Chui ovog petka, 12.listopada 2012. održavaju prvu zagrebačku promociju istoimenog debi albuma u Park & Purgeraju.

Ako ste pokušavali potražiti bend Chui putem google i facebooka, naišli ste na stotine uglavnom kineskih stranica, te možda od sve te gomile odustali od potrage. Da bi vam uoči skorašnjeg koncerta u Park & Purgeraju olakšali traženje u internetskoj džungli, a i približili bend, porazgovarali smo s njima. Točnije, odgovore nam je dao klavijaturist Toni Starešinić.

Ime Chui zvuči pravo hrvatski, domaći - izgovara se 'čuj', kaj ne? No, ono ima i drugo značenje...

Ima ali prije svega Chui je naziv naše maskote koja sa svojih šestoro velikih ušiju i svojim imenom šalje jasnu poruku publici. Kasnije sam otkrio da Chui na staroafričkom swahili jeziku znači leopard što je našem Chuiu priskrbilo rep. Zanimljivo je ispalo da moj najdraži bend isto ima ime na swahilli jeziku. Čak su svi članovi tog benda dali sebi neko ime na swahiliju. Radi se o bendu Mwandishi koji je ranih sedamdesetih osnovao Herbie Hancock. To je bilo još prije Headhuntersa. Kad ste kretali s radom prije cirka godinu dana, koliko sam upoznat, prošle jeseni, da li ste imali konkretnu viziju u kojem smjeru će se zvuk i stil kretati? Da li su u opciji bile i pjevane skladbe?

Prošle jeseni se počela kuhati ideja za nešto ovakvo ali tek od zime smo se ozbiljnije primili posla. Zvuk i stil su došli sami po sebi i nismo previše razmišljali o tome. Jednostavno samo smo svirali, a ono što je izlazilo van je samo rezultat glazbe koju inače slušamo i naših tehničkih sviračkih mogućnosti. Bitna stavka koja je uvjetovala zvuk i stil je svakako nedostatak bas gitare. To je definitivno odvelo glazbu u više hipnotičko repetativni smijer s manje harmonijskih promjena i uopće izostanak nekakvih brejkova ili unisonih djelova karakterističnih za klasičniji fusion. Isprva nisam bio siguran da je to ono što želim ali se to pokazalo kao puni pogodak kroz više razina. Učinilo je glazbu vrlo posebnom i drugačijom od svega što se do sad sviralo na našoj sceni. Bitan rezultat toga je i da je naša glazba u osnovi zapravo vrlo jednostavna i temelji se uglavnom na jednoj repetativnoj bas liniji tako da i kad zabrijemo u neke experimentalne sfere i dalje smo vrlo slušljivi. Ne pretjerujemo sa harmonizacijom iako je vrlo zanimljivo igrati se raznim harmonijama na klaviru preko bas linije koja je cijelo vrijeme u jednoj harmi što se može čuti na "Punch" ili "Night". Dok smo slagali materijale za album imali smo u vidu trubu i način sviranja Andreja tako da se on savršeno uklopio bez da je odsvirao i jednu probu s nama prije snimanja. Pjevane skladbe nisu bile u opciji bar ne u nekoj pop formi jer to već radimo u Mangrooveu.

Instrumentalna glazba je često potcijenjena u popularnoj kulturi, no nikako se ne može zanemariti njezina uloga u nekim trendovima, primjerice u surfu, technu, post-rocku ili u sklopu ambijentalne scene. Kolika je bila presudna ta odluka da se orijentirate isključivo na nju?

Trendovi nas nisu nikad zanimali, samo sviramo ono što nam dođe da sviramo. Jedino što smo malo promišljali u zadnje vrijeme je da malo manje sviramo drum'n'bass :-P

Debi album je tu, čuo sam da je snimljen u vrlo kratkom vremenu i to na vrlo jednostavan način, no kada se sluša ne stiče se takav dojam...

Da, sve je dogodilo jako brzo. Četiri skladbe sam komponirao u par dana i uvježbali smo ih u nekoliko proba, ostale dvije su nastale kao kolektivni warm up jam session sa tih istih proba. I onda smo sve snimili u studiju praktički u jedan dan. Jedino je mixanje i masteriranje potrajalo nešto duže. Producent albuma Hrvoje Nikšić (Kramasonik) se inače snalazi kao riba u vodi što se tiče ambijentalnih psihodelija pa je još dodatno začinio snimku svojim space tripovima. A Valent Samardžija je fino ispeglao master da sve zazvuči još močnije.

Moram priznati da sam ostao iznenađen činjenicom da je album objavio Dancing Bear. Kako su oni prihvatili vaš materijal kad ste im ga ponudili?

