Waitapu je bend koji se stalno razvija spretno kombinirajući elemente duba, metala, post rocka, psihodelije, dubstepa ipak ostajući prepoznatiljiv u svom mračnom izričaju, pa svakako provjerite glasine da ih je najbolje doživjeti na pozornici i na licu mjesta provjeriti navod iz Seasplash promotivnog materijala u kojem ' 'mantre dubokih bas linija upletenih u čvrsti linearni ritam i susret zatamnjene psihodelije s motoričkim pulsom dovodi do izboja energije distorziranih gitara, koje lansiraju svijest u bespuća unutarnjeg svemira, a tijelo u šamanski trans''. Ima vas četvorica u bendu. Koga ste sve do sad promijenili i kolko ljudi je prošlo kroz njega od vašeg početka?

U postavi kvarteta djelujemo nešto manje od godinu dana. Uz našeg čovjeka za miks pultom, zaduženog za zvuk i zvučne efekte, to ipak ispada kvintet. Priča je počela okupljanjem nepromjenjene jezgre, trojice članova, gitara, bubanj, bas, a znali smo se iz bendova u kojima smo krajem devedesetih svirali hard core, metal, stoner rock (Green Machine, Najveribest), bendovi su se raspali, a mi smo imali želju za sviranjem. Počeli smo neobavezno eksperimentirati i igrati se s raznim stilovima koje smo voljeli (to činimo i danas), skužili smo da se kombiniranjem na primjer drum'n'bass ili steppers ritmike, dodajući duboke mantričke bas linije i gitarske riffove obojane delayem, reverbom dolazi do zanimljivih rješenja. Moram priznati da je tu ulogu odigrala i francuska dub škola. Krenuli smo tražiti osobu da doda ili smislene elektronske zvukove ili da nečim drugim doprinese zvučnoj slici, jer je postava benda bila klasični rock trio i u viziji onog što smo zamislili nešto je nedostajalo. Potraga je bila dugogodišnja i stvarno je u rad benda bilo uključeno desetak ljudi, gitarista, klavijaturista, producenata, nekoliko pjevačica, DJ-a, usputnih prolaznika, neki su se zadržali duže, a neki su odustali u startu. Nekoliko puta ostali smo i bez prostorije za probe, a desilo se da smo u jednom trenutku na neodređeno vrijeme i digli ruke od svega. Nakon te pauze, u kojoj smo imali vremena preispitati i svoje motive bavljenja glazbom, kao i definirati što nam je zapravo cilj na kreativnom planu, ozbiljnije smo prionuli na stvaranje i pokrenuli priču oko benda Waitapu. Ne volimo isticati pojedninačno članove benda, ni trenutne ni bivše, ali, moramo tu spomenuti Le figuar de Kranque, dugogodišnjeg novinara vaše terapije, koji je svirao drugu gitaru u bendu, snimao s nama EP, ali i napustio posadu prije izlaska albuma.

Jel na promjenu članova utjecala muzika kakvu ste svirali il im nije pasalo nešto drugo ili su pak imali neke druge planove? Nemoj se sa izvlačiti s nekim trećim iznuđenim odgovorom nego reci oko čega ste se svađali nekad a oko čega se sad svađate?

Znali smo u kom smjeru želimo da se razvija bend i logično je da se osoba koja ulazi u bend mora ufurati u priču, a jasno je i da je za to potrebno i vrijeme da se shvati kao bend diše. Nikakvo forsiranje tu ne dolazi u obzir. Nikog nismo otjerali, a istina je da se neki od članova nisu uklopili, neki nisu posjedovali adekvatnu opremu za live izvedbu, neki nisu imali vremena ili nisu mogli pratiti rad benda, pa su sami napustili brod. Iako je to čime se bavimo čisti amaterizam, u radu i pristupu nastojimo imati visoke i profesionalne standarde. Mislim da nije bilo nikave zle krvi, a naročito nam je drago kad nas dođu pogledati na koncertu i kad upute smislenu i konstruktivnu kritiku radu i razvoju benda. Desilo nam se u dva navrata da nas je kratko vrijeme prije dogovorenog nastupa napustio član benda, pa smo u nekoliko proba bili prisiljeni raditi na promjenama aranžmana. Svađe? Srećom, najčešće na kreativnom polju. Kako radimo instrumentalnu glazbu, svaki je zadužen za svoje dionice i u procesu stvaranja nemamo jasnu sliku kako će zvučati finalna verzija, a najteže je polusatni session uobličiti u petminutnu pjesmu. Često nakon povišenih tonova i iznošenja argumenata ispadne nova pjesma kojom smo prezadovoljni. Neke pjesme završimo prilično brzo, a s nekima se mučimo duže vremena. Desilo nam se da smo dan prije nedavnog nastupa u Močvari uspjeli spontano dovršiti jednu, na finalizaciji koje smo mukotrpno i bezuspješno radili više mjeseci, pa smo je premijerno izveli već dan kasnije. Sve nesporazume unutar benda nastojimo riješiti u kratkom roku i uz veliku dozu crnog humora.

