home >
topliste
> 2022 by edo žuđelović - Prisustvo share opcije aludira na komunikaciju koju svaka budala može da zloupotrijebi, ali muzika nije oružje za ubijanje.
2022 by edo žuđelović - Prisustvo share opcije aludira na komunikaciju koju svaka budala može da zloupotrijebi, ali muzika nije oružje za ubijanje.
Umjesto uvoda koji bih poučen Horvijem pisao prilikom recenzije izdanja, zahvaljujem se ovim putem na prilici da pišem za terapiju.net. U samom početku prepoznavanja mojeg rada na izdanjima, pisanju o njima od strane drugih recezenata, među kojima je bio i Horvi, dobio sam priliku da opišem utisak dualiteta koji postoji između mene i muzike koju slušam.
Sva izdanja su ispunjena određenim sadržajem koji je ne samo muzika već i riječi, slika. Prepoznavanje izdanja i u njima nešto moguće što postoji u vidu, postojanju riječi, određenim žaljenjem kojim je ispunjen period stvaranja iste, konzumacijom ili odbijanjem konzumacije mesa, život na ljekovima, "u cjelini sam zadovoljan zapisivanjem svih onih detalja koji čovjeka u suštini provociraju da oduzme sebi život ili mu nanese određenu štetu", kao i okolina koja jednostavno nije dovoljno tolerantna na život pojedinca iz određenih razloga. Svakako napredak vidim u svojoj prilici da pišem, budem u vremenu koje mi priliči da se snađem u njemu bez navoja tuđeg iskustva. Ja mislim da sam od trenutka kad sam prošao pored marketa osjetio kako ljudi jednostavno odnose život iz mene u određenom pravcu. Ne znam kakav je to poduhvat pripremljen ali mislim da su određeni odsjaji metalnih oštrih predmeta postali bljeskovi koji režu moju budućnost. Lica u noći na prozoru, posjete nepoznatih ljudi, najgnusnije psovke mojih osjećanja kao pojedinca, unuka boraca, potomka istih, koji bačaju ljagu sa sebe spominjanjem njihovog imena su postali hod kojim hodam, bilo da je ta obuća oduzeta od mene, hodajući krvavim nogama da probam novu, kao kad bih razmišljao što bi mi ljudi rekli a da ja to ne želim čuti, vratiću se kod mame, jer dolazim iz porodice u kojoj se dominantno zadržala različita religija tokom života u Crnoj Gori, tako da i ikona iz voza koja mi je data od strane siromašnog čovjeka za mene je imala poseban period razmišljanja i pitanja, koju sam pored ostalih knjiga, mojih radova strpao u istoj kutiji i odnio na kontejner.
Dok neko ovo čita pomišlja na najteži grijeh koji je u određenom trenutku mogao da se desi ili određenu nepromišljenu radnju koja poput nekog negativnog osjećanja može da se dogodi čovjeku pri samoj pomisli na to porodično nasljedstvo kad je religiozno osjećanje prisutno ili određeno iskustvo usvojeno kao obrazac po kojem se ljudi odbijaju, ne prihvataju, napadaju... Oću da kažem, to su jednostavno osjećanja koja nemaju određeno uporište u saopštavanju tog mislenog procesa već se ona jednostavno saopštavaju. Osjećaj koji jednostavno glad čini povodom za razmišljanje i uvrijede ljudi koji jednostavno muče ljude kao u najgorim koncentracionim logorima. Potpuno sam razočaran kad je postojanje postupaka kojima je nanešeno određeno osjećanje negativnog, a i vjerujem da pripadnike Islamske vjeroispovijesti tretiraju isto tako od strane ekstremno srpske fašističke oštrice riječju "poturica", u čijem je haosu određeni egzistencijalni strah psovanjem turske majke doveden do najuzvišenijih fašističkih ideja osvetništva Turskom narodu. Ta dominacija u vidu novih godina koje prerastaju u omladinski pokret mrzovoljne omladine postavlja pitanja i unosi promjene kojih se ja svakako nisam odrekao.
