Subota popodne, kiša lije danima, taman da se s nečime dosada jeseni razbije. Točno kako smo se i dogovorili, stižu Sara Ercegović, Eva Badanjak i Ivona Ivković zajedno s kujom Lijom. Cure su se fino komodirale, opustile, Ivona je odmah skuhala čaj, potočili smo koju čašu piva i crnog vina, dobrano se raspričali o svemu i svačemu, te skoro zaboravili da smo se sastali zbog interviewa. Glavnu riječ su vodile raspričane Sara i Eva koje se točno nadovezuju jedna na drugu, a Ivona je tek povremeno uskakala u nekom, nazovimo to 'zvaničnom' kontekstu. Tek kad smo obavili većinu zacrtanih tema, razvezala je razne priče o svemu i svačemu, a vjerujte, od nekih pa skoro 5 sati snimljenog materijala na digitalac (dokumentirano u obliku video-zapisa), toliko smo se znali zapričati da nismo niti primjetili kako se snimanje samo od sebe prekinulo jer je digitalac stajao na frižideru koji se često otvarao. Bilo je dovoljno jedno 'škljoc' pa da aparat crkne. Tako, nažalost neke stvari nisu snimljene, a ovdje je priložena uglavnom najbitnija esencija. U subotu 24.X imate koncert u Tvornici povodom novog albuma "Jantar". Da čujemo par riječi...

SARA: Nismo jako dugo imali koncert radi moje ozljede koljena, pa smo imale vremena da konačno snimimo i smiksamo taj drugi album i pripremimo se za nastup. Biti će svašta na njemu. Pripremamo goste, a to će biti ljudi koji su nam pomagali ili na bilo koji način surađivali u ovom kreativnom procesu. Evo, tako je bio jedan koncert netom nakon moje operacije gdje je u Beču bubnjeve svirala Tena Rak iz Vlaste Popić, pa smo imale turneju po BiH kada je Ivona bila spriječena, a zamijena joj je bila Lucija Potočnik iz Mika Male. Uz novi album imamo i nove majice, a i još nešto...

IVONA (ubacuje se): Imati ćemo kulinarsko iznenađenje. Svaka od nas će pripremiti specijalni umak.

SARA: Na prošlom koncertu u Malom pogonu Tvornice povodom promocije prvog albuma smo imale Žen-ajvar kojeg su kuhale Tajna i Eva, a to smo pakirale u male teglice.

Spomenula si da ste imale turneju po BiH. To je taman bilo kad vam je objavljen album "Jantar". Kako je prošla turneja?

SARA: Odlično. Svirale smo u Zenici, Sarajevu i Mostaru. To nam je bila prva turneja po BiH. Inače do sada u ovih 6 godina nismo tamo svirale izuzev jednog nastupa u Sanskom Mostu. Mi smo do sada svirale u svim mjestima iz kojih dolazimo ili vučemo porijeklo, no kako je naša VJ-ica Tajna iz Mostara, obećale smo još davnih dana da će i njezin grad kad-tad doći na red.

EVA: Kako uvijek redovito imamo i neki svoj merch sa sobom, a ovaj puta smo radile i posebne plakate jer u Medici imamo sitotisak, a ja sam radila te neke pripadajuće vizualizacije, tako smo bile pozitivno iznenađene reakcijom. Ne samo da su stizale posebne pohvale, već su nam ljudi sami prilazili zainteresirani za naše materijale, a i neke dublje kontakte za budućnost. Obično nam se takve stvari dešavaju kada sviramo po Austriji ili Sloveniji. U BiH nismo očekivale takve reakcije. Bilo je stvarno lijepo.

Novi album "Jantar". Puno instrumentala, a malo tekstova. Sofisticirana priča...

(glasan smijeh od svih): Misliš?

EVA: Ja ću reći da je malo više konceptualna priča. Album je nastao u puno kraćem vremenu od prošlog koji je bio skup pjesama stvaranih godinama. Imale smo dosta novih materijala i htjele smo osmisliti da s "Jantarom" pokažemo jedan naš intuitivan moment kroz kompaktnu i zaokruženu cijelinu.