Kakve su vam bile prve svirke i kako je ekipa koja je na njih dolazila prihvatila takvu mjuzu. Pitam to zato jer od uvijek imam neki filing da se tu, pogotovo u središnjem kontinentalnom djelu, slušala neka nabrijana pankerska/rokerska/metal mjuza ili pak neko elektronsko smeće ili ti ga američke cajke. Ste i vi malo više naginjali k toj nabrijanoj ekipi, pa vam se zvuk s godinama promjenio, ili ste vi pak uspjeli promjenitii tu ekipu koja je bila naviknuta na malo drukčiji zvuk?

Prvi koncert smo odsvirali tako da nismo još ni imali ime benda i te iste pjesme danas uz jednu gitaru manje i puno elektronike više, zvuče drugačije. Kod nas na sjeverozapadu bila je jaka punk/HC underground scena (mnoštvo bandova, fanzina, koncerata...), spomenuo sam prije bendove u kojima smo svirali, a ja sam bio prilično aktivan u organizaciji svega i svačega. Paralelno je postojala i rave scena, a dio ekipe nije se ograničavao samo na jedno od toga. Ja sam dugo vremena zaobilazio sve vrste elektronske glazbe, ali je bubnjar, tada metalac, bio čest gost techno partya, pa je počeo koristiti i druge ritmove, pa smo se iz čiste zezancije počeli s njima igrat, ubacili masne bass linije i hrpu efekata. Prijatelj sam s Vedranom Menigom i radio sam im koncerte kad je svirao u Nuli, pa kasnije Abrakha-Dub-R i Radikal Dub Kolektiv, oni su najzaslužniji za popularizaciju dubbiranja na našim prostorima i puno su prije nas punkersku energiju kanalizirali u dub. S Jamajke su u UK reggae i dub donjeli SexPistols i Clash, koji su još ranije skužili poveznice. Nikad nam nije bila namjera preobratiti nekoga, pogotovo pravovjerne punkere koji odbijaju priznati da dobre glazbe ima i nakon 77me. Kome se sviđa, poslušat će nas, kome se ne sviđa neće. Iako plovimo dub prostranstvima, nismo zaboravili svoje korjene, a to se i čuje u našem zvuku.

Evo nas na godini izdavanja albuma. Na koliko ste adresa slali snimke a koliko vam ih se javilo, ako ste išli tim pristupom? Ako niste, kako su francuzi došli do vas?

Nismo se pretjerano trudili tražiti izdavača, niti sam im slao snimke. Postojali su neki neformalni razgovori, bez konkretnih odgovora, nezavisno izdavaštvo kod nas u tom trenutku nije funkcioniralo, a nama se nije dalo čekati. Legendarna je priča kako je putem društvenih mreža, bez naših intervencija, youtube snimka s koncerta u KSETu došla do Geoffreya iz francuskog Fresh Poulp Records netlabela. Njemu se svidjelo i spontano smo se dogovorili za kompilaciju Dub Tentacles III, a kasnije sav ostali snimljeni materijal s dva remixa (Dziga & Jah Billah) za EP Bassonic Lodge. Besplatan download, uz limitiranu ediciju CD-a u našoj DIY izvedbi, a CD je dostupan i na štandu dragog nam Slušaj naglasnije Zdenka Franjića. Naslov Bassonic Lodge nastao je kao interna zezancija na temu teorija zavjere, a tako odmilja nazivamo i prostoriju u kojoj vježbamo. Za elektronske zahvate i produkciju albuma pobrinuo se Dubolik (RDK, Dubble). Naš elektroničarski dubstep mastermind, Dynasty Dubz, nedavno se pojavito na Dub Tentacles IV, s pjesmom Flow'n'Disapear koju je otpjevala Diamusk (Adisa, ex Dubioza Kolektiv sad u La Cherga) pa francuska veza još radi. Njegova pjesma Aura 51 izašla je i na Balkan Dubstep Unit vol 1. kompilaciji.