U nastavku ću se osvrnuti na promjene koje sam uočio u izdanjima koja sam slušao kao izdanja za 2022 godinu, zanemarujući možda lični problem fotografisanja golog tijela, "nedaj Bože" članova porodice, ili buđenje iz košmara sa teškim osjećanjem griže savjesti da se možda pojavila griješka u dokumentaciji, svjedočanstvima, na kojima insistiraju roditelji da se detalji o ponavljanju razreda njihovog deteta isprave, jer njihovo dijete boluje od teških oboljenja koja su smrtonosna, čije ponavljanje je možda razlog osipanja tijela iznutra malignitetom limfnih žlezda prvim sjevernim vjetrom, narkomanijom usljed nezadovoljstva ili nečim trećim, zlom sudbinom druženja u kojem se drugovi razilaze, dok kod jednog ostaje ikona svetca njegovog prijatelja za koju jedan od njih ne zna da je u tada njegovoj kući zaboravljena, smatrajući da u trenutku međusobnog telefonskog razgovora on nema potrebe da se vrati po nju, navodeći je kao ličnu stvar po koju se treba vratiti, a za koju jedan od njih nije znao da je ona u kući i da je to zapravo stvar po koju bi se vratio.
On ako nije, kao što nije, mada je jako teško to shvatiti, u pokušaju opredjeljen za muziku koja će i sama biti pokušaj da se u nekoj od institucija kulture predstavi kao umjetnik, što je institucija kulture i bila nekad, pojedinci su se na određeni način borili protiv toga pokazujući određenu neshvaćenost, strah, ona, muzika je na kraju i vraćena njemu, što je kasnije dovelo do nemogućnosti novim umjetnicima da se predstave, a da nije opterećeno shvatanjem umjetnika na taj način na koji on odbija da je prihvati. Tako imamo slučaj da se pojave umjetnici koje jednostavno čelnici institucija ne prihvataju iz razloga postojanja određenog mišljenja koje ispunjava taj prostor razmišljanja kad je suštinska dostupnost u pitanju. Muzika mene potpuno relaksira ali me dovodi u poziciju u kojoj jednostavno nemam priliku za bilo čim jer je karakter ljudi toliko izražen da jednostavno svako stanje koje normalizuje moja osjećanja bude dodatno primitivizovano. Album je u svojim naslovima izrazito savršen što predstavlja i jedan period mojih razmišljanja, a kao pojedinac koji se kreće po prostoriji itekako sposoban da sebi pomogne kad je u pitanju intenzitet osjećanja koji dovodi do određenog agresivnog trnjenja koje nekad prelazi u insomniju, nekad možda i odraz religioznog karaktera pojedinca izgrađen prihvatanjem Boga, u određenom periodu života kad sam za to bio pitan. Uopšte ne želim da se pozivam na pravo religioznog osjećanja u kojem bi to značilo vapaj za prekidom osjećanja niže vrijednosti koji jednostavno pripadnike određene religije dovodi u situaciju da izvan okvira tog vjerovanja zaslužuju nešto mnogo više.
