DISCHARGE u Močvari, 26.X 2006.

26.10 (petak) u Zagreb, Močvaru dolazi legendarni britanski sastav DISCHARGE u sklopu svoje Europske turneje. Počeli su djelovati još krajem sedamdesetih godina, a trenutno ih se može opisati kao punk/hc-metal sastav koji se može usporediti sa The Exploited, no ostavljaju dojam glazbeno potkovanijeg i dinamičnijeg banda. Pod njihovim utjecajem nastao je D-beat, stil hardcore punka (Varukers, Ratos De Porao, Disclose...), a trenutno nastupaju s trojicom iz originalne postave 1977., te sa pjevačem Ratom iz Varukersa. Svima željnim odlične i čvrste hc/punk/metal svirke preporučujemo da posjete Močvaru. U nastavku slijedi njihova biografija. DISCHARGE - biografija/ portret

Osnovani su 1977. u gradiću Stoke-on-Trent (30 km od Walesa) u središnjoj Engleskoj između velegradova Birminghama i Manchestera koji su u to vrijeme imali vrlo jaku punk i new-wave scenu. Originalnu postavu činili su dva brata Terry "Tez" Roberts (pjevač) i Tony "Bones" Roberts (gitara), te Roy "Rainy" Wainwright (gitara), Nigel Bamford (bas) i Tony "Akko" Atkinson (bubnjevi). Ubrzo grupu napušta Nigel Bamford tako da se sastav orijentira na samo jednu gitaru, a bas funkciju preuzima Roy "Rainy" Wainwright. U takvoj postavi su zvučali poput Sex Pistols, The Clash i Damned, te iz tog perioda imaju zabilježen samo jedan demo materijal pod nazivom "1977 demo" koji je vrlo teško dostupan.

Prvi lokalni nastupi banda nisu ostavljali nikakav poseban dojam na prenapućenoj britanskoj punk/new-wave sceni tih godina, pa se poduzimaju novi koraci. 1979. mijenjaju zvuk i postavu - odlazi bubnjar "Akko", za pjevača dolazi Kevin "Cal" Morris, za bubnjeve sjeda dotadašnji pjevač Tez, dok na gitari i basu ostaju Bones i Rainy. U ovoj postavi snimaju svoj prvi singl "Realities of war" koji je u ožujku 1980. objavljen za nezavisnu etiketu Clay Records, koju je osnovao njihov prijatelj Mike Stone koji se preselio u London, te zahvaljujući spontanom rejtingu kojeg su opskrbili na vrlo energičnim koncertima singl dospjeva i na UK top-10 indie top liste. Snimak je vrlo loš, prljav i na razini demo-materijala garažnih punk-sastava s početka 21. stoljeća, no pokazao ih je kao ubojite i neprikosnovene anarhiste tadašnje punk scene koja je već dobrano zakoračila u ekstremni oblik hard-corea. Interesantno je da njihov Mike Stone nije vršio distribuciju singla, već ga je prodavao samo u svojoj trgovinici u Londonu i nosio ga po glazbenim prodavaonicama da se prodaje "ispod pulta". Iste godine u srpnju objavljuju drugi singl "Fight back" koji je daleko bolje snimljen i produciran, te ponovno postaje hitom na UK top indie listi. Nakon toga po prvi puta nastupaju izvan Stoke-on-Trenta, te održavaju koncerte u Leichesteru, Prestonu i Glasgowu, a koncem 1980. u prosincu objavljuju i treći singl "Decontrol" koji iznenađuje svojom minutažom od 3 pune minute, za razliku od prva dva singla koji traju tek nekoliko sekunda više od jedne minute.