SARA: Vidiš, nama je kad smo radile album došlo ono, ajme - koliko imamo tekstova jer su neke pjesme ispričane kroz priču, dok prvi album ima više samo nekakve zaključke i poruke. Evo, s novog albuma pjesma "Tvoje šape ostavljaju tragove" je baš priča koja nam je bila neka nova dimenzija stvarateljstva.

EVA: Da, ta pjesma nema šablon kitica-refren-kitica ili neke opskurne natuknice.

SARA: Konačno imamo i jednu stvar koja je potpuno instrumentalna - "Igra protona, elektrona i neutrona" premda smo do sada radile stvari s mnogo instrumentala gdje smo imale barem po 2-3 riječi kao 'Ona je more', a sad imamo jednu sličnu "Slava Raškaj" koja je gotovo instrumentalna i onda samo odjednom ispliva par vokala.

EVA: Meni se sviđa što je "Jantar" tečan. Ide i ide, nije toliko kompleksan ko prvi album, puno je jednostavniji i produkt je emocije. Ja volim vožnju u pjesmama i nisam htjela zamarati ljude s nekim prenaglašenim breakovima i osjećajem što stvara neku tenziju.

SARA: Ma ima breakova, samo...

EVA: Ok, ali to su više melodičniji trenuci što imaju neku tamniju i svjetliju stranu, isprepleteni su...

Prva stvar "Ja ću biti bor" ispočetka mi je djelovala poput Sonic Youth. Netom prije ovog interviewa sam preslušavao ponovno i čujem te niske štimove ko' neki black metal. U produkciji se točno osjeti da ste se našpanale na zvuk da dobijete tu neku posebnost.

SARA: Znaš šta. Ovaj puta smo imale više iskustva i jasniju sliku o tome šta želimo, a i u toku samog procesa snimanja su se stvarale konture. Spram prvog albuma, ovaj proces je bio posve različit.

EVA: Na prvom albumu smo dosta toga naučile, mnogo novih stvari, novih pojmova vezanih uz studio, a kako ga je radio Nikša, njemu smo prepustile tu glazuru jer smo imali puno povjerenje u njega. Ovaj puta smo sve to pokušavale iskoristiti i oblikovati onako kako mi to želimo. Ivona, ti si mi prilikom InMusic Festivala 2014. kad smo čekali red za vaš nastup i čavrljali ispričala jednu zanimljivu anegdotu o funkcioniranju rock benda.

IVONA: Ha-ha-ha! Joj, gdje si se toga sjetio? Šta da ti je ponovim? Ajde... Ovak, pjevač na pozornici si misli pokazujući u publiku 'ti, ti, ti i ti samnom u sobu večeras', gitarist si misli 'joj kako dobro sviram, najbolji sam', bubnjar opet lupa 'sve ću vas...zna se, a šta drugo', a basist samo razmišlja zadubljeno 'A-F-G-A-F-E'. Ha-ha-ha. Osim toga basist jedini skuplja opremu nakon koncerta...

EVA: Meni je najdraže dok su bubnjar i basist u nekoj vrsti sinergije i onda ja kao gitaristica mogu svirati što god hoću, ha-ha-ha! Ne moram voditi računa o ritmu...

Nego, "Slavenska bajka" je obilato nafilana sa 'č, ć, đ, dž, š, ž', tim tvrdim suglasnicima tipičnim za slavenske jezike koje idealno predstavljate zapadnoj Europi nenavikloj na takve izgovore.

SARA: Ljudi su nas često pitali kako mi možemo nastupati vani, a imamo tekstove na hrvatskom. Naš je najjednostavniji odgovor protupitanje - a kako to mogu Sigur Ros koji čak pjevaju na izmišljenom jeziku? Oni su probili te neke jezične barijere, a onda pogledaj, mi se još k tome zovemo Žen i imamo taj simbol kojeg nije moguće uguglat i napisati, pa smo se tako jedno veče zezale na tu temu jer ja osobno sve te tvrde glasove izgovaram istom dikcijom. Meni su 'č' i 'ć', te 'đ' i 'dž' isti.