Nadam se da moje mišljenje neće na trenutak prekinuti album kad je u pitanju redosljed izdanja, kad je u pitanju njegovo trajanje i određeni kontinuitet, ali svakako mu određena nesavršenost daje određeni uslov da se određeno mišljenje počne formirati. Da li se ono može "reći" potreba je. Đe je granica između harsh noise muzike i "onoga što slušam" jeste prilika da slušalac osjeti. Muzika je nalik nekom gitarskom eksperimentu u kojem je gitara neprepoznatljiva do određene mjere do koje dopire shvatanje iste kao instrumenta, kao izvor određene amplifikacije direktnim zvukom koji je napajan strujom. Moguća "druga strana" instrumenta svakako na određeni način kao mogućnost postoji, a da ona nije dovoljno harsh. Ta jednostavnost je na određeni način sloboda da se snima muzika koja je nalik muzici koja je prilično nedefinisana, a saradnja je u određenoj mjeri interesantna za otkrivanje novih izdavačkih kuća i novih autora. Dodaću još koju riječ kad je već album na izmaku, a na izmaku u onom momentu kad eventualno počinje strana rezervisana za live snimke, demo ili neka druga da znači nešto mnogo više kad je "skrivenost" te suštine u pitanju, a u njoj se krije velika evolutivna svijest koja počinje da razotkriva onaj pređašnji dio kad je u pitanju razmišljanje o istoj, a kao cjelina je pravi raritet. Vrlo malo izdanja postaje vidljivo, te njihova pojavnost i jeste u određenom smislu rijetka. Ne znam da li je tom spoznajom ona i u okvirima muzike koja joj pripada, scene, našla zasluženo mjesto, volio bih iskreno da je tako, jer na određeni način je unutra. Nadam se da će se u 2023 godini promijeniti ti detalji koji su označeni kao dosadašnji problem u toj relaciji između prijatelja, a i ovom prilikom koju mi je pružio Horvi.
U 2022 primjećujem tendenciju ka novom zvuku koji je od Sunn O))) i još nekih drugih bendova s kraja devedesetih pa čak i osamdesetih, možda i ranije kad je u pitanju muzika koja je eksperimentalna, do određene mjere u kojoj ona postaje zanimljiva za slušanje ne samo muzičarima koji se bave istraživanjem, učenjem muzike, već i ostalim zainteresovanim slušaocima kojima je ona dostupna. Tako da nakon svog tog perioda možemo smatrati i tu distancu dobrom prilikom za nastanak nove muzike koja afirmiše samo sukcesivno događanje kad je muzika u pitanju, u kojoj je sažeto sve ono što je muzičar u mogućnosti da odsvira do krajnosti tih mogućnosti. U ovoj priči bih spomenuo dva ranija teksta. Nadovezao bih se na priču o novoj muzici primjerom koji je za mene najbolji mogući trenutno dostupan na radiju, za mene dovoljno inspirativan da napišem ono što sam mislio, a to su radijske emisije koje vodi i uređuje Mary Anne Hobbs.
Jednostavno, u pitanju je radijska emisija, koja po svom formatu predstavlja sve ono što jedna radijska emisija podrazumijeva, to možete sami primjetiti. Najbolji izbor muzike koji predstavlja novu muziku koja je iskorišćena u naslovu, a može biti dodijeljen bilo kojoj emisiji svakako. U njenom izboru muzike možemo čuti dosta detalja iz kojih je sastavljena muzika u kojoj ona ima određeno trajanje čiji autori imaju to nešto da ponude autorki radijskih emisija koja se time bavi, jer su oni vjerovatno na tom putu ka spoznaji sebe, određenim učesnikom u stvaranju tog pravca. Raznovrsnost nije nešto što ga čini dovoljno atraktivnim za prepoznavanje, stvarno treba ući u suštinu nove muzike kako bi ljude koliko toliko rasteretili svojeg mišljenja pod navodnicima, ljude koji slušaju muziku svakodnevno, još ako slušaju po nekoliko albuma dnevno, jednostavno nakon toliko godina postojanja muzike, nova muzika je neminovnost.
Ograničenost žanrom je toliko nemoguća, ali uslov za nastanak određenih pojava u društvu njenim glasom je potpuno demistifikovan i ogoljen. U određenom trenutku se ona može učiniti toliko suštinskom u smislu bitnosti postojanja muzike, a ne postojanja svega ostalog što tu muziku dodatno kontaminira, u nekom istinskom doživljaju muzike, ali intrigantnim pojavama kontradiktornosti, van tehničkih detalja prostorija iz kojih ona izlazi njenom opremljenošću muzikom. Mislim mjera u kojoj muzika komunicira je zaista dovoljno nenametljiva da skreće pažnju na same autore u dovoljnoj mjeri u kojoj je ona suštinski bitna, a ne u detaljima kao što su omot... Iako je u ovom vremenu dovoljno imati samo jednu fotografiju jer izdanja jednostavno ili uspijevaju, sam autor, ili ne uspijevaju da komuniciraju. Na koncertima vidimo komunikaciju među članovima benda, jednostavno doživljavam tu iskrenu potrebu da se komunicira, da mišljenje postoji u bendu, kad to gledate na nekom koncertu vidite kako verbalna komunikacija skreće pažnju publici, jednostavno je uvlači u taj razgovor jer publika bude pažnjom skrenuta sa muzike na komunikaciju benda.
