Večeras su na rasporedu bili White Light (Varaždin), Replica (Zagreb), Revolts (???) i jedini koji već imaju hvale vrijednu reputaciju No s3ngs (Zagreb). Sax se zahvaljujući programu "Novi zvuk" koji prezentira demo-izvođače svakog utorka sve više puni, tako da je ovaj puta bio skoro posve krcat.
Ugodna atmosfera koju je uoči i u pauzama programa ispunila video projekcija Billy Idola u polu-unplugged varijanti malo je bila nagrđena s nekoliko uzastopnih emitiranja jedne te iste skladbe ("White wedding"), no dobar dio atmosfere poboljšao je voditelj Andrej (iz Motor City Bar) koji je najavio svaki sastav ponaosob. Naravno, bio je tu i Hadžo sa www.groupie.hr , a i podosta prijatelja i poznanika večerašnjih aktera. Hadžo i ja smo se složili da otkako posjećujemo ovaj program, osim konobara, osoblja, ton majstora i najavljivača ne susrećemo nikada ista lica. Ovaj puta su najeminentnije ličnosti bili Hrvoje i Tomislav iz sastava Gretta koji su šaljivo dobacili 'da će se u Horvijevom društvu Hadžo sigurno propiti'. (moš' misliti s durex majicom Hadže, sigurno, dok Horvi cuga sok i samo jedno pivo za cijelu večer).
white light © horvi
Prvi na scenu izašli su
WHITE LIGHT iz Varaždina koji su se pokazali vrlo zrelim teen-bandom koji se sjajno pripremio za nastup. U sastavu su Damir Šalajić (bubnjevi), vrlo lijepa plavokosa Ela Dvoršćak u bijeloj košulji, kravati (super joj dobro stoji, profinjeno, mljac!) i crnim uskim hlačama (klavijature), Igor Kranjec (bas), Janko Kralj (gitara i prateći vokal), te frontmen Robert Marcijuš (gitara i vokal). Kroz pola sata repertoara na hrvatskom jeziku izveli su konciznu složenicu plesnog pop-rocka s naglaskom na rock. Sve skladbe su im plesne i vrlo komercijalne, te balansiraju na relaciji Vatra - Mone - En Face sve do Letećeg odreda. Tek u skladbi "Bijeg" su pokazali žestoku kombinaciju U2 i Blink 182, dok su u kompoziciji "Moja bajka" (ili tako nekako) prikazali najprisebniju aranžmansku sposobnost. Ista počinje vrlo sporo, pa se pretvara u umjereni plesni ritam, da bi na nekim dijelovima bila dosta odriješita i žestoka. Za ovako mlađahni sastav čiji je prosjek nekih 20 godina ovo je više nego sjajno i od njih valja očekivati rapidni razvoj. Za kraj su izveli skladbu "Zippo" čiji spot možete vidjeti na njihovim stranicama, te veoma plesnu i komercijalnu "Jedan smijeh" koja se nalazi na njihovom demo EP-iju "U život zaljubljen". Odlični Zagorci! Nema kaj! Fina glazba, baš su dobro ukapirali kaj valja, a kaj ne. Osobno, sviđaju mi se. Jako lijepo. Treba im zapamtiti ime, samo bolje onda da su 'Bijela svijetlost'. Zvuči originalnije, a u internet svijetu i globalizaciji jezika to bi neuki poklonici banda izgovarali kao 'bižela sviđet lost', što zvuči veoma drugačije. Treba koristiti prava i izvorna imena ako band izvodi stvari na domaćem jeziku. Nemam zamjerke, Zagorci su jako dobri!
nos3ngs © horvi
NO S3NGS (čitaj: no strings) iz Zagreba svakako nisu nepoznanica jer osim što imaju d.i.y. album "Gledam Balkan s balkona" svirali su i na ovogodišnjem VIPinMusic festivalu (prvog dana) ispred The Beat Fleet, Roisin Murphy (ex-Moloko), Happy Mondays i Sonic Youth. Tada sam ih uspio uhvatiti samo krajičkom oha i uha zbog velike vrućine i sveopće zbrke oko bonova na šankovima, tako da sam ovaj puta mogao detaljno ubrati što je to točno. Ovaj trio Caka (bubnjevi), Licki (bas i klavijature), te m.R. (gitara i vokal) s pravom opravdavaju epitet velikih nada domaćeg rocka. Vokal je na hrvatskom jeziku, a svirka je vrlo žestoka mješavina britanskog rocka od '60-tih naovamo. Ima tu utjecaja Kinksa, The Who, Yardbirdsa, Bowiea, new-wavea, punka, indie-rocka (posebice Muse, Placebo i Arctic Monkeys), te su me podsjetili na sjajni Infra-Red iz Bosanskog Novog koji se nažalost privremeno rasturio (a već su upali u program Novog zvuka!). Skladbe su im sjajne, izvedene u vrlo jednostavnom stilu bez ikakvih suvišnih pretenzija (m.R. je odličan rock perfomancer), a posebice valja naglasiti izvedbe naslova "Kraj", "Univerzalka" i "Baterije". Jedina skladba koju su odsvirali uz potporu klavijatura (plus bubnjevi i gitara) bila je Radiohead-ovska "Ptice". Bez sumnje, najbolji i najdotjeraniji sastav ove večeri. Ako odete na njihovu web stranicu www.myspace.com/nos3ngs uočiti će te na podatku vezanim za offical web site tastranicanepostoji.hr . (dobra fora). Također su najavili svoj naredni koncert u KSET-u u 12. mjesecu. Tamo ćemo svakako biti jer je ovo večeras bilo sjajno vrijeme od svega 30 minuta.