Andrej je dao materijale na preslušavanje Davoru Vargi i njemu se jako svidio materijal i nakon toga se sve desilo vrlo brzo. Nakon prvog sastanka nije prošlo ni mjesec dana i već smo cd imali u rukama.
Nas je isto sve to vrlo ugodno iznenadilo i zato bi se ovom prilikom još jednom zahvalili Davoru, Bobi i ostaloj ekipi iz Dancing Beara.

"Sea suite" je svakako najkompleksniji kompozitorski zahvat na albumu. Nisu li ljudi iz izdavačke kuće smatrali da je previše avangardan, a možda i eksperimentalan komad?

Glazbu možete slušati na više načina, jedan je da koncentrirano slušate sve što se dešava kao kad čitate knjigu, a drugi je jednostavno da pustite da glazba kruži zrakom i ulazi u vaše tijelo i obuzima vas na jedan duhovniji način. Ja više volim slušati glazbu na takav način, a vjerujem da je i Davor nju tako poslušao jer je rekao da ga ta skladba kao i cijeli album jako opušta. Kod takvog načina slušanja glazba se ne opisuje takvom terminoligijom, nazivi poput avangardan, experimentalan, fusion, pop ili tome slično tu ne znače ništa.

Uloga elektronike, akustike i jazza u vašem stilu je očita i kao takva u principu nikad nije imala neki posebno značajan tretman u našim medijima. Đuro mi je pričao da ste prilikom koncerta u Puli rasprodali sve cd-ove koje ste donesli sa sobom. Varam li se da vi stvarate svoju publiku nezavisno od kurentne scene? I koliko mi se čini, vaša glazba je zbog univerzalnosti daleko više pogodna za plasman na inozemno tržište...

Mislim da se ne varaš. Mi smo ti kao neka nova stranka koja uzima malo birača večini ostalih stranaka, doduše manje onima s desne strane, a više onima u centru i s lijeve strane :) Naša publika su uglavnom mlađi ljudi koji slušaju plesnu elektronsku glazbu, jazz, ambijentalnu, filmsku glazbu, glazbu sedamdesetih...među publikom se našlo i starije ekipe koja je nešto otvorenija prema glazbi, a bilo je odličnih reakcija i od stare garde koja je odrasla na Pink Floydima. Svakako da je više pogodna za plasman na inozemno tržište ali trenutno nas više zanimaju reakcije domaće javnosti. Uostalom ovo nam je tek prvi album i prvo upoznavanje javnosti sa Chuiem. Impresivno je slušati ovakav debi album koji je izgrađen na čvrstim temeljima sa snažnim i dorečenim kompozicijama. Vratimo li se duboko u vašu prošlost, da li ste kao klinci koji su tek otkrivali prve akorde, tonove, oktave, taktove i ulazili u prve tehnikalije, imali negdje, onako u podsvjesti, nekakvu nadu da će te jednog dana imati bend koji će iznjedriti, po mojem skromnom sudu, jedno izuzetno remek-djelo?

Prvo hvala na velikom komplimentu. Vjerujem da su ostali kao i ja maštali o glazbi koja je ovisila o tome šta smo slušali u određenoj dobi, odnosno o dotadašnjoj naslušanosti glazbe. S vremenom je zbirka preslušanog materijala rasla i dogodio se Chui. U srednjoj školi sam npr. maštao da imam bend koji će svirati "Soul Sacrifice" od Santane.

Pripremate skladbe za novi album kao što se moglo čuti nedavno na HTV emisiji "Dobro jutro Hrvatska". U premijernoj izvedbi "Umfufu" mogao se čuti znatan zaokret ka plesnom funku. Znači li to da će nove stvari biti jednostavnijih i 'mekših' struktura?

Moram ti odmah reći da se ne radi o nikakvom zaokretu jer "Umfufu" u razno raznim verzijama sviramo još od drugog koncerta (Zabok), prije nego što je i izašao album. "Umfufu" je jam jednako kao i "In memory of drum'n'bass" i "Chui radio" koje su se našle na albumu, a "Umfufu" nije jer se desila koju probu prekasno. Sad kad gledam na to baš mi se čini da nam na albumu fali neka stvar poput "Umfufu" ali i drago mi je da je nastala kasnije jer se tad sigurno nebi sjetili tog imena, a i zvučala bi skroz drugačije. A što se tiče novog albuma definitivno će kao i večina naših koncerata biti energičniji od prvog albuma. Između ostalog očito je da će biti i plesnog funka :).

Za kraj, što se može očekivati od vašeg prvog promocijskog koncerta debi albuma u Parku Purgeraj?

Ha... nadamo se da će doći nešto ljudi, da ćemo dobro odsvirat i da će ljudi super reagirat i kupit poneki cd :)

Dečki, držim fige. I hvala na odvojenom vremenu.

Veliki pozdrav i puno ti hvala na velikoj podršci :)

horvi // 10/10/2012