EVA: I meni su isti. U pravopisu 'ije' i 'je' mi još kako-tako leži, ali ja bih najradije govorila i pisala ekavicom, ono čist kajkakvski-podravski. I tak smo uzele rječnik, ajd da vidimo koliko ima tih riječi na ta slova. I ti stvarno kad pogledaš, na 'dž' u rječniku imaš samo jednu stranicu, a od toga su većina turcizmi, evo, sad mi na pamet padaju riječi poput džezva i džemper. Pitala sam se pa zakaj mi ne možemo ko' Slovenci imati samo 'č' nego se toliko petljamo s pravopisom...

Došle ste ovdje i sa svojom kujom Lijom. Pretpostavljam da ste po njoj bile nadahnute stvoriti spomenutu pjesmu "Tvoje šape ostavljaju tragove"?

EVA: Imam Liju dvije godine, a i prije sam imala pse. Prošla mi je bila pudlica, ali to je bio sasvim drugačiji odnos. Ok, imala sam i mačke, a Lija živi s još dvije mačke, jako složno.

IVONA: Imam i ja kuju Forcu, ona je već dosta stara, ima 8 godina, danas se natrčala, pa je nisam htjela voditi. Psi inače imaju tu sposobnost širenja pozitivnih vibracija, evo Forca je puno manja od Lije, a zna mi dovući skoro pola drveta i onda se natežem s njome, te primjetim kako to doživljavaju ljudi sa strane koje to zabavlja... EVA: Šetala sam Liju po nasipu i bila sam u jednoj teškoj depresiji, a onda mi je došla Lija i dovukla ogromnu granu... Odmah mi je sinula ideja za tu pjesmu. I vidiš, Lija je bila s nama na turneji po BiH, a kako je prilično nestašna i prefrigana kad se ne pazi na nju, umije napraviti svašta. Evo, kad smo bili u Zenici, tamo nam je pobjegla, a Zenica je grad pun pasa koji lutaju po gradu poput čopora.

SARA: Ali, ljudi ih hrane jer su to premda lutalice, ipak su socijalizirani...

EVA: Nama ti je Lija jednom prilikom zbrisala dok smo mi u nekom baru pile rakiju, Bosanci imaju dobre rakije i ja sam zapala u brigu, joj mene, idem ju potražiti. A veli meni domaćin - ma nema problema, ako ne nađeš Liju imaš Osmana, on ti je super pas, stalno je tu i govori 4 jezika, ha-ha-ha! I tak ti ja u toj brigi već krenem da je tražim, samo gdje... No, vraća se Lija i nosi neku kost, a kad je to vidio Osman, on joj je pokušavo uzeti tu kost, pa su se natezali i ozbiljno posvađali, a mi smo se zafrkavale kako je Lija prouzročila međunarodni incident.

SARA: E, a Osman je kao vođa tog čopora ostao vjerojatno osramoćen što mu je neka fina dama zagospodarila njegovim teritorijem.

EVA: Kako ljudi paze na te pse, čak ih vode i veterinaru, kažu da se dešava to da im se dovode psi iz drugih gradova...

Jeste imale kakvih problema u BiH?

EVA: Kad smo odlazile iz Zenice, zaustavile smo se na jednoj benzinskoj pumpi da natočimo gorivo, a naša cura koja je vodila brigu oko mercha kupila je zastavicu BiH i ponosno smo je stavile na prozor, baš je bilo neko Europsko prvenstvo, ja mislim košarkaško. Svi smo u kombiju bili oduševljeni, pa zakaj i ne bi, vozimo se po Bosni, jedino je Tajna koja je iz Mostara kužila tu podijeljenost na Muslimane, Hrvate i Srbe, a mi to nismo uočavali da ta zastavica svima ide na živce i nitko je ne priznaje. Čak smo stekle dojam da smo svima išli na živce s tom zastavicom jer ljudi očito ne žive s njome.