Misliš da bi bolje ili gore prošli da ste album izdali za nekog domačeg izdavača? Koliko ste na kraju zadovoljni s njim?

Nisam razmišljao o tome. Možda bi nam se otvorila vrata za nastup na nekim od domaćih festivala. Geoffrey, s kojim smo prezadovoljni, nam je javio informaciju o preko pet tisuća preuzimanja albuma unutar godine dana , svojim kanalima dogovorio je pojavljivanje na radio emisijama koja prate bass glazbu na nekoliko kontinenata, a pozitivne reakcije stižu sa svih strana, tako da moramo iskreno priznati, da je to puno više od onoga što smo očekivali. Financijski efekt je izostao, a on nam u ovom slučaju nije bio ni primarni cilj.

I onda su vas zvali da odete i svirati u Francusku... Kak je do toga došlo? Kolko vam je trebalo da se dogovorite, uzmete si godišnji i krenete na put?

U Francuskoj je izašao album, pa je red da ga tamo i promoviramo. Neki od Fresh Poulp izvođača već su nastupali na PsychoByDub festivalu, a i organizator Babtiste (SaruMan) nas je često vrtio u svojoj radio emisiji na R-Dwa radiju, pa je usljedio i poziv. Kako je bila sezona godišnjih odmora, a i dosta vremena unaprijed smo znali termin održavanja festivala, nije bilo problema. Uspjevamo obiteljske, poslovne, a ponekad i alpinističke obveze iskombinirati s radom u bendu. Na žalost nismo uspjeli pronaći nikakav koncert usput, radi ljetne mrtve klubske sezone, pa smo tom prilikom išli samo na jedan festival, koji je odlično prošao, pa je ekspedicija uspjela u potpunosti.
Kolko vam je trebalo da stignete? Nije vam se desila nikakva pizdarija putem? Koliko je nekakva cjelokupna reggae/dub scena jača tamo nego tu kod nas?

Putovanje je trajalo 18 sati u jednom smjeru, uz kraća turistička zaustavljanja i strateške odmore. Srećom nam je CD uređaj bio u kvaru, pa smo slušali lokalne radio stanice, na taj način smo se uvjerili da je raggae, kao i dub u Francuskoj prilično popularna glazba. U razgovoru s domaćinima saznali su da jako vole izvedbu dub bendova uživo, ali i da je kod njih slučaj da se dobar dio izvođača dub scene regrutirao iz punk/metal ekipe. Imponira nam što smo se na neki način uspjeli 'probiti' na njihovu prilično jaku dubbersku scenu. Zanimljivo je da su dosta upućeni i znaju za hrvatske dub bendove i producente, prate što se kod nas dešava na dub sceni. Podsjetilo me to na priličnu informiranost o događanjima na punk/HC sceni 90tih, samo što su onda informacije kružile DIYsistemom, putem pošte, fanzina i flyera, dok je danas era interneta i sve je srećom dostupnije.

Kakav je to festival i kako je sve to prošlo?

PsychoByDub festival održava u mjestašcu Barnave, koje broji 158 stanovnika, a populacija mu se u vrijeme trajanja festivala poveća za prosječno dvije tisuće gostiju. Alpski ambijent i predivna priroda privlače ljeti velik broj izletnika i ljubitelja planinskih vrhova. Radi lokalnog stanovništva i velikog broja gostiju, problem im je napraviti višednevni program. Organizatori su vrlo srdačni i gostoljubivi. Iako okuplja isključivo dub izvođače, zanimljivo je da je među publikom i velik broj raznih subkulturnih skupina, punkera, metalaca, hip-hopera i svi se dobro zabavljaju i uživaju u glasnom i masnom bassu. Tijekom našeg seta iznenadio nas je stage diving, kojeg nismo navikli doživjeti na ovakvim koncertima, pa su i neki od nas nakon nastupa poneseni atmosferom završili na rukama publike. U jutarnjim satima, po završetku programa, odlučili smo ne otići na spavanje, nego u kombi i natrag doma, a taman smo bili nabrijani za još par nastupa... možda nekom drugom prilikom.
Vi nemate klasičan dubby zvuk nego ste kroz godine izmiksali neki svoj, malo tvrđi i mračniji miks. Što bi rekao, zbog čijih utjecaja je to tako i dal ste svi odrastali kroz slično ili različito glazbeno okruženje?

