Odgovore na pitanja što je i zašto 'Hortus', te kako je nastao, dala nam je ritam mašinerija čakovečkih dubera Waitapu, basist Emil i bubnjar Ičo... Zašto smo čekali šest godina na dočekamo nastavak debija "Bassonic Lodge"?

E: Vrijeme je relativan pojam, tvrdio je Albert Einstein.

I: Isto je tvrdio i za prostor. Upali smo u vremensku omču, na sreću ne i u prostornu.

E: Planirali smo album izdati ranije, ali kako nam je bio plan da sami produciramo, sve skupa je potrajalo, uz razne privatne i poslovne obveze, a htjeli smo biti zadovoljni konačnim rezultatom. U tom smo procesu i puno svega naučili, od tehničkih stvari rada u studiju, pa do same finalizacije izdanja u fizičkom obliku. Nemam osjećaj da album kasni.

I: Posvetili smo se probama i višesatnim dubovima u slobodnoj formi. Ogromna količina materijala, a u kojem je sigurno bilo ponekih dragulja ostavljena je u bespućima zaborava.
No, bio je užitak to svirati i stvarati. Zbog toga se i bavimo glazbom. Slično radimo i danas, s tim da smo te ideje počeli snimati, pa su se neki fragmenti svih tih stotina sati svirke ipak uspjeli materijalizirati i strukturirali smo ih u prihvatljivu formu. Snimili smo ih i u obliku pjesama u studiju. Nakon toga stvari su bile više tehničke nego kreativne prirode.

E: ... i nismo znali drugi način, a da se u recenziji na vašem portalu dobije osvrt: 'Sve u svemu, album je to bio vrijedan čekanja' ;)

Ukratko što se sve događalo s bendom u tom vremenu?

E: Otvorila su nam se neka vrata pa su uslijedili pozivi u Berlin, Francusku, Sloveniju, domaće festivale i klubove, ulagali smo u znanje i opremu koja nam je potrebna da imamo zvuk kakav želimo, bilo je i promjena posade...

I: Uvršteni smo na kompilacijski album Seasplash Ritam, s pjesmom Tooth Fairy pojavili smo se među domaćim izvođačima bass žanra.

E: Došlo je i do suradnje s Harisom Piltonom i Chakkom u projektu Kali Fat Dub i pjesmi Sirene Savske.

I: Svirali smo i stvarali redovito na probama i nastupali sporadično na koncertima na koje smo bili pozvani. Kad bi se umorili ili bi nas preplavile druge obaveze, napravili bi kraću pauzu i krenuli dalje. Novi album nosi ime "Hortus". Što to znači?

E: U doslovnom prijevodu s latinskog - vrt. Prevodi se i kao cvjetnjak. U širem kontekstu gledano, Međimurje je, opasano Murom i Dravom, bilo nazivano Insulom - otokom, a nekoliko stoljeća unatrag, od vremena Josipa Bedekovića, spominje se i pojam Hortus Croatiae - Hrvatski cvjetnjak. Laskavo, ali i legitimno, jer Međimurje većim djelom izgleda kao njegovani vrt i cvjetnjak.

I: Sviđa nam se djelovati u ovom vrtu a.k.a. cvjetnjaku, tu smo rođeni, odrastali, počeli se baviti muzikom. Rodni kraj, uz otvorenost prema svijetu i novim iskustvima, nas je formirao u ljude kakvi smo danas, a to se čuje i u našoj muzici.

E: Naravno i lokalpatriotska gesta. Svaki vrt i cvjetnjak potrebno je njegovati i zahtjeva puno vremena i pažnje da se ubere plod kao rezultat rada i truda, a slično je i s bendom, s naglaskom da je tu važan i timski rad.

U pres materijalima navodi se da je album konceptualan?

E: Koncept je dvojezično (jer je jedan od izdavača iz Kanade) u fizičkim izdanjima (LP, CD) približen u tekstu s pojedinim citatima iz knjige Waitapu Jože Horvata. Koncept je putovanje i potraga na više nivoa, potraga benda za zvukom, glazbeno putovanje, a meditativno putovanje ide i u obrnutom smjeru, u potragu za korijenima, okusima i mirisima, slikama, zvukovima i ritmovima odrastanja, mireći i prožimajući moderno i suvremeno s tradicionalnim... Spomenimo i da je cover art djelo našeg člana i akademskog slikara Bojana.

I: Pretpostavljao sam da se radi o koncertualnom albumu, tj. albumu s materijalom koji izvodimo na koncertima. Sad ispada da je konceptualan, a zašto je tome tako je već objasnio Emil.

U Safe Zone pojavljuje se Remi na vokalu. Kako je došlo do te suradnje?

E: Urbana legenda kaže da je u završnoj fazi miksanja koju je Zvone (naš vrli tonac, producent, jedini koji nema međimurske korijene) radio u Shotovom studiju Element u Zagrebu, u studio ušetala Remi, čula i majstorski odrokala opasne stihove na engleskom, te podigla pjesmu na viši nivo i oplemenila je. Razvalila je. Prezadovoljni smo ovom suradnjom. Kako sam promotor i organizator koncerata poznajemo se duže vremena, ali zasluge i ideju prepisujem Zvonetu. Pjesma nije imala naslov i malo je falilo da odustanemo od nje, a iskreno smo bili i skeptični u rezultat s vokalom, ali kad smo prvi put čuli, ostali smo zatečeni. Još smo uvijek. Planiramo snimiti video spot.