revolts © horvi
Eh, onda nešto što se ne bi moralo kritizirati, ali...
REVOLTS je tako mladi, mladi i premladi sastav da su uopće zaboravili komunicirati s publikom. Čak nisu niti rekli odakle su, a u uzaludnom traženju nekakvih podataka o njima na internetu dobiti će te frišku figu. To su tri dječaka - gitarist sa cilindrom i bubnjar jedva da su stupili u pubertet, dok mali Jurica ('ko iz viceva) na djembama ima samo 11 godina. Svi su dugokosi dječaci i ne znam zašto su se prihvatili jednog tako retrospektivnog posla u 21. stoljeću da sviraju rock and roll '50-tih i '60-tih godina. Ruku na srce, mali gitarist je isuviše fenomenalan za svoje godine i mogao bi pred stup srama staviti mnoštvo svojih kolega gitarista koji prangijaju old-time rock, no sastav nema apsolutno nikakav aranžmanski koncept. Momčić malo svira skale, malo riffove, malo solaže, no koncept je totalno bez ikakve uzajamne povezanosti. Velika trema koju je imao odražavala se i u njegovom vizualnom aspektu. Nešto je pokušavao drndajući nogama i imitiranjem velikih rock zvijezda, a na stražnjem džepu traperica imao je cedulju s crvenim natpisom penkalom ispisano 'je' kao da će to netko shvatiti padom u trans (možda njegovi kompanjoni iz razreda kojih nije bilo jer je nastup bio iza 22 h). Mali Jurica je onda potom pao na koljena i nabijao po djembama, a mislim da su svi shvatili u Saxu kako klincima treba podrška koju su nagradili debelim aplauzom. Navesti ću i nekoliko brojeva (ili pokušaja) koje su odsvirali - "Let it rock" (Chuck Berry ili možda "Johnny be good"?), "Wild thing" (The Troggs, ako je to uopće bilo to ili samo medley-pokušaj) i najbolja "Voodoo chile" (Hendrix). Međutim, sve su to bile jako dobro gitarski odsvirane kompozicije u prvih minutu dvije, no nakon toga je uvijek slijedio raspad sistema. Oni jednostavno nisu znali kuda dalje i kako treba nastaviti s tim temama. I ne samo s tim pjesmama, već su se za vrijeme izvedbe svake dogovarali šta dalje da naprave. Momčić s gitarom je očigledno frontmen, bez sumnje, no i ono što je otpjevao na tko zna kojem jeziku bilo je potpuno nerazumljivo kao da je samo vokale ispustio zbog toga što oni na tom mjestu moraju biti. Stekao sam dojam da su roditelji koji su sjedili tik ispred pozornice upravo taj aranžerski dio sastava. Ne mora biti, ali čemu djecu forsirati da sviraju nešto što je bilo u trendu nečije mladosti. To je bez veze. Gdje jedan klinac od 14 godina može razumijeti što je svojevremeno bio Alvin Lee, Clapton, Frank Zappa, Blackmoore ili što je Hendrix napravio za cijelu generaciju umjetnika na gitari.