Mary Anne Hobbs je odigrala veliku ulogu u promociji dubstep muzike, te nakon trajanja popularnosti iste taj period poslije je dosta uslovljen postojanjem ovoga što možemo čuti danas, a to je velikim dijelom neizostavan harsh noise. Muzička izdanja u pojedinim gradovima svijeta su toliko dostupna u raznim formatima da bi se začudili nad postojanjem malih prodavnica u kojima su izdanja nepoznatih ili manje poznatih autora, ono što je na određeni način poznato, na bilo koji način, bilo kojom vrstom pažnje, je jednostavno prihvatljivo u stvaranju nove muzike samo kao imena kojim bi smo to nazvali, svojim imenom koje ne određuje zvuk uopšte, ali u njenom miksu je dovoljno dobar to da objasni, kao kad bi smo pjesme koje smo odabrali da puštimo unijeli u program za muzičku produkciju i tu ih puštali uživo kao zasebne pjesme gradeći na taj način od već postojećih gotovih pjesama novu muziku. Miks se po svojem rasporedu razlikuje dosta od nekog pokušaja radijskog pravca ali kvalitet u miksu dovoljno ga izdvaja iz te potrebe da se kaže za nju da je ona radijski pravac. Možemo reći i da je ona zapostavljanje izdanja na kojima se čuje pravac ali mislim da to imaju samo određena izdanja, žanrovi kao što su mračni žanrovi metal muzike, dubstep, mješavina elektronike i hip hop muzike. Svakako ne možemo porediti muzički album i radijski miks ali možemo o određenim različitostima u miksu koji idu u korist novoj muzici govoriti ili pisati. Na albumima jednostavno ne postoji više ta senzacija, muzička produkcija je na određeni način pobijedila. Čak i autorkina fotografija koja je na Youtube adresi za preslušavanje u određenom trenutku, predstavlja odjavu od konkretnog muzičkog programa, gura je u etar, što može poslužiti određenim vizuelnim umjetnicima koji su jednostavno djelovali u okviru fakulteta umjetnosti koji su se reformisati, a u toj reformi stekli određeno znanje koje je vidljivo, u konkretnom slučaju umjetnost je u pitanju pa samim tim znanje postaje vidljivo.
Da je 2022 godina nešto značajnija od ostalih po kvalitetu govori i broj izdanja koji je od predloženih 10 spao na 4. Prosto, ova godina je na površinu izbacila određenu nužnost slušanja, a i stvaranja. Dobrim dijelom muzika je ostala "ista" jer je dostupnost u ovom trenutku velika, kad kažem ista mislim na sve prepreke koje dovode do poznavanja iste bez potrebe da se ona stvara zainteresovanošću i posvijećenošću. Ovi autori koje sam naveo su pokazali to, kako bi muzika mogla da bude upamćena. Jeste da su riječi mnogo manje angažovane, u ovih nekoliko izdanja osim u naslovu, dok za tamnu stranu su sve manje autori zainteresovani, imam utisak prisustva drugoga zarad share opcije koja jednostavno aludira na komunikaciju koja je voljna ili manje voljna, ali definitivno televizijski pravac u ne prisustvu oca je najteži nacionalistički teror koji svaka budala može da zloupotrijebi. Definitivno top 4, ovaj top 4, za sva buduća stanja nacionalističkog šoka o kojima treba razmisliti dobro kao moguću zloupotrebu osjećaja niže vrijednosti u očima posmatrača. Ima izdanja koja mogu konkretnom porukom jednog izdanja da promijene određeno stanje šoka, ali mislim da muzika nije oružje za ubijanje. Da li će doći do određenog odgađanja tog osjećaja moguće je određenim ponovnim proučavanjem Crnog talasa, dubokom analizom svega što se dešavalo u umjetnosti, a što je moglo da dovede do potencijalnih sukoba među narodima u bivšoj Jugoslaviji, govorim o periodu nakon velike kontradiktornosti zbog koje su ljudi ginuli, a koja je u Komunističkoj Jugoslaviji živjela samo kod pojedinaca, dok u umjetnosti možemo da primijetimo samo kod istinskih antifašista.
