Budući da me Maja preduhitrila s raportom ovog odličnog koncerta, evo samo nekih mojih nadopuna...

Novi, drugi i dugoočekivani album "Blefer" taman je cakum-pakum pristigao sat-dva prije koncerta friško 'ispod čekića' pa ga praktički nismo još niti stigli raspakirati iz celofana, a Skaut su već startali sa svirkom. Ima tu sad jedna kompliciranija priča o tom albumu, ali o tome u tanane prilikom skore recenzije... No, mama mia, kakva je to samo razarača od svirke bila! Skaut sam do sada gledao mnogo puta, a nakon ovog koncerta bih želio da ne propustim niti jedan budući jer ovo im je do sada najkompaktnija i najuigranija postava. Posljednji put, na 11. rođendanu Terapije, prije taman mjesec dana, posmrzavala nas je ona grozomorna hladnoća od nekih minus 15 Celzija u tri ujutro, pa smo bend gledali u intervalima šetajući se od Chakka's Room-a i backstagea gdje je bilo uključeno grijanje. Ali ovaj puta 'em nije bilo onih minus Celzija, 'em je bend bio raspoložen i nabrijan, 'em je svirao 80 minuta od čega je nekih dobrih 60 minuta samo parao rokačinu, alter-rokačinu, hard-rokačinu, stoner-rokačinu, grunge-rokačinu i metal-rokačinu, a to je upravo ono što mi se kod njih strahovito dopada. Druga velika stvar je da su povratkom originalnog basiste Tomislav Šuška (bio u posljednjoj postavi Ramireza) dobili abnormalno modernu konfiguraciju zvuka. Osim što on u ponekim slobodnim intervalima zajedno s bubnjarem Davorom Marincem izvuče ogroman ritmički šus, tj. njih dvojica u duetu su neka nova i suvremena reinkarnacija one Led Zeppelin ritam sekcije Bonzo - John Paul Jones u otprilike trećoj - četvrtoj brzini (Zeppelini su bili recimo u drugoj), Šušak je izuzetno fleksibilan glazbenik koji savršeno dobro parira Gocu i Velji na gitarama. Ima 10 pedala s kojima dodaje boje, efekte i distorzije da se smrzneš, te apsolutno suvereno vlada basom kao zasebni element. Nešto otprilike kao da pokušate zamisliti Koju, Baru iz Brujača, Ben Shepherda (Soundgarden) i Trujilla (Metallica) u jednom kompletu. A noseća okosnica, autorski tandem Goc i Veljo razaraju sa riffovima i solažama da se nama smrtnicima samo može učiniti kako je to nešto sasvim jednostavno, no malo brus. Neke kompozicije su im veoma kompleksne i vidi se da je u njih uloženo godina i godina predanog rada što je sve skupa rezultiralo sa fantastičnom energijom, sjajnim pjesmama, te izuzetno duhovitim i inteligentnim tekstovima. A majke mi, vokal Velje... to je kao da Hetfield kida glasnice!

Skaut su za razliku od gomile domaćih bendova svjesni da na pozornici moraju dati maksimum da bi pokrenuli publiku, a oni to rade, naoko, s potpunom lakoćom u maniru velikih svjetskih rock zvijezda. Odmah na početku koncerta su doslovce razorili sa 5 najžešćih stvari od kojih 4 još nikad nisu objavljene, ali ih sviraju već jedno 4-5 godina - "Željna stoka", "Gay", "Luciferijalni savez" i "Noge". U taj prvi razorni dio uvršten je i hit "Kako je umro Petar Pan" s debija "Nož za dvoje", pjesma koja po svemu sudeći neće baš samo tako ostarjeti, a čini se da im postaje i hard-rock evergreenom.

O laganijem dijelu koncerta izvjestila je Maja; to je bilo 5 novih pjesama s "Blefera" u kojima je s tehničke strane puno uloženo u kompleksnije aranžmane, naglašenu baladičnost, neke ispovjedničke teme o pijači, r'n'r-u i poremećenim životnim svjetonazorima, a sve one imaju himnične, što bi se reklo, stadionske refrene. Zadnji dio koncerta su ponovno razvalili sa starim stvarima "Osa" i tri neobjavljene, ali jako dobro znane razarače "Sapunica", "Mississippi smile" (jedina na engleskom) i "Papa Štrumf" u kojima je do izražaja došao stilski križanac stonera, harda, grungea i metala. Šteta, nije bilo mojeg favorita s debija, "Parazita"... Kako je koncert odmicao, Veljo se sve više prepuštao ozbiljnoj komici na granicama sarkazma i crnog humora posvetivši stvar "Sapunica" svojoj sestri (refren je opak - 'ja sam kćerka svoje bake'), dok je "Papa Štrumf" najavio kao "Maslačak" aludirajući na tko zna što. Za kraj su slijedila dva najnovija hita "Bog je sad kod nas" i iznimno vesela "Daj mi pokaži prijatelja" iz filma "Koko i duhovi" koja posve odskače od klasičnog Skaut stila sa tinejdžerskim, gotovo dječje nevinim akcentom lišenim perverzija, cinizma, kao i žestokog rocka.

Kad su se strasti stišale, drugi dan sam bio pod takvim čvrstim dojmom kao da sam gledao recimo Soundgarden ili Metallicu koji su specijalno za svoje fanove izabrali set listu iz najboljih dana podjednako zadovoljivši ukuse 'teškaša' i 'baladičara'. Mada meni Skaut najviše odgovaraju kad su žestoki i beskompromisni, kad lupaju drito u glavu i kad se maksimalno razvale s energijom. A nje je večeras bilo napretek, iako moram priznati da im i ove nove, baladičnije, himnične i laganije stvari veoma dobro stoje.

horvi // 09/03/2012