njima se može čuti elemenata svakog od navedenih bendova i teško ih je trenutno strpati u neki koš. Čini mi se da su pokupili dobre stvari iz svakog od bendova i pokušavaju smiksati nešto svoje. U memoriji mi je ostala samo veoma zanimljiva pjesma 'Ps ps' koja mi se tu nekako i ukopala. Svakako će biti zanimljivo vidjeti kakav će biti album ako bude sve teklo po planu i ako uskoro ugleda svijetlo dana. Do glavnih aktera vrijeme smo uglavnom kratili s pivom u neozvučenom prostoru, pričajući. Bio je tu i mrčndajz štand sa bradatim simpatičnim Islanđaninom kojeg t-y već neko vrijeme vode po europskoj turneji. Na štandu klasika, 3-4 majice kratkih rukava, dva-tri cd-a i dva LP-a. Mislim da je samo jedan single na cd-u koštao 60 ili 80kn, sve ostalo bilo je po 100 i tu sam odmah ušao u raspravu s njime. Bio je ustrajan oko cijena, a ja sam mu pokušao objasniti (čitaj solio pamet) kako neće prodati puno toga s tim stavom i cijenama jer smo mi Balkanci tu svi generalno bez para i ako su neki već dali 100kn za kartu, teško da će još 100 dati i za običnu kratku majicu s natpisom. Mlat su u međuvremenu završili nastup, a mi smo krenuli prema bini. No vraga, gužva je bila i dalje i do same bine nismo se imali živaca gurati. Pun stejđ roadija, muzičara, kablovinja i instrumenata, buka publike pomiješana s onom iz zvučnika a bogme i pun podij tad su bili zaslužni za smajl na našima i licima oko nas. Kad su konačno sve ispremještali i postavili svu aparaturu koju t-y koriste, bend se popeo i ubrzo je sve krenulo.
[ tUnE-yArDs ]

tUnE-yArDs   © Edi

Prvi layer, drugi, treći, četvrti, peti, šesti pa nekoliko slojeva bubnjeva, bas.... pa ponovno vokal... i nakon dvije minute mali pogon zvučao je kao da su ugostili neko žensko afričko pleme koje upravo slavi neke od svojih bogova. Tek tad, gledajući ih kako to izvode uživo, dobio sam pravi dojam koliko truda je trebalo da se ovlada ovakvom tehnikom izvođenja glazbe. Ponekad kad bi Merrill krenula s ritmom na bubnju, snimajući jedan sloj na drugi i tako po nekoliko u nizu, istovremeno proizvodeći zvukove na mikrofon, ja bi se na momente totalno pogubio i ono što mi taj tren nije imalo nekog pretjeranog ritma tj. bilo je totalno aritmično, ubrzo bi bilo pokriveno još jednim 'layerom' i sve bi isti tren sjelo na svoje mjesto. Mislim kako je Merrill razvila sposobnost da paralelno u glavi prati dva (ili više) totalno asimetrična ritma i samo ih preklopi u točno određenom trenutku kako bi dobila ono što želi. Nešto slično kao u šahu, kad igrate partiju i pokušavate igrati istovremeno očima protivnika i svojim vlastitima kako bi došli do rezultata (ako ste me skužili na šta mislim). Još jedna stvar bila mi je dosta zanimljiva, a to je da mi se jedan od saksofonista, točnije Noah Bernstein činio kao da se najviše 'kuži' sa Merrill. Čak bolje i od njenog basista Natea Brennera koji je prati zadnjih dvije godine i s kojim je snimila album whokill. Lik je strava i stvarno je rasturao u nekim skladbama. Svaka skladba pak počinje im gotovo isto.
[ tUnE-yArDs ]

tUnE-yArDs   © Bir

Merrill krene snimati bubanj ili vokal kako bi dobila željeni ritam i melodiju i onda joj se pridružuje ostatak benda. Saksofonisti su tu svirali uglavnom samo svoje instrumente, izuzev jednog defa, dok je basist pored sebe imao i mršavi set bubnjeva sastavljenih, između ostalog, od jednog, po izgledu bih rekao 10 litrenog, inox lonca i nekoliko bočica od sokova koje su bile pričvršćene na stalak. Slične egzibicije vidio sam ranije samo kod Digital Primitives u Ksetu pošle godine, gledajući Coopera-Moora kako svira isključivo na instrumentima koje je sam izradio. Atmosfera se zahuktala i redale su se Real Live Flesh, Powa, Bizness, My Country, Gangsta, Yes Yes Yes, Jumping Jack..., a osim mixa singlova i dva albuma odsvirali su i barem dvije kompozicije koje sam zapamtio, a da se ne nalaze na nekom od izdanja i da im ne znam ime jer set listu nisam vidio. Nakon ovakvog šoa, normalno da se nisu izvukli bez bisa kojeg smo ipak dočekali s ruba vesele gomile pijući svježe pivo. Terapijska družina koja se našla na koncertu, jednoglasno se složila kako su bili odlični, bolji od očekivanog i bla bla bla. Naravno da je bilo i onih kojima su bili manje zanimljivi no nitko im nije osporavao da je to što rade i kako to rade dobro. Kako smo mu bili blizu, na kraju nisam odolio da ponovno ne odem cijepiti bradatog Islanđanina na mrčndajz štandu, pa smo kući otišli i s majicama po sniženoj cijeni i ujedno njemu i bendu zaželjeli sretan ostatak turneje. Reče mi da su još tjedan dana u Europi i onda bez njega natrag lete za USA... Ko zna hoćemo li se više ikad sresti no ako bude prilike, otići ću bez razmišljanja. Osobno jedan od THE koncerata!

mario m. // 09/03/2012

> vidi sve fotke // see all photos

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

Noflipe, Martin Ladika @ Dva Osam, 21/03/2023

| 28/03/2024 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*