Svi iz benda smo svirali u žestokim bendovima, volimo čvrstu i mračniju glazbu, a volimo i tražiti zanimljive izvođače različitih žanrova, odnosno nismo isklučivi. Svaki od nas naveo bi svoje utjecaje, koji nisu nužno vezani uz glazbu, ali bi se kod većine mogli složiti. Ne zaobilazan je i utjecaj izvođača francuske škole duba, ne otkrivamo toplu vodu, ali pokušavamo ne kopirati nekog, nego razviti svoj stil i izbjeći neke isklišeizirane zamke. Sviđa nam se kako si u ocjeni ovog zadnjeg nastupa primjetio ''ambijentalne melodije ponekad vas ostavljaju nespremne na promjenu zvuka koja slijedi'' i da se ''glazba Waitapu može okarakterizirati kao dub, a isto tako s njim na trenutke nema, a i nemora imati nikakve veze''. U tom smjeru nastavljamo i dalje, masni bas, hipnotička ritmika, delay, reverb, distorzija, wobble, elektronika, primjećujemo napredak i razvoj u stvaranju i to nas veseli. Zaista ne postoji razlog da bi podilazili bilo čemu, nego radili ono što volimo i na način koji se u prvom redu mora sviđati nama samima.

Na nagradnoj igri smo tražili dobitnike vaših cd-a i bedževa a pitanje je glasilo, odakle vam ime? Ko ga se sjetio i kako ste si ga protumačili? Sigurno ste bili na nekoj pijanki kad se desilo...

Naprotiv, ime Waitapu je prilično promišljeno odabrano. Spomenuo sam da smo dugo vremena bili u potrazi za imenom, čak smo i nastupili bez da smo o-dub-rali ime benda. Imali smo nekih prijedloga i internih pošalica, koji nisu bili ni dovoljno zvučne, ni intrigantne, a onda se odjednom pojavilo Waitapu. Predložio sam bendu i jednoglasno je prihvaćeno. Nedavno preminuli Joža Horvat, svjetski putnik, antifašistički borac, je rodom iz mjesta Kotoribe kao i naš bubnjar, a roman Waitapu, osnovnoškolska lektira, priča je o hrabrosti u traganju za nepoznatim i rušenju normi i besmislenih zakona, ne odustajanju od cilja bez obzira na prepreke koje se javljaju putem, a na tom tragu smo mi bili u našem stvaranju, pa smo prezadovoljni odabirom imenom benda. S dugogodišnjim vremenskim odmakom, ponovo sam pročitao to djelo, koje toplo preporučam. Isti autor napisao je i odličnu knjigu Mačak pod šljemom, po kojoj je snimljen crno bijeli film i TV serija u boji. U Sloveniji je snimljena i omladinska TV serija Waitapu.

I sad malo za kraj... Nešto si pričao da se planira snimiti novi CD. Kolko materijala se s te strane može čuti na koncertima? Postoji li izdavač ili je još prerano za razmišljanje o tome?

Dovršenih pjesmama ima dovoljno, gotovo sve ih izvodimo i uživo, nešto je u fazi završavanja, a odlazak u studio vjerojatno će se desiti početkom godine. Razmišljamo o nekoliko varijanti snimanja, produkcije, remixa, a isto tako i nekoliko varijanti izdavanja, no o tome možemo razgovarati kad izađemo iz studija.

Imaš nešto za nadodati za kraj?

Pozdravljamo čitatelje, pozdravljamo ekipu terapije. Vidimo se na nekom koncertu. Dub must go on!

mario m. // 23/12/2012