Francuska dub scena je od pojave High Tonea i Zenzilea krajem devedesetih okrenuta individualnosti i gotovo panično bježi od tada, a i danas dominantnog britanskog duba. I dok su britanski duberi prihvatili jamajkanski način produkcije, prilagođavajući ga svom načinu razmišljanja i dostupnoj tehnologiji da bi stvorili danas najpoznatije dub varijante zvane steppers, digital i UK roots, Francuzi su se okrenuli industrialu, rocku i otvorenijem eksperimentiranju sa atipičnim glazbenim žanrovima. Jarring Effects, kao etiketa na kojoj izdaju najpoznatiji francuski live dub bandovi stvorila je plodno tlo za svoje glazbenike, ali istovremeno uzela veliki dio medijskog i tržišnog prostora manjim etiketama. U ovoj, nerazmjerno raspoređenoj šabloni, Jarring Effects je potencijalno nesvjesno zaustavio razvoj diferencijalnog zvuka unutar francuske dub scene.

Pošto je Francuska jedna od najcentraliziranijih država svijeta po pitanju diskografije i glazbenog biznisa, u kojoj Pariz kao glavni grad igra dominantnu ulogu, pravo je čudo kako su se Lyon i Jarring Effects uspjeli postaviti na mjesto čelnika jedne scene. Prva dub etiketa u Francuskoj je Hammerbass iz Aubervillersa koji i danas radi. I dok je Hammerbass bio i ostao orijentiran na soundsystem glazbu i kulturu, Jarringovci su insistirali na live band varijanti. Naravno, prije njih su postojali bandovi i etikete koji su gurali reggae poput 80's dancehall protagonista Massilia Sound Systema, ali globalistički gledano, Jarring Effects je jedan od glavnih francuskih reggae proizvoda. Najsnažniji utjecaj na njihov rad izvršio je Adrian Sherwood i njegova On-U etiketa koja se negdje od '86 do '95 proslavila po zvuku koji je ne sumnjivo inspirirao današnji francuski dub. Ipak, On-U koji je, kao i Hammerbass, radio glazbu za soundsysteme, bitno se razlikuje od live band šablone na kojoj počiva slava Jarringa. Također, ne sumnjiv utjecaj na rad Jarringovaca imao je album Asian Dub Foundationa "R.A.F.I." iz 1997. koji je objavljen na francuskom Virginu, na kojem je također radio Sherwood. Veliku inozemnu popularizaciju francuskog duba izvršila je tamošnja techno i house elita poput ekipe sa F Communicationsa, etikete u vlasništvu Laurenta Garniera koja je uvijek njegovala dub kao jedan od svojih stilova, ali i Seven Dub, francuski pandan Thievery Corporationu. Glazba navedenih glazbenika objavljena na "French Dub Connection 1&2" kompilacijama iz 1999. i 2000. skrenula je pozornost svjetske dub zajednice na tada nepoznata imena poput Djinsa, Improvisators Duba i Dub Wisera koji su zahvaljujući razvikanosti svojih elektronskih kolega prvi put došli na svjetsko tržište. Danas je stvar kudikamo drukčija po pitanju lyonskih i srodnih dubbera. Niska od 30ak live bandova i individualaca poput Brain Damagea, High Tonea, Le Peuplea De L'Herbea, Kaly Live Duba i sličnih stvorila je dovoljno jaku frontu da izdrži svaki 'napad' manjih bandova. Ipak, problem nije u svojevrsnom monopolu Jarringa, već u njihovoj kultivaciji autentičnog zvuka kojeg promovira etiketa, a koji je kroz godine djelovanja postao instantno prepoznatljiv. Naravno, to ne znači da svi glazbenici na Jarringu zvuče jednako, već da posjeduju crtu poveznicu upravo preko eksperimentalnosti. Također, njihova eksperimentalnost došla je do stupnja kada se opravdano može postaviti pitanje spada li njihova glazba uopće u dub.

Naravno, ovo je prilično složena izjava stoga jer su dub producenti oduvijek naginjali eksperimentalnosti, pa ju je lako razbiti ovim navodom. U jednoj izjavi iz 2001. godine sami glazbenici su se pokopali. Kada ih je novinar pitao da li smatraju da ne dobivaju previše gaža po klubovima jer je jeftinije naći DJ-a elektronske glazbe, High Tone i Zenzile su odgovorili da. Time ne samo da su potvrdili da se smatraju elektronskim actovima, nego su izrazili svoju privrženost elektronskom live actu identificirajući se s njim, umjesto sa dubom. Tako da odgovor na kompleksno pitanje koje se provlači kroz cijeli tekst se može kroz ovu izjavu. Ipak, reći da se oni koncentriraju samo na elektronsku glazbu bilo bi suludo, ali ono što su upravo High Tone napravili na zadnjem albumu "Wave Digger" iz 2005. je prilično distancirano od duba i više okrenuto elektronici. Zapravo, čista je suprotnost od prošlosti ako se sjetimo da su godinu dana prije objavili odličnu steppers dub ploču "Highvisators: High Tone meets Improvisators Dub" sa Improvisators Dub. Ali želja za eksperimentiranjem je gotovo neuništiva kod ovih glazbenika, pa najavni singl novog albuma Brain Damagea "Spoken Dub Manifesto" više zvuči kao post-rock eksperiment nego dub.

Kako će se lyonska i slične francuske scene razvijati u budućnosti teško je reći. Ono što je definitivno, eksperimentalna crta bit će još snažnije izražena, te će otvarati nova poglavlja koketirajući sa dosada neistraženim žanrovima. A hoće li upravo ova, relativno mlada scena, u reggae povijesti ostati zapamćena kao ne shvaćena, a progresivna ili ne shvaćena, a preeksperimentalna pitanje je vremena. Dominacija Jarring Effectsa kao etikete je neosporiva tako da kao kvalitetni i redoviti medij za objavljivanje diferencijalnog duba u Francuskoj ostaje Internet ili neka od malih etiketa sa vrlo limitiranim budžetom, no ovo potonje je vrlo rijetko. Glavni problem oko ove priče zapravo leži u njima samima. Naime, Francuska je dovoljno veliko tržište da nitko od njih ne mora izlaziti izvan vlastite države radi koncerata. A problem je i u tome što članovi bandova, poput High Tonea, ne pričaju engleski što se na teži način naučilo kroz njihov prošlogodišnji posjet u Močvari. Ne postoji niti dovoljno relevantnih tekstova na ovu temu, i oni koji postoje su uglavnom na francuskom. Tako da uz nedostatak teksta, a time i uvida u njihov underground, možemo tek preko malobrojnih kontakata saznati što se dešava tamo. Ali upravo ovaj underground priprema odmazdu Lyonu ukoliko nastave raditi kao i dosada. Nevjerojatan broj od skoro 30ak mladih producenata u pariškim predgrađima radi izrazito kvalitetnu glazbu. Neki od njih se povezuju sa jamajkanskim, britanskim i američkim roots vokalima te stvaraju finalni produkt vrlo sličan UK rootsu. Kad će se dogoditi ova eksplozija, pitanje je vremena, a pitanje je hoće li se okupiti pod istom zastavom i uistinu pružiti otpor Lyonu. Na ovakva pitanja odgovor daje vrijeme, što znači da samo valja čekati.

igor kozličić // 04/03/2006