Grupa MOSKVA ima novi singl, Zlatni dječak, s drugog albuma LOVESEXDISTORTION, pa je to bio povod da ih malo nešto priupitamo...

1. Album LOVESEXDISTORTION, vani je već neko vrijeme. Na njemu ste malo promijenili zvuk u odnosu na album Poligraf. Kako je došlo do toga?
Nakon izlaska Poligrafa nastavili smo raditi i snimati pjesmu po pjesmu, ne znajući u kom smjeru bi nas to moglo odvesti i bez pretenzije da stvaramo album. Dali si, takoreći, kreativne slobode, ali doduše, u jednom trenutku skužili kako postoji psihodelična crta oko koje smo se samo nastavili kretati. Isto tako smo odlučili da želimo pojednostaviti studijski pristup pri snimanju te se približiti zvuku benda kakav je na stejdžu, sirov i malo više neposredan, bez kozmetičkih zahvata i nepotrebnih šećerenja pjesama. Lovili smo moment i kemiju u studiju. Korak po korak nakupilo se devet pjesama i dovoljno minutaže da možemo zatvoriti priču oko albuma.

2. Koliko ste zadovoljni s prijemom albuma kod publike i kritike?
Dosad su sve kritike vrlo dobre, a i koncerata smo imali nešto više nego prošle godine, a tu i tamo se dogodilo da netko iz publike kupi čak i cd nakon što odsviramo naših šedzdesetak minuta, što nije nikome popravilo stanje na računu, ali smo se mogli počastiti sendvičima i sokom na povratku kući.

3. Zlatni dječak je četvrti singl s tog albuma. Nešto o singlu i spotu?
To je zadnja pjesma napisana i snimljena za album. Jednom kad sam ulovio riff sve drugo je došlo brzo i prirodno, a ista se energija očito prenijela na dvije probe, u kojima smo stvar uvježbali, i studio, kada nam je trebao cijeli jedan tejk da pjesmu snimimo, dakle pune tri i pol minute! Samo par sekundi kasnije znali smo čime otvaramo album. Spot je djelo redateljice Kristine Barišić, već šesti koji je snimila za nas. Okupila je atratktivne modele i manekenke te sjajno popratila pjesmu mističnom i spooky atmosferom.



4. Da li planirate neke svirke tijekom ljetnih mjeseci?
Upravo se pakiramo za Dubrovnik gdje će se 10. i 11. srpnja, dakle ovaj petak i subotu, održati po prvi put Rock camp Orsula, u sklopu kojeg nastupaju bendovi iz Rijeke, Zagreba i, naravno, Dubrovnika. Na fotkama lokacija izgleda odlično, bendovi su u kampu, tako da druženja i zabave neće nedostajati. Zanima me hoće li itko, nakon što završe nastupi, htjeti još malo zasvirati akustičnu gitaru ispred šatora...

5. Jesenski planovi?
Naš menadžment je u pregovorima s nekoliko klubova, ali ako se što dogovori znat ćemo tek pred kraj ljeta, kad se svi vrate s godišnjih odmora. A tko zna, možda nam se do tada i potkrade koja nova stvar...

6. Svirali ste kao predgrupa škotskim Glasvegas u Močvari. u kakvom Vam je sjećanju ostao taj nastup?
Ne mogu reći kako nam nije imponiralo što su nas izabrali kao svoju predgrupu na prvom zagrebačkom nastupu, pa ipak je njihov debi album dosta odjeknuo, doduše najviše na Otoku, ali i iz mojih zvučnika također, i bio je vrlo inspirativan. Nama je bilo super, uvijek je sjajan osjećaj biti na stejdžu, a tremu pred nastup još uvijek imamo..haha. Nakon svirke njihov nam je menadžer pokazao palac i tražio cd, a ako im je poslužio i više nego kao podložak za čaše, nikad nećemo saznati.

7. Prisjetite se najboljeg i najgoreg koncertnog iskustva?
Tehnički, najgori nastup smo imali u Ilirskoj Bistrici, u MKNŽ, s Morsom, 2011. godine, ako se ne varam. U klubu su bili široke ruke pa u bekstejdžu nikad nije falilo "osvježavajućih" napitaka, a tome nismo znali odoljeti baš tako lako. Zabava je bila vrhunska, doteturali smo do bine, teturali po njoj. Nekad smo se i pogodili u tempu, malo manje u tonalitetu, a klub krcat raspoložene publike, neskromne u davanju aplauza nakon traljavih verzija, njima ionako nepoznatih, pjesama. Pa, ipak nije iskustvo kojeg bih se posramio..haha. A s druge strane bih zasigurno izdvojio ovogodišnji nastup u krcatom Palachu, friško nam je izašao album, super atmosfera, bili smo odlično pripremljeni, usvirani, veseli, a činilo se kako ni publici nije bilo mrsko biti tamo s nama.

8. Kakvu muziku slušate inače?
Uglavnom su to album izdani između '66. i '75. godine prošlog stoljeća, što psihodelični rock, prog, a najviše hard ili blues rock, mada se potkrade i nešto novijih bendova, ali ipak samo onih koji održavaju sličan žanr i pristup glazbi na životu. Konkretno, u zadnjih petnaestak dana me oduševljavaju HP Lovecraft, Blue Cheer, Thin Lizzy, The Black Crowes...eto, da nabrojim samo neke.

9. Da li pratite HR ili regionalnu scenu. Par riječi?
Unatoč tome što posvuda postoje znakovi upozorenja kako je rock mrtav, a šira publika ne žaluje za njim, diskografija je na respiratorima, čini se kao da nikad nije postojalo više bendova, glazbenih portala, klubova i koncerata stranih izvođača. Govoreći o novijoj generaciji bendova, teško je privući pažnju publike i medija u ogromnom i žanrovski šarolikom spektru internet i radijske ponude. Internet s jedne strane omogućava svima da plasiraju svoje glazbene uratke, a s druge strane čini i veću konkurenciju. Nekolicina tu i tamo zabljesne ili se nametne pjesmom, nastupom, probije barijeru kaše u kojoj se nalazi hrvatska glazba, pa se dojam o rokenrolu malo i popravi. Kako je rekao poznati lik: "Tomorrow never knows".

10. Za kraj...
Još ga ne vidim! :-)

pedja // 10/07/2015