Prošlo je šest godina od prvog, i dosad jedinog, izdanja čakovečkih Waitapu. Otad su momci kuhali ovo što je nedavno objavljeno, a zove se Hortus. Iako će neke podsjetiti na neku drugu riječ, pozadina ove je malo drugačija.

E sad, redovitim posjetiteljima njihovih koncerata, ovo i neće biti nešto novo, iako su aranžmani malo drugačiji, moglo bi se reći "mekši".
Pogotovo se to odnosi na dvije pjesme koje su "prenesene" s debija, a koje je teško i prepoznati, osim u naslovu. Chrom Dioxid i Jeux ovdje su izgubile prljavost i rockersku žestinu koja ih je krasila na prethodniku, a to je u stvari ono što je te pjesme, a bome i bend, razlikovalo od mnogih drugih. Ovako ispolirane i fine mogu poslužiti kao podloga dok se čeka njihova verzija uživo.

"Hortus", kao cjelina, koncipiran je na domoljubni i internacionalni, iako ne kao A i B strana. U ovaj internacionalni osim spomenutih, upadaju još i završne Safe Zone i Chapter Zero. U Safe Zone, koja je ujedno i prvi singl, na vokalu u neuobičajenoj, skoro pa spoken word, ulozi na engleskom gostuje Remi. To je ujedno i najradiofoničnija pjesma i "mamac" za internacionalne frekvencije, ne samo reggae i dub sadržaja. Pjesma kojom završavaju koncerte, zatvara i album i na neki način zatvara to njihovo "poglavlje". Sastoji se od dva dijela, prvog mirnijeg i drugog nešto nervoznijeg s dubstep wobblovima.

Ipak, ono po čemu treba cijeniti Waitapu je njihova odanost rodnom kraju i promocija istog. Krenuli su od samog naziva benda, a s njim su povezali i pjesmu Cat Under Helmet, koja je još jedna posveta Joži Horvatu i njegovom dijelu "Mačak po šljemom". Dosta mračna, pomalo nalik na Angel od Massive Attack, pjesma sadrži semplirane anegdote iz serijala istog naziva o partizanskom komesaru Iliji Kaplaru. Ja sam ipak najviše volio onu o Pikuši uz "bog dao bog uzeo" uzrečicu.

Redovitim posjetiocima njihovih koncerata Oglas je poznata kao otvarajuća pjesma, a u nju su usemplirani dijelovi "Male seoske priredbe", dokumentarca o izboru za miss sela u međimurskoj provinciji, gdje krezubi bubnjar čita oglas u kojem se 'sutra, u nedjelju u održava velika kulturna najmodernija priredba' te poziva 'radnike koji su se javili za rad u Njemačku da se popišu i pregledaju', film je snimljen 1971. godine. Poznato?

Još su dvije pjesme, Deca, moja deca i Twisted Choban, iz edicije "domoljublja". I dok se ova druga čini kao dobra surf zajebancija, ova prva zvuči kao najsloženija pjesma na albumu, u kojoj su uspjeli u dub elemente ubaciti i etno temu uz zvuk crkvenih zvona i tradicionalnu međimursku koju je proslavila Teta Liza, kao još jednu posvetu rodnom kraju - Hortus Croatiae - horvackom cvetnjaku, otoku između Mure i Drave.

Sve u svemu, album je to bio vrijedan čekanja, međutim apel je da ubuduće ne čekamo tak dugo.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 30/07/2017