1981. objavljuju svoj prvi 12'' EP "Why", no na njemu se umjesto Teza koji je otišao na bubnjevima pojavljuje šesnaestogodišnji Welšanin Keith Haynes koji je u sastavu bio vrlo kratko vrijeme. Sama skladba pokazuje Discharge kao gnijevan, opak i neurotičan punk/hc sastav koji će kumovati mnogim kasnije značajnim izvođačima od Metallice, Sepulture, Anthrax, Black Flag, Minor Threat, Nomeansno... Ne treba nikako zaboraviti da su paralelno u to vrijeme svoje prve radove počeli objavljivati Dead Kennedys i Exploited s kojima su uzajamne poveznice više nego očite. Koncem godine, u listopadu 1981. sastav opet iznenađuje s novom postavom - na bubnjeve dolazi Gary Maloney iz tada vrlo malo znanog sastava Varukers, te se objavljuje četvrti singl "Never again" s kojim Discharge pokazuje svoju istovremnu zainteresiranost i prema hc/punku i metalu gdje se pojavljuju i prave buduće smjernice speed i trash metala. Singl je ostvario prvi njihov veliki pogodak došavši do UK no.64 što je za njih bio ogroman uspjeh. Ne zaboravite da su glavne zvijezde tada bili Adam And The Ants, Human League, Kim Wilde, Duran Duran, Motorhead, Iron Maiden, The Rolling Stones... Mnogo, mnogo godina kasnije istu skladbu će obraditi Mob 47. Iduće godine, u svibnju 1982. Discharge konačno objavljuje svoj prvi album pod naslovom "Hear Nothing, See Nothing, Say Nothing" s kojim dospjevaju na UK top-40 gdje ostaju punih 5 tjedana. Albumom su posve sjedinili značajku punka i metala kao glavnih osobina r'n'r-a nabijenog buntom, provokacijom, angažiranih tekstova, strelovitom brzinom, te prljavom, ali istovremeno i konciznom svirkom koja je obilježena u krvavim (skoro crust) vokalima, punkerskim riffovima i metalskoj gitarističkoj speed-solaži. Posebno su odudarili sa naslovima "The nightmare continues" i "Hear nothing" koji su im postali zaštitnim znakovima što će kasnije vrlo smijelo obraditi kanadski industrial metalci Monster Voodoo Machine, švedski melodični death-metal pioniri At The Gates, zatim Nausea i svima dobro poznata Sepultura .
Ovaj nadasve bijesan, neurotičan i vrlo uspješan album Discharge su uspjeli promovirati na svojoj prvoj internacionalnoj turneji koja je osim Britanije, Amerike i Kanade, uspjela doprijeti i do Finske, Švedske, Nizozemske, Italije i naravno, jedine otvorene komunističke rock države u svijetu - Jugoslavije. Tada sam i prvi puta čuo za njih preko svojih školskih kolega, pravih istinskih punkera Jamija i Bigeca koji su bili pravo oličenje punka u srednjoj školi u Đurđevcu. Mene je punk "punknuo" '77 i '78, no 1982. mi više nije bio zanimljiv. Došli su novi trendovi...

No, Discharge su nastavili prašiti i koncem iste godine objavljuju singl "State violence, state control" s kojim daju svoj obol tipičnom punku s malom dozom kofeina i alkohola tipičnog za hard-core. U listopadu 1983. objavjuju svoj drugi 12'' EP pod podosta dugačkim naslovom "Warning: her majesty's government can seriously damage your health" koji je otprilike isti slučaj "prožvakanog" punk/hc-a, no sa narednim singlom "The price of silence" objavljenim u prosincu 1983. ponovno vraćaju eksplicitne vrednote punka, r'n'r-a i metala u svoj prvobitan položaj. U prvom redu zasluga je to nereda i stalnih promjena članstva koja se iz singla u singl, takoreći iz probe u probu neprestano mijenjala.
Premda su braća Tez i Bones znali od prve što žele i koji ih poriv vodi, te bez obzira na djelomičan uspjeh nikako nisu mogli naći stalnu postavu sastava. Oko njih su se stalno navodile ideje koje su donosili glazbenici sa strane koje su s prijateljskim poštovanjem uvodili u sastav samo da bi ostvarili turneju po USA i Kanadi. Njihovi tadašnji gitarist Peter "Pooch" Pyrtle i basist Garry Maloney su napustili sastav ostavivši pjevača Kevin "Cal" Morrisa i vjernog gitaristu Rainya s braćom Roberts.
U takvoj ekipi ostvarili su odličan kompilacijski album "Never Again" 1984. i odličnu novu pjesmu "The more I see" koja je fino urađeni metal/punk sa skoro plesnim dance-rock nabojem tog vremena.
A onda, u sveopćoj poplavi vrlo uspješnih komercijalnih metal sastava (Iron Maiden, Judas Priest i svih ex-Zeppelin imitatora) pojavljuje se 1986. njihov drugi "pravi" album "Grave New World"". Naoko, smušena zbrka metala i hard-rocka kada su htjeli zakašnjelo zvučati poput Led Zeppelin, no loša produkcija je upropastila ovaj veoma dobar materijal. Bubnjevi su previše izraženi i onemogućuju dinamiku kompozicija koje su po prvi puta u karijeri Discharge obilježene s veoma kreativnim nabojima. Odlična skladba na albumu je "The downward spiral" koja kompozicijski i aranžmanski podsjeća na najbolje Zeppeline i sjajni, originalni vokal Planta. Kopija i original koje se svakako Zeppelini nikada neće posramiti... da, Discharge su njihova djeca, barem na ovome albumu bez ikakve sumnje. A Mlada Metallica tih godina je upijala svaki njihov zvuk u završnici iste skladbe. Oni koji su slušali ovu skladbu, poput mene, ne mogu vjerovati da je to napravio nekadašnji punk/hc band. Ovdje su Discharge napravili posve novo poimanje metala, punka, sympho-rocka i svih nadobudnih ostavština r'n'r-a u posve novoj varijanti koja traje punih 15 minuta. Sjajna skladba, nema šta! Nastavak albuma je odlična plesna "Time is kind" puna gitarskih i aranžmanskih zavrzlama, te fantastični rad "We dare speak" s kojim su pokopali i same Iron Maiden i Judas Priest. Ovdje su Discharge na cijelom albumu pokazali svoju pravu snagu, aranžmansku prisebnost, uklopljenost u trend, te su isti doveli u značaj koji ih izvlači iz samog postulata punka, metala i hard-corea, tako da su jedni od začetnika takozvanog crossover trasha. Ovaj album je briljantan bez obzira na lošu produkciju.