SARA: I onda smo, nakon Mostara išle dole za Dalmaciju, dolazimo do granice, približavamo se Hrvatskoj i zaustavi nas policajac da skinemo tu zastavicu. Mi smo možda bile i neugodne jer smo postavljale provokativna pitanja u čemu je problem, jel' u toj zastavici, jel smijemo imati neku drugu, a tu ne smijemo ili šta. To je bilo tamo negdje nakon Tomislavgrada i Livna, rekli su nam ovdje možete imati samo hrvatsku zastavu, ovu skidajte i parkirajte sa strane. Pa su nas detaljno pretresli.

EVA: A vidiš, nakon toga smo imale turneju po Sloveniji, Austriji i Slovačkoj. Da smo tamo imale izvješenu bilo kakvu državnu zastavu, ja mislim da ne bi bilo nikakvih problema recimo da smo prelazile iz Slovačke u Češku sa slovačkom zastavom, nitko nam ništa ne bi zamjerio. Ta Bosna je još uvijek jako bolna točka svima. Oni su svi velikodušni i dobri ljudi, ali nemoj im dirati tu neku političku i nacionalnu stranu... To im je tabu tema. E, sad si dobro pogodila - tabu. Vratimo se na album. Pun je takvih tema koje bi se mogle odgonetavati 20-30 godina...

SARA: Pa onda nećemo otkrivati... Ali album jeste pun svakakvih tema koje su stalno prisutne, svakodnevne, a s druge strane su jako teške. Ima tu i sarkazma, drugačijeg viđenja i pogleda na stanje stvari. Evo, "Ja ću biti bor" govori o krucijalnom problemu društva, krivom odgoju, odrastanju uz pogrešne društvene norme koje nas ustvari sve debiliziraju u nekakve mašinice, pijune i strojeve koji prožive taj svoj život uz krive ciljeve. Namjerno nismo htjele staviti negaciju 'ja neću biti rob', nego suprotno.

EVA: Da, evo ak ću ja biti bor reci mi šta sad ja trebam raditi. Da trebam biti ovakav ili onakav, tu se zaposli, trpaju te u nekakve kalupe, stvaraju pravila, evo, reci ti to jednom boru. Ili sekvoji koja živi po 500 ili tko zna koliko godina. Njima nitko nije zabranio da narastu, pa ta drveća bi trebala zapovijedati cijelim svijetom. Ona su smirena, a imaju moć. I pogledaj sad, netko tko živi 70 ili 80 godina želi imati veću moć od te sekvoje ili bora, ma daj, ajd bok.

SARA: Nego ovako, da ne zaboravimo spomenuti kad je album u pitanju, dan prije koncerta u Tvornici imamo promociju u Splitu. Mi ti se pripremamo u šumi. Moji dida je živio 30 godina u šumi u Sloveniji, tamo je sagradio kućicu koju povremeno koristimo, a ovaj puta pripremamo akustični set specijalno za tribinu 20.X u zagrebačkom klubu Vinyl koju organizira Vid Jeraj. Valent Samardžija koji nam je pomogao u masteriranju ponudio nam je da snimimo "Jantar" u akustičnoj verziji što nam je priličan izazov. Ja znam dosta bendova čije stvari nastaju akustično, pa ih onda transformiraju u električne varijante, dok je naš proces stvaranja obrnuti. Sam si rekao da je naša muzika nafilana instrumentalima, a mi ovaj puta pucamo na minimalizam, da sve te efekte izrazimo kroz par akorda i znaš ono, da jednostavno na svirku možemo doći s biciklima. Dvije akustične gitare, šuškalice, djembe, neki cajoon i tako to, da sve to simplificiramo...

EVA: Ima tu i nekih afričkih kutijica s federima što proizvode različite zvukove, biti će zanimljivo posložiti sve te efekte iz digitalnog u analogno...

SARA: Iz toga svega ti se stvara potreba za progresom, pa evo, ja ovim putem naglašavam da je Žen zainteresiran da radi muziku za eksperimentalne, dokumentarne i avangardne filmove i video uratke, šta god jer volimo biti inspirirane vizualizacijama. Već smo imale takvo iskustvo za jedan nijemi film u organizaciji Močvare. Mi smo ozbiljno zainteresirane za takav rad.

