Jako se dobro sjećam prvotnog uzbuđenja kad je te davne 1993. u Marekovom plejeru zarondala Mississippi Breaks (prva stvar na debiju nazvanom Mule, iz 1992.), i kako sam zadivljeno slušao ostatak albuma, kako mi je to do danas ostao jedan od najsjajnijih bisera američkog rock'n'rolla. I kako sam uvijek maštao da ću ih vidjeti, da na tom koncertu doživim čaroliju koju su oni tako sjajno činili magičnim pokretima pijane ruke. I kako sam onda 1995. nesretno propustio koncert u Ilirskoj Bistrici zbog snježnog nevremena i loše organiziranosti prijevoza, i kako sam zavidio onima koji su ih odgledali i svjedočili o… mda.

I 12 godina poslije sam sa nevjericom pročitao mail u kojem me Mate pita zanima li me akustični koncert PW Longa…u VK. I još uvijek nekako ne vjerujem da ću ga upoznati i popiti rakiju s Prestonom i sve. U Vinkovcima. Hej!!! 200 m odavdje. 18.10.2007.

Zapravo sam sad htio napisati neki afirmativan tekst, kao Žikica Simić ili Sale Dragaš, jer će - siguran sam - i oni najaviti njegov dolazak u ove krajeve: PW svira u Ljubljani, Zagrebu, Beogradu, Novom Sadu, VINKOVCIMA i opet Ilirskoj Bistrici. I to je nakon nekoliko nesretnih pokušaja, valjda će ovaj put biti sve u redu, bez zmija i gluposti koje su ga udaljavale od ovih krajeva. A neću se ni natjecati u ispaljivanju oduševljenih egzaltiranih atributa i fraza kojima ću pokazati koliko sam volio (i volim) sve što je Preston odradio. Znam da i vi volite, a ako još niste čuli za njegove bandove i taj vokal - hm, ne znam, propustili ste jednu od najoriginalnijih američkih priča iz Devedesetih, a moj ili Žikicin ili Saletov tekst će teško tu nešto napraviti, bojim se. Ali ajde - ovaj tekst je moj mali doprinos osvjetljivanju te prekrasne bučne blues kutije u kojoj su sve priče i svi krici za koje je odgovoran - Preston Wright Long. Za one koji na allmusic neće provjeriti, Preston je iz Detroita, počeo je bučiti krajem osamdesetih u bandu Wig, a onda je uzeo ritam sekciju iz Laughing Hyenas i nastao je opaki trio Mule, o čijem blues punku bi sad mogao satima. Uglavnom, bitan za priču o njima je i Steve Albini a danas o toj priči svjedoče 2 albuma, 1 EP i 2 singlice, i - hrpa odličnih koncerata. I dakako, jako originalna i svježa kombinacija emocija bluesa i sirove snage noisea, koju je objedinilo Prestonovo pjevanje, jedan od najboljih južnjačkih vokala, tako savršen za onu kombinaciju bluesa i buke, koju do danas nisu uspjeli nadmašiti.

Poslije te priče, koja srećom nije kraj, u društvu Dan Maistera i Mac McNeillyja, inače bubnjara Jesus Lizard, nastupa kao PW Long's Reelfoot, nešto smirenija varijanta Mule, ali i dalje dovoljno uzbudljiva da odradi 2 albuma i ostavi nas u uvjerenju da to nije sve. Međutim, povlači se iz svijeta glazbe i bavi se pisanjem, od kritika i recenzija albuma pa do gastronomskih osvrta.

I onda dolazi poziv Steve Albinija na londonski All Tomorrow's Parties festival, 2002. kada akustičnim nastupom (pogledajte dio, na Youtube, naravno) pokazuje da ima još puno toga za reći i da je sazrio, da je spreman za novi album. "Remembered" iz 2003. potvrđuje sve one priče koje su se pojavile nakon Albinijevog koncerta, na albumu dolazi do izražaja sva ljepota njegovog vokala i osjećaja za priču. I da, nisam baš puno pročitao pohvala njegovom sviranju gitare, uvijek svi ističu vokal, i to je JAKO točno, ali red je spomenuti i njegov osjećaj za sviranje električne gitare i taj masni riff, kojim upotpunjuje doživljaj i način na koji se izmjenjuju toplo-hladno. Buka i blues. Iskrenost.
I onda, prošle godine objavljuje "God Bless Drunkard's Dog", četvrti album, 30 minuta njegovog bluesa kojim odgovara na sve češću pojavu dvočlanih bendova i koji potkrepljuje sve o čemu sam pisao u vezi gitare. I tekstova. Young James Long je nova tročlana Prestonova ekipa, o kojoj ćemo tek čuti. Imaju jedan ovogodišnji EP i nisam ga čuo. Odličan bubnjar, Taylor Young ga nažalost neće pratiti na ovim nastupima, ali možda je to i bolje. Preston i gitara, akustična i električna, to mora biti jebeno. Now I Truly Understand.

We left town to the sound of buckshot rain

tonisaric // 15/10/2007

PS: 18.10.2007. KILDARE'S MUSIC PUB, VINKOVCI (Genscherova 1, u PLUS-u)

PW LONG
+
Ivan Vragolovich je mladi kantautor iz Slavonskog Broda, i ovo mu je drugi put da u Vinkovcima predstavlja svoju sjajnu akustičnu americana priču, na tragu Neil Younga, Townes Van Zandta i - prekrasne posljednje avanture Johnny Casha. Ivan je odličan početak jedne jako zanimljive večeri, sigurni smo da ćete biti zadovoljni i da će ovo biti - početak jednog divnog prijateljstva…

www.vragolovich.com

Ulaznica košta 20 kn i u taj iznos je uključena 1 cuga, a koncert počinje u 21.00 sati.