Iste godine objavljuju još jedan kompilacijski pregled pod naslovom "Discharge 1980-86", te nakon toga nastaje trogodišnje diskografsko mrtvilo.
1989. izlazi album uživo snimljen na drugoj američkoj turneji "Live At the City garden New Jersey", a godinu kasnije još jedan "Live - The Nightmare Continues" koji je snimljen u postavi Cal, Rainy, Garry i Pooch.

Već sljedeće godine se ponovno mijenja postava, te 1991. izlazi album "Massacre Divine", novi gnjevan i bijesan rad s kojim dospjevaju na svoju prvu turneju po Japanu.
Svoju vrlo dobru produktivnost u '90-tim okončavaju 1993. albumom "Shootin' Up The World" koji je po ocijenama kritičara jedan od njihovih najboljih albuma, no njihova publika ga je prihvatila vrlo oštro i sa podijeljenim simpatijama.
Nakon prilično mlakog odjeka na ovaj rad, Discharge punih 9 godina prestaje s radom, a Clay Records i još nekoliko manje poznatih nezavisnih etiketa objavljuju cijeli set njihovih kompilacija - "Hardcore Hits", "Decontrol The Singles", "Punk And Destroy", "Visions Of War", "Free Speech For The Dumb", "Protest And Survive", "Hear Nothing"...
Sastav se na neko vrijeme okuplja 1999. kako bi održao mini turneju, no podaci o ovom ponovnom revivalu su vrlo malo poznati.
Tek 2002. sastav se diskografski ponovno revitalizira s novim albumom jednostavnog naslova "Discharge" gdje do izražaja ponovno dolazi hardcore punk zahvaljujući utjecajima koje je band izvršio na švedsku grupu Discard, te na nekolicinu britanskih imena poput Doom ili Hellkrusher. Album traje svega 27 minuta, no radi se o prljavom i ubitačno brzom hardcore punku na tragovima opakih ružiona Motorhead i Pro-Pain sa bolno krvavim Calovim vokalima. Gitarski riffovi su također prljavo obojeni, te se u nekolicini naslova pojavljuje njihov tipičan crossoverski aranžman (primjerice skladbe "Accessories by Molotov", "Hype overload", "You" ili "What do I get") koji uključuje i sitne virtuozne speed-metal solo dionice. Sljedeće godine sastav ponovno počinje raditi sa Ratom iz Varukersa na vokalu jer je Cal odbio da nastupa uživo. Svoj posljednji rad objavili su u ožujku 2006. pod nazivom "Begining Of The End" kojeg promoviraju na svojoj novoj turneji kojom su zacrtali i zagrebačku Močvaru. Radi se o EP-iju u trajanju od svega 9 minuta na kome se nalaze 3 naslova "The begining of the end", "The blood of the innocent" i "They lie, you die" koji ponovno prikazuju Discharge u opakom, ali i nešto smirenijem crossover trash punk/hc okružju zahvaljujući vrhunski dotjeranoj produkciji, te ovaj puta daleko konciznijim i nenapornim gitarskim solo dionicama. Nakon samo mjesec dana objavljen je još jedan EP pod nazivom "Discharge/ MG 15 Split" koji je split singl sa sastavom MG 15. Ovdje se nalazi potpuno ista verzija EP-a "The begining of the end".

I za kraj, važno je spomenuti da su skladbe Discharge jedne od najčešće obrađivanih kompozicija na metal/ hardcore sceni, te da su ih do sada obrađivali slijedeći izvođači: Metallica, Anthrax, Monster Voodo Machine, At The Gates, Nasum, Sepultura, Soulfly, Nausea, Napalm Death, Machine Head, Oi Polloi, Ashes Rise, Mob 47, State Control, Moss..., te Discharge ima i dva kompilacijska albuma sa njihovim skladbama koje su obrađivali navedeni izvođači.

Diskografija:
Hear Nothing, See Nothing, Say Nothing (1982)
Never Again (1984)
Discharge 1980-86 (1986)
Grave New World (1986)
Live At The City Garden, New Jersey (1989)
Live - The Nightmare Continues (1990)
Massacre Divine (1991)
Shootin' Up The World (1993)
Discharge (2002)
Beginig Of The End (2006), EP

horvi // 15/10/2007