home > mjuzik > End of Days

kontakt | search |

DISCHARGE: End of Days (Nuclear Blast, 2016)

Neke bendove bi doslovce trebalo korbačem šibati da se češće prihvate posla. Dok neki objavljuju svake godine, pa čak i po više izdanja u sezoni prerastajući u posvemašnu dosadu poput proljeva (Buckettheads ili Cavalerini bendovi i projekti primjerice), neki su toliko inertni da na nosač zvuka treba čekati gotovo cijelu deceniju premda su koncertno aktivni i nisu u nikakvom statusu hiatusa.

Britanske hardcore legende Discharge su jedan od najlijenijih bendova na čije albume se vremenske relacije odnose s ogromnim raskorakom čemu kumuju dva vitalna faktora: neprestane promijene postava, te kultni značaj i utjecaj kojeg su izvršili na punk, hardcore i metal scenu. Kako spadaju u sam gornji dom najobrađivanijeg benda tvrdog, brzog i žestokog stila čije su pjesme u svojim varijantama snimali Metallica, Sepultura, Soulfly, Anthrax, Machine Head, Napalm Death, Moss, Oi Polloi, Mob 47, Nausea, The Cooters, Nasum, From Ashes Rise, Ensign, Reciklaje, Solstice, Carpathian Forest, At The Gates, Monarch!, Monster Voodoo Machine... sami su zakočeni pretjeranim bremenom ugleda da si ne mogu dopustiti luksuz objavljivanja bilo čega, pogotovo nekakvog prosječnog ili nedotjeranog poluproizvoda. Za pjesme im praktički treba cijela vječnost; gledajući statistički naprave po 3-4 nove pjesme godišnje, koji put to čekanje prikrate s vrlo kratkim EP izdanjem (ovome albumu su prethodila čak tri - "Propaganda Feeds", 2011., Split with Off With Their Heads iz 2012. i "New World Order", 2016.) i tek onda kada osjete da je materijal dovoljno sazrio ulaze u studio, no i tada se s time poprilično oteže.
[ Discharge 2016 ]

Discharge 2016

Posljednji album "Disensitise" je objavljen još 2008., taman nekoliko mjeseci nakon onog otkazanog koncerta u Močvari 26.X 2007., te su ponovno promijenili postavu. Vokalistu Anthony 'Rat' Martina (iz The Varukers) je zamijenio Jeff 'JJ' Janiak (Broken Bones, ex-Wasted Life), a nakon 8 godina pauze vratio se jedan od osnivača Terence 'Tezz' Roberts i to ovaj puta, malo teže za povjerovati, kao gitarist! U prvoj postavi 1977. je bio pjevač, a onda u dva navrata bubnjar... I upravo su njih dvojica u nedavnom interviewu naširoko razglabali o procesu nastanka ovog albuma otkrivši da su dobili potpuno odriješene ruke basiste Royston 'Rainy' Wainwrighta i Tezzovog burazera, gitariste Anthony 'Bones' Robertsa, te da su mnoge stvari radili i pripremali vrlo dugo tumbajući aranžmane i prekrojavajući gomile pjesama pri čemu je, vrlo interesantno, lirski dio skrpan u posljednji trenutak tik pred sam ulazak u studio. Glazba je bila tu, ali blagog pojma nisu imali o čemu će im pjesme ovaj puta zboriti jer je kod nih uvijek sve bilo podređeno bivšem frontmenu Kelvin 'Cal' Morrisu (napustio ih 2004.) kojeg mnogi iz punk i metal branše smatraju jednim od najoriginalnijih grla. Tekstove je ovaj puta gotovo u kompletu napisao pridošlica JJ nabacavši niz gordih parola usmjerenih na uobičajeni ulični leksik prateći društveni, politički i socijalni diskurz u kome nema nimalo filozofiranja. Sve puca drito u glavu s jednostavnim motivima od svjetskog šerifovanja vodećih mogula, raspoređivanju nuklearnog oružja, kršenjima ljudskih prava, medijsko-političkih laži uvijenih u sofisticirane krinke, osvrte na zbivanja u zapadnoj Europi nakon dolaska milijunskih kontigenata izbjeglica s Bliskog istoka, sjećanja na nedavne genocide po Balkanu, kontrole privatnosti putem interneta i elektronskih komunikacija, te ponekih individualnih frustracija, elem sveopćih tema o kojima se ionako sve zna. Tu doduše nema nikakvih značajnih finta i fikcija, pa niti duhovitosti što je još i jedina boljka albuma, ali glazba je uistinu prvoklasna kakvu su možda i neki očekivali, pogotovo onaj auditorij kome D-beata nikad nije dosta.

