Ovaj put, kao što sam jednom prilikom najavio, predstavljamo label Rock is Hell. Label postoji već nekoliko godina i u vlasništvu je Jochen Summer - a, koji je u stvari profesionalni biciklista i u svojoj branši prilično poznata faca. Od svoje ušteđevine stvorio je jedan zaista interesantan label koji se može pohvaliti samo vrhunskim izdanjima nekih od vrhunskih svjetskih izvođača (Mick Barr, Zach Hill), kao i nekih austrijskih super - zvijezda (Reflector, Bul Bul , Tumido). Vrijedi spomenuti i to da je Summer pasionirani kolekcionar bootleg - a sastava Melvins. Posjeduje blizu 300 različitih bootleg - a ovih legendi. Njegova prva izdanja su bili bootleg izdanja The Melvins u samo nekoliko prijatelja koje je dijelio prijateljima kao najavu za svoje izdavačke ambicije.

Anyway, ove godine Rock is Hell nam je, pored nekoliko 12inch izdanja, ponudio jedan zaista impresivan box set. Naime, radi se kolekciji od osam 7inch ploča (plus jedna bonus ploča) bendova čija su izdanja već objavljena pod ovom etiketom (Bul Bul, Reflector), ili bendova čija su izdanja pod okriljem Rock is Hell u najavi. Sve to je upakovano na prilično luksuzan način u jedan jako šarmantni kartonski box, koji pored ovih osam bisera zadrži i dva bedža kao i plastični komad koji služi a centriranje vinila kada ga stavite na gramofon.

Pošto mene kao recenzenta očekuje težak i naporan posao opisivanja svega onoga što box nudi, a vas čitatelja čeka još teži posao da o ovom čitate, krenimo odmah redom.

Još prije toga samo da kažem da su svi vinili bijele boje bez label - a sa oznakama šta se na kom vinilu nalazi. Ideja je odlična ali pomalo nepraktična, pogotovo ako niste vinil freak. Naravno, uz box dobijate i kompletnu listu onoga što vas ovde očekuje a vinile možete da prepoznate samo po žigu koji se na njemu nalazi. Deveti (bonus) vinil je crn i tako ćete ga prepoznati. Prvi vinil nam donosi otkačenjake Foot Village iz Kalifornije. Na prvoj strani tu je ultimativna We wash away koji uz urnebesno bubnjanje donosi dva fenomenalna ženska i jedan muški glas koji iz sve snage sa puno radosti uzvikuju gore pomenuto ime pjesme. Ako vam se slučajno desi da, kao ja, počete da slušate vinil na 45 obrtaja, garantovano ćete se smetnuti s uma. Nešto mirnija je druga stvar Chicken and cheese sa isto tako zanimljivim tekstom, ovaj put sa jednim glasom u pratnji ostalih. Druga strana nam donosi Iceland stvar inspirisana remiksom koji je Alec Empire napravio za pjesmu od Bjork Bachelorette. Ovo je jedan jako cvrst ambient prosječne dužine i atmosfere gdje se smjenjuju polu - lirski vokali sa divljim dionicama bubnjeva. Ovo bi mogao da se nazove free ambient ili tako nešto. Reverb velik kao kuća! I Rezultat pun pogodak!

Drugi vinil je split. Fugu and the cosmic mumu su neka vrsta kantautorskog benda iz Štajerske. Dve kompozicije Lamento i Milano su ugodnog kamernog karaktera. Pjesme idealne za vremenske prilike kakve su u trenutku pisanja teskta: nedelja, kiša, mrak u sobi tako da po danu moram da upalim svijetlo. Druga strana me definitivno razbuđuje i kad sam malo pogledao, obradovao sam se. I Cut you, kompozicija benda Death sentence: Panda iz San Franciska. Mastering Weasel Walter. Walter ne radi baš svakome mastering. U tom slučaju znači da je ovo nešto dobro i otkačeno. Tako i biva! Captain Beefheart u reinkarnaciji sa bolesnim duvačima. Kratko, efektno i jako ekspresivno.

Rokko Anal je bečki umjetnik o kome ne znam mnogo sem toga da svoju muziku klasifikuje kao experimental noise. Ono što je predstavljeno ovde je upravo tom, sa izuzetkom da je ovo više expetiment nego noise. Zaista je teško ovako nešto opisivati. Kombinacija čudnih zvukova, pomalo industrial elemenata, pjesama u formi balada sa acid vokalom...upravo ovako navedena kombinacija. Teško mi je i da uspoređujem sa nečim. Toliko originalno nije ali ipak ima sopstvenu individualnost jer, ovo je ipak iz Austrije. Kombinacija letargije i uvrnutosti.

Četvrti vinil! Yeah. Child Abuse. Ime sve govori. Wikipedia kaže: "Child abuse is the physical, psychological or sexual maltreatment of children.". Muzika sastava iz New York - a je upravo to. But I like it! Na prvoj strain tu je stvar Cranberries (!). Iako je naziv benda vjerovatno poigravanje sa, danas sve česćim, oblicima dječije pornografije, u njihovom slučaju ovde možemo govoriti o obrnutom efektu. Child Abuse zvuči kao da trideset klinaca u obdaništu siluje vaspitače orfovim instrumentarijem. E sad možete zamisliti koliko je genijalno ovako nešto slušati a pritom imati na umu da je ovde sve ipak do tančina organizovano. A naravno da se radi o nekoj vrsti haosa. U nekim momentima, sa svojim smiješnim tretmanima sintisajzera, podsjete me The Locust sa fenomenalno izlomljenim ritmovima. Klasik!