Nismo se dotaknuli LGBT zajednice, a spikamo već satima...

EVA: Gledaj, mi totalno supportamo LGBT, no ne na onaj način da sudjelujemo u njihovim društvenim aktivnostima, već spontano kroz naše tekstove koji su vezani uz naš pojam života.

SARA: Ne radimo tekstove u stilu da šaljemo poruke LGBT zajednici ili krajnim desničarima, već pričamo naše živote. Kod nas ti je to slučaj najsofisticiranijeg oblika aktivizma. Ne kažem da su direktni oblici aktivizma loši, ja volim RATM, U pol' 9 kod Sabe, Rammstein i mnoge glazbenike koji šalju direktne i jasne poruke kontra sistema ili 'za' nešto. Mi ne pričamo da je lezbijska ljubav najbolja i najuzvišenija na svijetu, već da ima iste ljepote i iste probleme kao i bilo koja druga veza. Mi prenosimo našu energiju u pjesme, ona je kompleksna snaga...

Jel ste imale nekih poteškoća zbog toga?

EVA: Nije nam svejedno gdje nastupamo jer nas različito doživljavaju.

SARA: Bila je jedna situacija u Purgeraju kad je trebala biti akustična večer, ali nisu svi bili skroz akustični izvođači. Ispalo je da mi ne znamo što želimo.

IVONA: Nije nam to bilo direktno upućeno, već je to išla sitnica za sitnicom, konkretno, bio je tehničar u pitanju za kojeg smo mi mislile da je 'kul', ali on je mislio da mi ne znamo šta radimo. Nije tu čak niti bila neka naglašena orijentacija benda, već žena općenito. Žene i tehnika, žene i kablovi, žene i stage, žene i gitara, žene i nastup. Šta žene znaju o tome? Sara i ja smo doslovce ostavile instrumente i domarširale do miks-pulta s riječima 'pa kakav ti je to stav'? Ima žena koje to ne mogu shvatiti, a i muškaraca. Evo, Sara si je namjestila mikrofon, a on je došao i ide joj ga neki đavo prćkat jer ona to ne zna. Ono, skroz bahato... EVA: Ma imale smo sličnih problema kad smo nastupile u Beču, isto je tamo onaj tonac kenjao...

SARA: Putujući po Europi znale smo se osjećati kao Hrvat koji je uz to još i crnac na prvoj gej paradi u Beogradu... Ali nije bio u Beču taj element, već primjetna diskriminacija što smo mi tamo neki Balkanci, Slaveni. A koliko sam primjetila, Turci su tamo još više diskriminiraniji od nas Slavena jer su i malo tamnije boje kože i druga su religija.

EVA: Znaš onu priču kad smo se još kao Ž/Buka skinule gole do pojasa na koncertu Kaiser Chiefs? To je bio bunt spram sve te golotinje. Pokazati sise, ajao... A muškarci se svugdje skidaju do pojasa, vitlaju majicama na koncertima pa nikom ništ'. Na tom koncertu je bilo strašno vruće, bile smo opuštene i ja sam jednostavno željela doživjeti taj osjećaj, pa kaj onda?

SARA: A frontmen je sa bine vikao 'three naked girls', a mi to uopće nismo čule... Ha-ha-ha!

I tako, svašta nešto smo još čavrljali nevezano uz bend i raznorazne teme s kojima ne treba zamarati čitatelje. Ovaj trojac se pokazao jak i na riječima dosljedno nastavljajući zacrtanu misiju prikazivanja svojeg života na art-rock način. Kroz odlično uloženo vrijeme tog kišnog popodneva, nastupio je već i mrak, a kišurda nikako nije prestala da lije. Cure su zajašile bicikle i po ogromnom pljusku uputile na neke svoje subotnje destinacije s mislima o nastupajućim koncertima. Ponovimo, u utorak 20.X imaju kraći akustični set na tribini u zagrebačkom klubu Vinyl, 23.X nastupaju u Splitu, a u subotu 24.X u zagrebačkoj Tvornici. Vidimo se!

horvi // 19/10/2015