Upravo u toj kombinaciji hardcore punka i thrash metala nakrcano je gomila kratkih pjesama koje ne prelaze po opsegu dulje od 2 i pol minute. Kratko i jasno frcaju energičnim tempovima bubnjara Davida 'Proper' Cautiona (u postavi od 2006.) doslovce pokazujući u tančine zbog čega su toliko značajan punk bend kojeg su objeručke prihvatili metalci. Obilje brzih riffova, solaža, jezgrovitih aranžmana u kojima nema pada kinetičke energije, moćno našpananih vokala i privrženosti etici benda koji je tek u nekim ne baš najs(p)retnijim fazama znao zalutati u progressive, hard-rock, te utjecaje Led Zeppelin, new-wavea i dance-rocka (osobito na drugom albumu "Grave New World" posebice u pjesmi "The downward spiral" u trajanju od čak 15 minuta). Ovdje toga na svu sreću nema ako se netko kojim slučajem podsvjesno plašio mogućeg zaokreta. On je jedino uočljiv u tom tradicionalnijem pomaku ka spajanju thrasha s hardcore punkom uključivanjem intenzivnih poduplanih bas pedala i čvrste metal produkcije koju je radio Peter Tagtgren iz popularnog švedskog melodic death/thrash benda Hypocrisy (zadnji puta smo ih gledali u Tvornici 24.IX 2013. s Infernal Tenebrom i Hatesphere) ostavljajući dovoljno prostora i za hardcore punk i za thrash metal.



Jedina pjesma koja odudara od uobičajenih konotacija albuma jest upravo uvodna "New world order", ali samo zbog duljine - iznosi čak 3 minute poput skraćene Metallice sa čuvenog debija "Kill 'Em All" iz 1983. A onda se nemilosrdno rešeta kroz "Raped and pillaged", "End of days", "The broken law", "False flag entertainment", "Meet your maker"... još brže definirajući zašto se danas ostavština Ramones, Sex Pistols, Dead Kennedys i mnogih pionira punka doima poprilično kilavo. Tu dođe onda i urnebesni galop nove koncertne himne "Hatebomb", a prvi trenutak 'laganijeg' raspoloženja za odušak pruža prvih 20 sekundi "It can't happen here", pa blagi prelazak u lakšu, treću brzinu s najsporijom, ali dakako umjerenom "Infected". I više nema predaha - praši se tokom čitavog albuma poput spoja Motorhead, Anthrax, Slayer i rane Metallice s bombetinama "Looking at pictures of genocide", "Hung draw and quartered" i završnom "Accessories by Molotov (part 2)".

Album je virtuozan pokazatelj tehničke vještine instrumentalizacije gotovo na speed-metal relacijama podjednako prihvatljiv i za punk i metal auditorij. Točno izbalansiran da ne odstupa iz poznate transžanrovske stilizacije benda pogađajući doslovce u živac. Da ovi vremešni momci imaju duge kose komotno bi ih se smatralo metalcima, a da su nakićeni hipsterskim obilježjima mogli bi proći u fahu ekstremnog retro r'n'r-a za one koji traže energičnije bendove od Eagles Of Death Metal i Foo Fighters. Ovi starci znaju svoj posao, ali ne bi im na odmet bilo da već sad pripremaju idući album jer kako stvari stoje s ovakvom urnebesnom ritmikom kreativnost im je pužev korak poput bliskih im šveđana Disfear. Sporija od naših bendova Motus i Hitchcock.

Naslovi: 1.New world order, 2.Raped and pillaged, 3.End of days, 4.The broken law, 5.False flag entertainment, 6.Meet your maker, 7.Hatebomb, 8.It can't happen here, 9.Infected, 10.Killing yourself to lie, 11.Looking at pictures of genocide, 12.Hung draw and quartered, 13.Population control, 14.The terror alert, 15.Accessories by Molotov (part 2)

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 06/05/2016

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: II

WIZARD OF STONE MOUNTAIN: II (2018)

| 04/12/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Anatomia de la Vacuidad

LUCAS ALVARADO: Anatomia de la Vacuidad (2018)

| 03/12/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Tihi dogovor

MATEJ KRAJNC: Tihi dogovor (2018)

| 30/11/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Yoga, EP

SCHLAASSS: Yoga, EP (2018)

| 27/11/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Бинарни ОМ

ИСИДОР ИГИЋ & ЏОНИ ПРОМИС: Бинарни ОМ (2018)

| 22/11/2018 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*