Lyon Calling Tourom pokušalo se dati retrospektivni pogled na gornji sloj lyonske underground scene, bez obzira na stilsku definiciju samih glazbenika. Unutar postave toura kao headlineri istaknuti su Hightone, možda najkvalitetniji dub band u Francuskoj. Njihov wall-of-sound kojeg jednako snažno stvaraju na pozornici kao i u studiju, zvuči kao svojevrsni francuski pandan britanskoj punky-dub atrakciji Alphi & Omegi. Iako bitno drukčiji od prijašnjeg albuma "Kaltone" iz 2003., novi album mračnih vizionara tamošnje dub scene "Wave Digger" ponovo udara temelje po kojima se onda ravna većina njihovih producenata i bandova.

Sami album otvara apokaliptična cyber-dub pjesma "9 Bass Channels", zasnovana na dubstep produkciji što daje do znanja da High Tone jako dobro poznaju trendove unutar Crydona, predgrađa Londona i kolijevke spomenutog mladog žanra. Ostatak materijala prisutnog na albumu jednako se oslanja na Thievery Corporationovske lounge-dub fuzije prisutne u pjesmi "Sushit", asian-dub poslastice a la Rhythm & Sound na pjesmi "Headline" kao i na Roots Manuvske dub/hip-hop fuzije prisutne u pjesmi "Spacedunk".

Ipak, kada ih se stavi na vagu sa jednim zvučnim imenom duba poput Alphe & Omege, proizlazi činjenica da su High Tone prema njima ipak druga liga. Odbijanje robovanja žanru fenomenološki se pokazalo kao zanimljiva praksa koja je drugim glazbenicima donijela svjetsku slavu. No, eksperimentalnost i inovativnost ponekad nose prefiks zamornosti, što je u ovom slučaju prava šteta s obzirom da govorimo o ljudima koji definiraju cijelu jednu scenu i koji su inspirirali rad bandova poput dub/hip-hop/lounge eksperimentalista Le Peuple De l'Herbe i njihovih mlađahnih kolega sličnog mišljenja, Mei Tei Sho.

ocjena albuma [1-10]: 5

igor kozličić // 20/12/2005