Prvi su punk-rock band u povijesti Dore, osvojili su Crnog mačka za Najveću nadu 2003. godine, a nastupni album im je još vrlo "vruć". Naravno, oni su Kawasaki 3 P, dugogodišnji zagrebački demo band s konačnom potvrdom zasluženog statusa. Za razgovor smo zamolili basistu grupe Davora Viduku, a shodno upozorenju s omota albuma "Album sadrži eksplicitne tekstove i psovke, nije za malu djecu i bića koja ne vide šareno", i odgovori sadrže, primjerice, čestu upotrebu riječi "zafrkancija", mada je ona u "integralnoj verziji" zvučala nešto drugačije.

S obzirom da se šire pučanstvo po prvi puta susrelo s grupom na Dori-pa Crnom mačku i s time povezanim novinskim napisima, a K3P djeluju već deset godina, može li se ukratko predstaviti dosadašnje djelovanje i dosadašnji "najveći uspjesi" grupe?
Band stvarno toliko postoji a ja sam "unutra" zadnje dvije. K3P je u Zagrebu već dugo kult band koji nikad nije pridavao puno pažnje mogućem uspjehu jer jednostavno to nisu takvi ljudi i zafrkancija im je definitivno najvažnija stvar. Zato su mi se i svidjeli i zato sam pristao svirati s njima jer mi je već bilo dosta bolesno ambicioznih tipova s manjkom talenta kakvih sam u svojih 15 godina bavljenja sviranjem puno upoznao. Što se tiče Dore, to je najveća zafrkancija koju je band ikad napravio ali sve što se poslije desilo nas je zbunilo i dočekalo nespremnima. No, polako se prilagođavamo tome da nas danas znaju i izvan Zagreba.

Koliko je odluka prijave pjesme u konkurenciju za Doru bila isplanirani marketinški potez, a koliko stvarna želja da se okušate sa, za takvu manifestaciju prikladnom ali grupi posve "suprotnom konkurencijom"?
Jedne večeri nakon probe smo se "zapili" pa smo se dogovorili da pošaljemo stvar na natječaj čisto da vidimo što će se desiti. Nakon 3 tjedna smo dobili pozitivan odgovor i zaprepastili smo se. Rekli smo im da nećemo nastupiti i da smo se samo zafrkavali ali prevagnulo je to što smo dobili 6 besplatnih punih pansiona u Opatiji - i još smo "švercali" 10 ljudi - i to smo sve shvatili kao maturalac.

Kako ste bili prihvaćeni u Opatijskom okruženju, jeste li imali kakvu reprezentaciju, kako ste bili smješteni i tko je to financirao?
U kratkim crtama; hotel - odličan, radili smo tulume po cijelom prvom katu. Plaćanje - pretplatnici. Piće - degutantno skupo, ali smo se snalazili. Kolege - bježali su od nas i mi od njih, mislim da su nas se bojali. Jedino sve pohvale maestru Silviju Glojnariću koji je prva liga djedica i dirigent.

Postoji li kakva posebna zanimljivost ili koja "sočnija" priča s Dore?
Imali smo tulum na balkonu jedne sobe na prvom katu koji je trajao cijeli dan pa nam je s terase prijetio jedan tip da se stišamo i da prestanemo. Naravno da smo ga zasuli čašama i flašama. Poslije smo saznali da je to bio direktor hotela. Također, htjeli smo odustati od nastupa u finalu u nedjelju jer nam je bilo glupo ponavljat istu zafrkanciju dva puta ali nam je sat vremena prije prijenosa ušla u hotel delegacija od 10 glavešina i nagovorila nas je.

Nakon Dore izašao vam je i nastupni album za izdavačku kuću "Dancing Bear". Dosadašnje recenzije nisu pretjerano ispunjene superlativima. Jesi li ih pročitao i što misliš o njima?
Pročitao sam recenzije u Jutarnjem, Vjesniku i Nacionalu i sve su OK, ali ni dobre ni loše kritike me ne "tangiraju" previše jer od prije dobro poznajem patologiju kritičara. Daleko važnije mi je da smo prodali 1500 karata u Pauku na solo koncertu, što se nije dogodilo čak ni na grupnim svirkama i da nam se album odlično prodaje. Uskoro ide u štampanje druga naklada.

Zagrebačka promocija albuma u Pauku je prema svim izvještajima prošla fenomenalno. Da li vas zovu i u druge gradove, imate li neke čvrste kontakte i datume za nastupe?
Nastup u Pauku je bio fantastičan u svakom pogledu i to je bio prvi promotivni nastup nakon izlaska albuma. Već smo napravili promociju i u Bjelovaru i tamo je isto bilo odlično. Sad se slaže raspored za ostatak države pa se nadam da ćemo uskoro zasvirati i u Varaždinu koji je meni jedan od najdražih gradova za svirat i u kojem od raspada Kojota nisam bio te jedva čekam da ga vidim ponovo.

Što si ti radio nakon Kojota i što radi ostatak te ekipe danas?
Nakon Kojota jedno vrijeme sam živio u Amsterdamu, ali sam se vratio i shvativši da moram nastaviti svirati ali ne u nekakvim kvazi popularnim bendovima (dobio sam dosta ponuda i sve ih odbio) nego sam odlučio sa normalnim ljudima krenuti od početka. Sada osim K3P-a sviram i sa Abrakha-dub-r (reggae-dub bend) i s Free Tibet (odličan cover bend). Što se ostatka Kojota tiče nisam baš u nekom kontaktu s njima, osim s bubnjarom Bobom i koliko znam jedino se on i ja bavimo muzikom

Postoji li nada za jačanje odnosno svježu krv hrvatske rock-scene ili je "proboj" K3P-a samo izolirani slučaj?
Tko zna što će se desiti, postoji puno mladih i kvalitetnih grupa, možda više nego ikad prije (pogotovo znam za Zagreb) ali tko će od njih isplivati ne mogu znati jer to ovisi o puno kojekakvih nepredvidljivih faktora. Ipak mislim da je sada pravo vrijeme da se scena malo prodrma.

Kakva su tvoja očekivanja od budućnosti, što misliš da će se dogoditi s daljnjom karijerom grupe sada nakon izlaska prvog CD-a?
Budućnost-Kawasaki 3:0 !

okhrk // 06/05/2003