I: Tak su i meni rekli.

Novi album objavljuju tri izdavača, a prethodnika dva. Kako je došlo do tih suradnji?

E: Za prvo izdanje kontaktirao nas je Goffrey iz franuskog Fresh Poulp records koji se specijalizirao za digitalna free download dub izdanja, našao nas je na društvenim mrežama, pa smo prvo bili na Dub Tentacles III kombilaciji, pa onda i izdali EP, koji je za domaće tržište onda u fizičkom formatu izdao legendarni Zdenko Franjić za Slušaj najglasnije / Listen Loudest. Za Hortus je plan bio da se ide u izdanje na vinilu. Kako sam ljubitelji DIY estetike s dugogodišnjim stažom na sceni, ideja mi je bila da se kao u nekadašnje doba u izdavanje uključi više etiketa. Svi uključeni su mi prije svega dugogodišnji prijatelji, s nekima surađujem dvadesetak godina i iznimno sam sretan što su u startu oduševljeno pokazali interes da napravimo zajednički projekt. Vedran ispred PDV records, Bero, kanadski Zagorec za Ill in The Head i Tomica i Ivor iz Murske Sobote za God Bless This Mess, veselim se unaprijed svim novim druženjima i zajedničkim avanturama.

I: Menađerska posla.

E: Kaj, menagera imamo? Joža Horvat u imenu benda i u pjesmi. Što osim ovog pisca čitaju članovi benda?

E: U posljednje sam vrijeme iščitavao opuse domaćih autora Bekim Sejranović (Nigdjne niotkuda, Sandale, Moj sin Huckleberry Finn) Zoran Žimrić (Blockbuster, Putovanje desnom hemisferom), Damir Karakaš (Blue Moon, Pukovnik Beethoven) Olja Savićević (Adio kauboju, Pjevač u noći), pa od kolege basiste Miše Hrnjaka (Srce od zlata), malo povijesnog štiva Geert Mak (U Europi), Marquezovu Zlu kob (koju ja autor napisao prije moje omiljene Sto godina samoće, a posudio mi ju je kolega Ičo, ali mu je nisam još vratil, donesem ti na probu?

I: Donesi. Ja sam čitao Sabrana djela. Uz to sam pročitao teška djela Ivana Supeka, dio do pola, tj. do tamo gdje se u tekstu pojavljuju formule, a dio u totalu. Na nagovor sam pročitao i dio knjiga koje Emil navodi, a omiljeni su mi ruski, ukrajinski i krimski klasici, te povijesna djela i alpinističko-avanturistička literatura tipa Herzogova Annapurna i Zaplotnikov Put, iako pretežno čitam operativne programe, smjernice za prijavitelje, internet i Facebook statuse.

Pretpostavljam da slijedi promocija albuma. Ljeto su obilježili nastupi na festivalima (Reunited, Tides of Youth i Seasplash), a jesen?

E: Prvo na redu je gostovanje ove subote 16.9.u Cerknu na njihovom CMAKAJNE festivalu, pa onda slijede službene promocije u Zagrebu početkom studenog, promocija za God Bless This Mess u klubu MIKK Murska Sobota i na domaćem terenu, čakovečkom Prostoru počekom prosinca. O datumima uskoro. U promotivne svrhe i u slavljeničkom duhu prigodom izlaska albuma i 15tog Seasplash festivala ekipa iz čakovečkih Međimurski Lepi Dečki Brewery spremila je specijalnu ediciju zanatskog piva - Pale Ale limunsko - grejpastog okusa, zamućene zlatno-žute boje i srednje gorčine, dizajn na kojem se prema literarnom predlošku iz knjige Waitapu, Iteo otisnuo u istraživanje novih prostranstava, na valovima oceana - Parane jednog od stvoritelje svijeta, je djelo Kreše iz ShoArtThreadless. Usput koristimo priliku da na kraju zahvalimo vašem portalu na dugogodišnjem praćenju rada i razvoja benda i pozdravimo čitateljstvo uz citat Jože Horvata i knjige po kojoj je bend odabrao ime, a 'nomen est omen'...

...jer, što je crta? Ljudi razmišljaju, rade, stvaraju, otkrivaju, napreduju i, u jednom trenutku, kao da su iscrpili svoje snage, kao da su došli do cilja, i tu zastanu. To je njihova crta! Tu crtu vračevi odmah pretvore u zakon... Crta određuje, naređuje, propisuje, zabranjuje ... Ona proglašava što je dopustivo, što je grijeh, što nije, što smiješ, što ne smiješ... Oko nas svuda su crte, svuda su zapreke i zabrani... Kao obruči, sa svih nas strana stežu zakoni, a život se ne može razvijati, ljudsko društvo ne može napredovati ako se ne brišu crte, ako se ne mijenjaju zakoni! Da ljudi nisu prelazili, da nisu gazili crtu, gdje bismo mi još bili... (Joža Horvat, 1984.)

Pitao Peđa, odgovarali Emil i Ičo.

terapija // 13/09/2017