Danas neki daleko stariji post-adolescenti (pa čak i stariji) poklonici techna (a i mnogi kvazi techno DJ-i) ne znaju tko su Kraftwerk, isto kao što brdo punkera i alternativaca nemaju pojma tko su Suicide, Gang Of Four, Talking Heads, Wire i još uvjek živući The Fall. Ili koliko ima hip-hopera da pojma nemaju što su bili James Brown, Afrika Baambaata i Beastie Boys, Eric B.Rakim ili Public Enemy. Pa ipak prave odlične stvari jer prate nekakvu homogenu strukturu scene rocka unazad 10-15 godina. No, u slučaju Revolts, to vrijeme se zaustavilo tamo negdje 1973-4. godine kada je Ian Gillan napustio Deep Purple, a njihovi roditelji su doživljavali svoj zadnji kulminacijski procvat emocija. Pustite djeci da rade što vole, samo tako će se razvijati. S vremenom će doći do starih klasika koji su sjetno prisjećanje na protekla vremena. Trema dječaci, trema i neiskustvo su vas pretvorili u cirkus za publiku u Saxu koja se naslađivala s vašom mladošću. Biti će od vas pravi bend, ali tek za 10 godina. Ne vjerujte roditeljima u tom pogledu. Budite svoji! (da sam ja bio po svojoj materi i babi završio bih kao svećenik u vrijeme punka). Treba neka druga drskost koja se zove 21.stoljeće - iliti novi pogled u budućnost. Fućkamo na klasike kojih nam je preko glave. Revolts da, samo čega? Revolucije su prošle, sad samo možete govoriti o današnjici. Mladi i neiskvareni ljudi mogu to najbolje reći bez potpore roditelja. Oni su ekipa za obrazovanje kroz terapiju. Biti će sjajni za 10 godina., možda i najoriginalniji sastav na ovom području. Možda.
replica © horvi
REPLICA iz Zagreba je predstavio svoj vrlo ujednačen pop-rock/indie repertoar zasnovan na također hrvatskom jeziku gdje su se jasno uočile reference Pearl Jam i vrlo poznatih sastava iz grunge branže u veoma melodijskoj brit-pop varijanti. Sastav koji čine Branimir Ivančan (bubnjevi), Domagoj Cifrek (gitara), Emil Obad (bas) i Ivan Šibenik (vokal i gitara) su okupili fino popunjeno mnoštvo svojih prijatelja koje su odmah na početku nastupa pozvali u prve redove, te su kroz uobičajenih pola sata svirke predstavili vlasiti vrlo dobar materijal koji sadrži svašta - od gunnge-popa do funka i dance-rocka. Ekipa uopće nije loša, frontmen Ivan ima nekakvu crtu karizme, vrlo dobro se kreće po pozornici, no neodoljivo vokalno skida Eddie Weddera (zašto?). Glazbeno su melodiozni, plesni, radiofonični, te su uz sjajne Nos3ngs jedini sastav koji je večeras pružio početak, glavu i rep od a do ž. Neke stvari podsjete debelo na Ramirez, čak i na Urbana (jedna lagana stvar), dok su im plesne i brze stvari kombinacija pop-rocka Pearl Jam, Vatre, Adastre... i imaju veoma dobar komercijalni glazbeni smisao. Vrlo dobre su im međuigre solo gitare, basa i ritam gitare. Samo jedna stvar koja ne štima su strahovito patetični emotivni tekstovi koji su ... hm?! Neću vrijeđati, ali u pokušaju sofistikacije (ako uopće jest) jako su bliski komercijalnim bedastoćama. To jest, pokušavaju govoriti o nečemu, a ne govore o ničemu. Tu nema drskosti rock sastava koji se suočevljava sa problemima društva, socijalnim diskutabilnostima, već je akcent orijentiran na previše umiljato poimanje rock sastava koji bi se mogao svidjeti širokoj publici za Otvoreni radio i MTV Adria (otprilike 'ko Alanis i Avril Lavigne, ali to je bedastoća na koju vidim otkida mnoštvo izvođača i svi to shvaćaju gotovo smrtno ozbiljno). To je trend i tako mora biti, barem za Replicu. Naredni dio repertoara koji uopće nisu trebali svirati uzrokovao je voditelj Andrej koji je publiku pozvao na 'bis' tako da smo vidjeli Repliku u skroz drugačijoj varijanti za koju se nisu pripremili 100 posto. Grunge s elemetima Tool varijacija bilo je prenaporna stvar s kojom su pokvarili svoj veoma dobar dojam moderne pop-rock grupe. To im nije trebalo. Osjetilo se da nemaju snage i kreativne volje za još dodatnih 15-30 minuta. Ništa Bog zna što posebno.
Ipak, vrlo dobro večer provesti uz ovakve, skoro ujednačene izvođače (izuzev klinaca Revolts) bilo je vrlo dobro uloženo vrijeme koje sam morao provesti ne prativši sjajne Skaut u KSET-u. Žao mi je Ivane, Gogi i ekipa. Tu večer je bilo još nekoliko koncerata na koje nisam mogao doći. Zagreb je definitivno koncertna metropola Europe sa pun(k)u racionalnih koncerta od kojih ne znaš što bi odabrao ako zaista voliš ne samo r'n'r već i cijelo poimanje glazbe. Moja supruga Marijeta je odabrala NoJazz festival., Zagreb je pre-krcat sa scenom.
horvi // 09/11/2007