Peti vinil nam donosi malo gitarskog drone - a i noise - a. Sasqrotch su trio iz Los Angeles - a. I dok nam prva strana vinila donosi nešto mirniju All up in my dungeon, druga strana je ispunjena vrištećim gitarama (ala The Diamond Sea od Sonic Youth). Ovo je jako dobro i posebno preporučljivo ako volite gitarske egzibicije sa jakim distorzijama. Mana je samo što je relativno loš rez upropastio B stranu, ali ponekad je i to dio ovakvog stila muzike! Vrhunac i moj lični favorit boxa je šesti split vinil grazera Reflector i sunarodnjaka iz Insbrucka Bug. Reflector je u muzičkom smislu zaista kompleksan bend. Njihove forme pjesama nemaju veze sa onim što nude ostali bendovi u stoner sludge stilu. Oni su u svom pristupu i koncepciji izuzetno složeni, što ne čudi jer su u profesionalnom životu umjetnici a muzika im je hobi! Međutim, i u takvim okolnostima nam isporučuju zaista remek - djela kao što je kompozicija Islands. Relativno duga, polu - minimalizovana sludge stvar obiluje repeticijama, vožnjom i težinom. Sa druge strane Bug nastavlja svoje istraživanje math - rock - a i to im i na ovom ostvarenju polazi za rukom. Ritmički i harmonski izuzetno složeno sa vokalnim ispadima. Usput, mnogo dobro producirano!

Sedmi vinil ispunili su experimentalni rockeri (kako sami sebe nazivaju), ZS ili Zeus iz New York - a. Stvar B is for burning je podijenjena na dve strane kao part 1 i part 2 i ustvari je aranžmanski siromašnija (nikako i slabija) verzija sa njihovog prošlogodišnjeg ostvarenja Arms. Počinje jednoličnim tonom da bi se iznenada razvila i razlomljeni ritam sa polujednoličnim gitarama u ritmu šesnaestina. Prva strana je rezana tako da u principu nema kraj, odnosno da poslednja jedna i po sekunda muzike predstavlja loop, koji možete da slušate po slobodnoj volji. Priznajem, ja sam uživao dugo vremena. Objašnjenje za to vjerovatno leži u tome da je stvar bila preduga za jednu stranu vinila. U svakom slučaju veoma uspio experiment. Ovako nešto je čak rađeno kod nas - na drugom albumu Atomskog Skloništa, U vremenu horoskopa, na kraju B strane se nalazi potpuno isti princip rezanja vinila - bez kraja.

Ako okrenete drugu stranu, stvar se nastavlja i završava se naglo, odjednom, iz razloga koji sam Zeus razumiju.

Po svom pristupu ovo bi se u modernoj muzici klasifikovalo kao minimalizam. Pošto su gospoda Steve Reich i Philip već dugo vremena u stvaralačko - inspirativnoj krizi, toplo im preporučujem detaljno proučavanje ovog komada plastike sa svim mogućim formalno - harmonsko - kontrapunktskim analizama. A potom da razmislite o svježini kompozicionih metoda Zeus - a. U suprotnom - umrite! Krajnje je vrijeme!

Poslednji oficijelni vinil predstavlja kolaboraciju Bul Bul (inače u zadnje vrijeme, opravdano ili ne, veoma popularan underground sastav) sa Carl - om Bozulich (strana a) i Philipp - om Quehenberger - om. I dok je prva strana ispunjena mračnom vinjetom Schenzhou, vrlo minimalnog aranžmana sa vokalom u stilu Dagmar Krause, druga strana je experimentalnog tipa sa opravdanim japanskim nazivom Chang zheng. Primjetan je uticaj japanskopg noise - a pogotovo u dionicama bubnjeva.

Bonus vinil predstavlja trio Mattin, Dean Roberts i DDKern (Fuckhead, Bul Bul). Ostaje nejasno da li je ova improvizavija namjerno pravljena sa ovolikom količinom (u producentskom smislu tehnički nepravilnom) distorzijom. Naime, ovo je black noise. Nije ni white noise ni pink noise. Black! Ali zvuči jako dobro i vjerovatno ne bi ni upola toliko interesantno zvučalo da je sve ostalo clean, pogotovo ako poznajete ponekad zaista dosadno bubnjarsko umjeće DDKern - a. Međutim, zahvaljujući (u producentskom smislu tehnički nepravilnoj) distorziji, ovo je stvarno dobro. Nešto što ritmički zvuči kao Zorn - ov Pain Killer u svojim dub experimentima potpomognutim vrištanjem.

Rock is Hell Single Club - devet 7inch ploča!!!

Treba napomenuti i to da nisu svi vinili rezani na istoj brzini. Pri konzumaciji određenih ploča obavenzno pogledajte na kojoj brzini je treba slušati da ne biste stekli pogrešan utisak o onome što slušate. Mada, priznajem da Foot Village slušam na obe brzine. Isto tako, prva dva vinila posjeduju strane koje su rezane na različitim brzinama. Jedna strana je na 33 a druga na 45 obrtaja.Take care!

Postoji i limited edition izdanje Rock is Hell Single Club. Ono se sastoji od test pressing ploča svakog od izvođača i takođe ima drukčiji omot. Regularno izdanje je isto tako limitirano na 333 komada. Ipak, više volim broj 666!

Koliko god bilo nezahvalno i naporno, ovo je bio zaista najbolji način da se otvori poglavlje upoznavanja sa Rock is hell izdanjima koja zaista od srca preporučujem.

Ko voli, zna šta treba da radi!

putnik // 18/12/2008