Gratis recenzija umjesto najbolje od najboljeg u 2022 godini kad su exYu bendovi u pitanju:
Još bolji album na kojima su gitarski bendovi exYu u pitanju nisam uspio da čujem, jeste da je kompilacija u pitanju te je pregalaštvo jače da se sastavi što bolji album. Mislim da je ono u suštini presjek jednog trajanja bendova koji se na njoj nalaze.
Nije kompilacija iz 2022, ali ova recenzija neka bude iskren Novogodišnji poklon. Pjesme nikad bolje ne dotiču potrebu da se obuhvati sve ono što čini iskustvo u određenom periodu života, poštovanje starijeg, određenu komunikaciju sa njim u smislu afirmacije njegovih loših postupaka, tendencija ka lošem u sve bolju muzičku cjelinu da se dobro i dogodi, digne ga iz pepela, pomračine uma, da ne govorim, ili nemam uopšte potrebu da govorim o tome kako ti tekstovi znače nešto potpuno lično za njih, proizašlo iz ličnih stavova. Jednostavno riječi koje u određenom trenutku, izgovaranje istih, imaju umjetničku vrijednost, čak pomišljam da slušam no wave kompilaciju koja je po svojoj posebnosti ima bezvremenu vrijednost. Jednostavno ta potreba da se prvo pomogne starijem pa tek onda kaže sve potrebno o tom prepoznavanju muzike koja se svira, nekako je u suštini vođenja računa o sebi, higijeni, postaje obrazac ponašanja za razliku od nekog pankerskog, uličnog, iritirajućeg prema okolini. Publiku svakako ne možemo odrediti prema imidžu već prema sadržaju. Kompilacija koju je moguće iznova i iznova slušati više puta, što je prava rijetkost danas kad je predrasuda prema lošem zvuku doživjela promjenu u iskreno mišljenje. Iskreno, osjećaj je sve bliži početku tako da onaj koji misli da to nije za njega, slušanje muzike, može jednostavno u ovom vremenu doći do tog zaključka ili razmišljati na taj način.
Naslovi: 1.MAD MAN HASSAN (Sarajevo) - Medjeda, 2.MAD MAN HASSAN - Samo HC!, 3.TREĆA SMJENA (Tuzla) - Radnička klasa, 4.TREĆA SMJENA - Ispod mosta, 5.TREĆA SMJENA - Diktatura, 6.HOR BEČKIH ŠNICALA (Trebinje) - Sjećanja, 7.HOR BEČKIH ŠNICALA - Neke stvari, 8.HOR BEČKIH ŠNICALA - Kurve, 9.ZADNJI POPIS (Srebrenica) - Iza, 10.ZADNJI POPIS - Pogledaj, 11.VENERIN BREG (Beograd) - Šrafciger, 12.VENERIN BREG - Katastrofa, 13.ISPAD (Banja Luka) - Živote moj
Novogodišnja lista pjesama recenziranih albuma poslatih redakciji terapija.net koja bi se mogla čuti u Novogodišnjoj noći:
1. RAPOON - Via
2. DEDEKIND CUT - Integra
3. The M.A.L. Tapes - Andromede
4. A HANDFUL OF DUST - The Word Has More Beauty Than A Rams Skin Painted Red
5. IVVVO - I'm Not Dead
6. PBK - Sunset Perspective
7. INFEBIS - Futura
8. LEVIATHAN - The Diagram Of Your Extinction